Rev-411/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-411/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Gordane Gasparini i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz P., koga zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 1998. godine, br. Gž-7075/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3079/96. od 13. studenog 1997. godine, u sjednici održanoj dana 17. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u u Zagrebu od 15. rujna 1998. godine, br. Gž-7075/98-2, potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3079/96. od 13. studenog 1997. godine, kojom je tužitelju na ime naknade štete za duševne bolove zbog povrede slobode ličnosti dosuđen iznos od 18.019,00 kuna zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 4.300,00 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

Protiv navedene drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa kunske protuvrijednosti od 30 DEM po danu provedenom u pritvoru.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se tužitelj nalazio u pritvoru 268 dana, i to u razdoblju od 15. ožujka 1984. – 13. prosinca.1984. godine, a da je temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Ko-187/91. od 24. veljače 1994. godine, zbog nastupa apsolutne zastare postupak protiv njega obustavljen.

Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2467/94. od 27.prosinca 1994. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. 2654/95. od 11. srpnja 1995. godine, tužitelju pravomoćno već dosuđena naknada za duševne bolove zbog povrede slobode u iznosu od 30.221,00 kunu, dok je predmet ovog postupka preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa od 30.221,00 kuna.

Utvrđeno je da je tužitelj oženjen, da ima dvoje djece, a da mu je u vrijeme pritvaranja supruga bila trudna, te da je dijete prvi puta vidio kad je bilo četiri mjeseca staro, pa je zbog toga jako patio. Utvrđeno je da je radi pritvaranja dobio otkaz na poslu, te da je ratni vojni invalid.

S obzirom na ovakva utvrđenja nižestupanjski sudovi su u konkretnom slučaju pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200 Zakona o obveznim odnosima (« Narodne novine» 53/91 i dr.-dalje ZOO), kada su tužitelju na ime naknade nematerijalne štete s osnova duševnih bolova zbog povrede slobode ličnosti, koja se u ovom predmetu dosuđuje u smislu odredbe čl. 532. st.1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku («Narodne novine» 34/93.), dosudili primjereni iznos od 18.019,00 kn imajući u vidu sve gore utvrđene okolnosti kao i već prije dosuđeni iznos od 30.221,00 kn, što sveukupno iznosi 48.240,00 kn odnosno 180,00 kuna po danu provedenom u pritvoru.

Kako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 i dr.-dalje ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nisu ostvareni ni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident, ni oni na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.