Rev-154/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 154/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz O., koga zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz V., protiv tuženika V. Č. iz Z., koga zastupaju punomoćnici I. M. i N. M. – B., odvjetnici iz Z., radi namirenja potraživanja iz založene stvari, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 21. lipnja 2001. godine br. Gž-1577/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 11. svibnja 2000. godine, br. P-1364/98, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se revizija tuženika, te se djelomično preinačuju presuda Županijskog suda u Vukovaru od 21. lipnja 2001. godine br. Gž-1577/00, i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 11. svibnja 2000. godine, br. P-1364/98, u dijelu u kojem je naloženo «tuženiku da je dužan trpjeti namirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 123.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. siječnja 1996. godine do isplate, sve iz cijene postignute prodajom založenog zemljišta» i sudi:

«Tuženik je dužan trpjeti namirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 16.872,63 EUR iz cijene postignute prodajom založenog zemljišta.»

II U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 21. lipnja 2001. godine br. Gž-1577/00, potvrđena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 11. svibnja 2000. godine, br. P-1364/98, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naložena javna prodaja nekretnina, i to kč. br. 381 Oranica Ludara sa 15527 m², kč. br. 380 Oranica Ludara sa 9663 m², kč. br. 531 Oranica Velike Njive sa 17370 m², upisano u z. k. ul. 317 k. o. Otok, zatim kč. br. 281 Oranica Ripača sa 11215 m², upisana u z. k. ul. 2556 k. o. Otok, zatim kč. br. 3103 Oranica Brankovci sa 8875 m², kč. br. 3921 Oranica Staro selo sa 26481 m², kč br. 3965 Oranica Staro selo sa 26773 m², kč. br. 530 Oranica Velike njive sa 3507 m² upisano u z. k. ul. 323 k.o. Otok u ½ dijela, te je naloženo tuženiku da je dužan trpjeti namirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 123.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. siječnja 1996. godine do isplate, sve iz cijene postignute prodajom založenog zemljišta.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 5. i toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je hipotekarna tužba tužitelja radi namirenja preostalog dijela dugovanog iznosa od 33.000 DEM, javnom prodajom založenih nekretnina tuženika.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koje upućuje revident, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i dao valjane razloge zbog kojih smatra da je tuženik ostao dužan tužitelju iznos od 33.000 DEM, te zbog čega je naložena javna prodaja nekretnina tuženika radi namirenja dugovanog iznosa.

Nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer nenavođenje propisa u obrazloženju pobijane odluke nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, dok se iz obrazloženja također može zaključiti da se radi o propisu iz čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96 i dr. – dalje: Zakon o vlasništvu).

Nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 5. ZPP, na koju upućuje revident tvrdeći da je sud temeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP), i da potraživanje tužitelja sadrži i zelenašku kamatu, jer je suprotno revizijskim navodima utvrđeno da je ugovorena svota glavnice iz ugovora o zajmu sklopljenog između stranaka bila 80.000,00 DEM.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su stranke sklopile dana 16. siječnja 1995. godine pismeni ugovor o zajmu na iznos od 80.000 DEM, koji iznos se tuženik obvezao vratiti tužitelju do 15. siječnja 1996. godine. Temeljem navedenog ugovora o zajmu stranke su sklopile i ugovor o zalogu nekretnina, temeljem kojeg ugovora je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Z-1012/95 od 18. travnja 1995. godine upisana hipoteka u korist tužitelja na nekretninama tuženika za dugovani iznos od 80.000 DEM s rokom dospijeća 15. siječnja 1996. godine.

U provedenom postupku je utvrđeno da je tuženik vratio tužitelju iznos od 47.000 DEM, a da mu je ostao dužan iznos od 33.000 DEM.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu, kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem su naložili javnu prodaju nekretnina tuženika, jer tuženik nije ispunio dio svoje dospjele tražbine u visini od 33.000 DEM, pa je tužitelj kao založni vjerovnik bio ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti založenih stvari, na način kako je određeno upisanom hipotekom u zemljišnim knjigama.

Međutim, pogrešno su sudovi primijenili materijalno pravo i prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku da je dužan trpjeti namirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 123.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. siječnja 1996. godine do isplate, sve iz cijene postignute prodajom založenog zemljišta, jer opseg potraživanja hipotekarnog vjerovnika predstavlja samo ono, što je kao uknjiženo pravo zaloga upisano u zemljišnoj knjizi, a to je u konkretnom slučaju iznos od 80.000 DEM bez upisanih kamata na navedeni iznos glavnice.

Međutim, kako DEM kao valuta više ne egzistira, to preostali dugovani iznos od 33.000 DEM treba izraziti u EUR-ima kao važećoj valuti Europske unije, pri čemu je obračun izvršen temeljem stalnog tečaja 1 EUR = 1,95583 DEM, tako da je tuženi dužan trpjeti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 16.872,63 EUR.

Valjalo je u skladu s izloženim, radi pravilne primjene materijalnog prava, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a) djelomično preinačiti pobijanu presudu i presuditi kao u izreci pod I. (čl. 395. st. 1. ZPP-a), dok je u preostalom pobijanom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo reviziju tuženika, u tom preostalom pobijanom dijelu odbiti kao neosnovanu, i presuditi kao pod II izreke.

U Zagrebu, 17. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vihor Kušpilić, v.r.

Boris Guttmann, v.r.