Revr-1095/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1095/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz O., koga zastupaju odvjetnici J. F. i V. D., odvjetnici iz O., protiv tuženika P. d.d. O., koga zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-671/09-2 od 23. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-525/06-59 od 24. prosinca 2008., u sjednici održanoj 8. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja V. D. odbija se.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„Tužbeni zahtjev tužitelja V. D. iz O., protiv tuženika P. d.d. O., koji glasi:

„I/ Utvrđuje se nezakonitom Odluka tuženika P. d.d. O., od 6. listopada 2006. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 11. rujna 2003. godine.

II/ Tuženi P. d.d. O. dužna je tužitelju V. D. priznati kontinuitet radnog odnosa od 18. listopada 2006. godine do povratka na rad te na ime plaće – izgubljene zarade, isplatiti za razdoblje od 18. listopada 2006. godine do 31. listopada 2006. godine iznos od 3.789,00 kuna (slovima: tritisućesedamstoosamdesetdevetkuna) bruto, a nadalje od 1. studenog 2006. godine do povratka na rad bruto mjesečni iznos od 9.035,54 kune (slovima:devettisućatridesetpetkuna i pedesetčetirilipe), sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa nadalje po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5%-ih poena po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO koje kamate teku na dospjele, a ne isplaćene plaće od 15-og u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec, te priznati tužitelju sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa, sve u roku od 8 dana. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.485,00 kuna u roku od 8 dana.“

o d b i j a s e kao neosnovana.

Nalaže se tužitelju V. D. iz O. da tuženiku P. d.d. O. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.440,00 kuna, u roku od 8 dana.“

Protiv te presude reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392. a. ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a .

Suprotno navodima tužitelja presude sudova nižeg stupnja ne sadrže bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su odluke razumljive, jasne i argumentirane. Razlozi presude odgovaraju sadržaju zapisnika, izvedenim dokazima i ispravama priloženim spisu slijedom čega se odluke mogu ispitati.

Tužitelj u suštini iznoseći prigovor bitne povrede pravila parničnog postupka prigovora činjeničnim utvrđenjima suda, što predstavlja razlog zbog kojeg se revizija ne može izjaviti temeljem čl. 385. ZPP-a.

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu 6.10.2006. zbog neurednog i nemarnog vođenja skladišta, nesavjesnog pristupa radnim zadacima, što je za posljedicu imalo nastanak manjka od 4.628 komada proizvoda što je s PDV-om 44.252,93 kn, a što je utvrđeno zapisnikom financijske policije kojeg je tuženik zaprimio 21.9.2006. Po prethodnom nadzoru istog tijela utvrđen je manjak u skladištu tuženika od 79.583 komada proizvoda s PDV-om u vrijednosti od 453.642,70 kn,

- tuženik to cijeni kao osobito tešku povredu radnog odnosa pa je zbog toga izgubio povjerenje u radu tužitelja kao glavnog skladištara P. I. B.-a u O.,

- da je tužitelj radio na radnom mjestu glavnog skladištara od 11.9.2003. i prema katalogu radnih mjesta imao je obavezu organizacije i vođenja poslovanja skladišta, organizaciju, funkcioniranje i razvoj učinkovitosti skladišta, organizira prijem izdavanja piva u bocama i bačvama, te B.-a, kao i programiranje potrebne tehničko-tehnološke dokumentacije,

- od kada je preuzeo skladište da je tužitelj mjesečne inventure vodio samo do 30.9.2004., a od tog datuma nije vodio mjesečne inventure do 6.10.2006.,

- da je tuženik točan iznos manjka utvrdio primitkom zapisnika Financijske policije od 19.9.2006., koji zapisnik je tuženik zaprimio 21. rujna 2006.,

- da je tuženik donio odluku o otkazu tužitelja 6.10.2006. što znači da je poštovan rok od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu.“

Temeljem odredbe čl. 114. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95-isp., 64/95-isp., 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ako je uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nemoguć.

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji kako je propisano st. 2. čl. 114. ZR-a

Neosnovano u reviziji tužitelj ističe da je tužitelju ugovor o radu izvanredno otkazan izvan roka iz čl. 114. st. 2. ZR-a.

Naime, kako to pravilno zaključuju i sudovi nižeg stupnja, neovisno o inventurama koje su provođene o skladištu, za koje je tužitelj odgovarao i u njemu bio glavni skladištar i to 5. lipnja 2006., 7. lipnja 2006., 20. srpnja 2006. i 1. kolovoza 2006., što u ovoj fazi postupka nije sporno (nalaz vještaka S. B. - list 257 spisa), utvrđenja tih inventura nisu bila identična i davale su različite podatke pa se stoga može jedino smatrati da je tuženik kao poslodavac nedvojben podatak o manjku u skladištu saznao tek kada je po prigovoru dobio dopunu zapisnika Financijske policije od 19. rujna 2006. i kada je iznos manjka nedvojbeno utvrđen u iznosu od 44.252,93 kune.

Kako je ugovor o radu izvanredno otkazan tužitelju Odlukom od 6. listopada 2006. to je prigovor tužitelja o prekluziji prava tuženika na izvanredno otkazivanje ugovora o radu nije utemeljen, s obzirom da je zapisnik Financijske policije zaprimljen kod tuženika 21. rujna 2006.

To tim prije što iz odredbe čl. 114. st. 1. ZR-a slijedi da se ugovor o radu može izvanredno otkazati zbog naročito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

Stoga činjenica na kojoj se izvanredni otkaz temelji u ovom slučaju predstavlja teška povreda obveze iz radnog odnosa jest za tuženika nedvojbeno utvrđen iznos manjka u skladištu kojim je rukovodio tužitelj. Kako je izvanredni otkaz dan tužitelju unutar roka od 15 dana od tog saznanja to je otkaz tuženika pravovremen.

Nije među stankama sporno da je tužitelj glavni skladištar u skladištu tuženika u kojem je konačnim nalazom Financijske policije utvrđen manjak u iznosu od 44. 252,93 kn. Stoga tužitelj odgovora za uredno funkcioniranje skladišta koje mu je povjereno što osim toga proizlazi iz opisa njegovog radnog mjesta. Stoga ne može s uspjehom osporavati svoju odgovornost i nepostojanje teške povrede radne dužnosti kraj nesporno utvrđene činjenice o postojanju manjka zbog neurednog vođenja skladišta.

Zbog svega gore iznesenog revizija tužitelja nije osnovana pa ju je temeljem čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.