Rev-2549/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2549/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš,Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. M. iz K., zastupanog po punomoćniku advokatu G. M. iz K. protiv tuženog D. I. iz K., zastupanog po punomoćniku advokatu V. K. iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 28. lipnja 1990. godine broj Gž-694/1990-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 27. prosinca 1989. godine broj P-1048/1987-21,u sjednici održanoj dana 28. veljače 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u vezi ozljeda koje mu je nanio tuženi.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu navoda žalbe i revizije i da mu se dosudi trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete za fizičke boli i smanjenje životnih aktivnosti u vezi tjelesnih ozljeda koje mu je nanio tuženi, jer je dosuđena naknada iz tih osnova po ocjeni ovog suda primjerena pretrpljenoj šteti i omjeru odštetne odgovornosti tuženog. U provedenom je postupku utvrđeno da je do štetnog događaja došlo kad se tužitelj bez razloga umiješao u odnose tuženog i njegove supruge i to nakon što je njihov sukob bio završen te su krenuli kući sa proslave gdje su bile obje stranke njihovi prijatelji, tužitelj ih je sustigao i uhvatio je za ruku tuženog nakon čega je među njima došlo do fizičkog obračuna u kojem je tužitelj zadobio prijelom triju batičastih nastavaka desne potkoljenice sa pomakom zglobnih tijela i ranom na bradi. Protivno navodima u reviziji pravilna je ocjena nižestepenih sudova da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio šteti u omjeru od 1/4 dijela. Imajući uvidu trajanje i intenzitet fizičkih boli kao i okolnost da od zadobivenih ozljeda nisu ostale trajne posljedice,obzirom da je tužitelj prema utvrđenju suda zasnovano na nalazu liječnika vještaka nakon šest mjeseci od zadobivene ozljede bio sposoban za sva fizička opterećenja. Prema mišljenju liječnika vještaka moguće je da bi tužitelj dvije do tri godine nakon zadobivenih ozljeda trpio povremene bolove vezane uz promjenu vremena ili ekstremna opterećenja. Za fizičke boli koje je tužitelj pretrpio u vezi zadobivenih ozljeda pravilno mu je utvrđena naknada u iznosu od 50,000.000 prijašnjih dinara, odnosno sada 5.000,00 konvertibilnih dinara, a za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 90,000.000 prijašnjih dinara, odnosno sada 9.000,00 konvertibilnih dinara, jer je takva naknada primjerena pretrpljenoj šteti prema okolnostima na dan donošenja prvostepene presude, u konkretnom slučaju to je 25.12.1989.godine kad se takva naknada smatrala primjerenom.

Tužitelj se nije žalio protiv odluke o parničnom trošku i zato tu odluku ne može s uspjehom pobijati u reviziji, budući da je revizija pravni lijek protiv odluke drugostepenog suda, koji u ovom slučaju nije mogao ispitivati odluku o parničnom trošku u smislu navoda revizije, jer je tužitelj nije pobijao žalbom. Drugostepeni je sud pravilno uvažio žalbu tuženog i ukinuo odluku o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška, jer nema zakonske osnove za dosuđenje zateznih kamata na parnični trošak.

Kad je kraj takvog stanja stvari odbijen tužitelj sa spornim dijelom tužbenog zahtjeva, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 28. veljače 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.