II Rev-17/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-17/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. D. S., koga zastupa J. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika D., A.-m. s p.o., R. - P., radi 128.875,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 1995. godine broj Pž-783/95-2, kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 10. studenog 1994. godine broj P-5978/94, na sjednici održanoj dana 14. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 15. lipnja 1995. godine broj Pž-783/95-2 preinačio presudu Trgovačkog suda u Splitu od 10. studenoga 1994. godine broj P-5978/94, kojom je bilo naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 128.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na tu svotu kroz vrijeme od 10. svibnja 1994. godine do isplate, te nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.430,00 kn. To preinačenje drugostupanjski sud je učinio na način da je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

Protiv te presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da je sud prema prihvaćenom stajalištu trebao tužbu odbaciti a ne odbiti. Dalje ističe da sud nije vodio računa o tome da su se stranke međusobno dogovorile da kamate neće obračunavati. Također smatra da je sud trebao ispitati savjesnost stjecatelja. Pobijana presuda u suprotnosti je s utvrđenim činjeničnim stanjem. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da je preinači na način da bude odbijena žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu od 10. studenog 1994. godine broj P- 5979/94.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također bila dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije također ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a uz to valja napomenuti da revident općenito navodi da je razlog za izjavljivanje revizije u bitnim povredama odredbi ZPP, međutim ne navodi koje su to bitne povrede odredbi ZPP u provedenom postupku ostvarene i na koji način.

Na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tuženik na temelju pravomoćnog rješenja o izvršenju Trgovačkog suda u Splitu od 25. ožujka 1993. godine broj Iv-11498/92 stekao prijepornu svotu, odnosno da je u tom ovršnom postupku 10. svibnja 1994. godine naplaćena prijeporna svota u korist tuženikovog računa. Budući da je tuženik prijepornu svotu stekao na temelju pravomoćne odluke suda, tj. rješenja o ovrsi, on je to stekao na temelju valjanog pravnog naslova, pa nije osnovan postavljeni tužiteljev zahtjev. Zbog toga nema pravnog utjecaja i ako je između stranaka postojao sporazum da one međusobno ne bi naplaćivale kamate. Tužitelj je kao ovršenik u ovršnom postupku trebao staviti prigovor u smislu svojih navoda tijekom parnice, odnosno služiti se propisanim pravnim sredstvom u ovršnom postupku. Tuženik je prijepornu svotu stekao na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi, a pravomoćnost obvezuje i u onom slučaju, kada pravomoćna odluka ne bi bila u suglasnosti sa stvarnim stanjem pravnog odnosa, na što upućuje revident navodeći sadržaj pravnog odnosa između parničnih stranaka prije ovršnog postupka. U ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave tužitelj kao ovršenik nije prigovorima niti djelom pobijao vjerodostojnu ispravu, pa su pravne posljedice pravomoćne odluke iste kao i kod ovršne isprave.

Nije u pravu revident, kada navodi da je drugostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 353. st. 2. ZPP. U ovom slučaju se ne radi o presuđenoj stvari. U ovršnom postupku se vrši prijenos novčane svote na temelju rješenja suda u ovršnom postupku. Izvršuje se činidba, odnosno ispunjava se novčana obveza, a ne ispituje se pravovaljanost pravnog osnova, odnosno opstojnost takovog osnova za naplatu prijeporne svote u ovršnom postupku ne može biti predmet ispitivanja u ovoj parnici. Ne može biti govora o presuđenoj stvari već zbog samog predmeta postupka ove parnice i provedenog ovršnog postupka. U tom pogledu nema istovjetnosti, pa ne može biti govora o presuđenoj stvari.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revident, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. rujna 2000. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.