Rev-2986/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2986/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz Z., protiv tuženika M. L. s prebivalištem u K., te sa boravištem u Z., koga zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1990/15-2 od 26. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1858/14 od 29. svibnja 2015., u sjednici održanoj 15. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom razveden je brak između tužiteljice i tuženika (toč. I. izreke), dijete stranaka, mlt. M. L. je povjeren na čuvanje i odgoj majci uz zajedničku brigu i skrb oba roditelja (toč. II. izreke) te je tuženiku naloženo da na ime doprinosa za uzdržavanje svog sina – mlt. M. L. plaća uzdržavanje u mjesečnim iznosima od kako je to pobliže opisano u toč. III. izreke. Nadalje, toč. IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za uzdržavanje u razdoblju od 26. kolovoza 2014. – 31. kolovoza 2014., a u toč. V. izreke je pobliže određen način viđanja tuženika sa mlt. M. L..

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj toč. III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače u skladu sa revizijskim navodima, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica suštinski reviziju predlaže odbaciti kao nedopuštenu.

Revizija nije dopuštena.

U ovom se predmetu radi o reviziji protiv odluke o uzdržavanju zajedničkog maloljetnog djeteta koja je donesena istovremeno s presudom o razvodu braka stranaka (članak 300. st. 1. Obiteljskog zakona - „Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 i 25/13, u nastavku teksta: ObZ), dakle, radi se o posebnom parničnom postupku koji se vodi prema pravilima ObZ-a.

Odredbom čl. 305. st. 3. Obz-a propisano je da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da u takvoj reviziji, a sukladno st. 3. iste zakonske odredbe, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Revident postavlja sljedeća pitanja:

- Jesu li sudovi, ukoliko utvrde da postoje objektivne okolnosti zbog kojih je opravdano utvrditi potrebe za uzdržavanje djeteta u povećanom iznosu, dužni utvrditi da li roditelj ima mogućnosti doprinositi više nego je to određeno odredbom čl. 232. st. 4. Obiteljskog zakona na temelju stvarnih, egzaktnih podataka o primanjima obveznika uzdržavanja?

- Jesu li sudovi dužni prilikom ocjenjivanja mogućnosti roditelja, koji je dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta dužni sagledati prihode obveznika uzdržavanja u vrijeme donošenja odluke, prema podacima o plaćama koje ostvaruje u vrijeme koje neposredno prethodi odluci suda ili procjenu mogu donijeti na temelju podataka o primicima u razdoblju unatrag 24 mjeseca i podatak o mogućim budućim prihodima roditelja obveznika uzdržavanja?

Međutim, tuženik u odnosu na postavljena pitanja nije izložio nikakve razloge u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako u konkretnom slučaju nedostaju procesne pretpostavke dopuštenosti tzv. izvanredne revizije, koju takva revizija prema čl. 382. st. 3. ZPP-a mora kumulativno sadržavati, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a u vezi čl. 305. st. 3. Obz-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.