Rev-3480/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3480/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vlatke Potočnjak-Radej, Veseljka Šeparovića i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.V. iz Z., M. G. …, kojeg zastupa punomoćnik D.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. d.d. Z., . ..... …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1993. godine, posl. broj Gž 3847/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 1993. godine,posl. br. Pn 4620/91, u sjednici održanoj dana 13. travnja 1995. godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja N.V. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 1993. godine, posl. broj Pn 4620/91 naloženo je tuženici da tužitelju plati iznos od 2.980,00 kn (2,980.000 HRD) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. siječnja 1993. godine do isplate, kao naknadi parnični trošak u iznosu od 240,37 kn (240.375 HRD), dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn (1,000.000 HRD).

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1993. godine posl. broj Gž 3847/93 odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvoga stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 2.000,00 kn (2,000.000 HRD), kao i u dijelu kojim je tužitelj odbijen s preostalim tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se presude nižih sudova preinače i tužitelju dosudi cjelokupni tužbeni zahtjev.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvoga stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - dalje: ZPP) na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom Državnom odvjetništvu.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnim utvrđenje suda prvoga stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj u saobraćajnoj nezgodi od 7. 6. 1991. godine zadobio blažu zatvorenu kraniocelebralnu ozljedu (blaži potres mozga), koja je nakon završetka liječenja ostavila posljedice u vidu blažeg postkomocijskog sindroma,

- da je tužitelj zbog zadobivene ozljede trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od deset dana, srednjeg od petnaest dana s povremenim bolovima do danas.

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta u trenutku štetnog događaja, a tijekom liječenja strah sekundarne prirode blažeg intenziteta u trajanju od mjesec dana te sekundarni strah trajne naravi u vidu anksioznog ponašanja u prometu koji je prisutan i do danas,

- da je u vrijeme ozljeđivanja tužitelj bio star 24 godine.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je utvrdio naknadu štete s osnova fizičkih bolova u iznosu od 800,00 kn, te s osnova straha u iznosu od 600,00 kn, jer po ocjeni i ovog suda visine pravične naknade za fizičke boli i strah utvrđene su uz uvažavanje svih okolnosti koje su propisane odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91 - dalje: ZOO) imajući posebno u vidu trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha u času povređivanja, kao i za vrijeme liječenja.

Pritom se napominje da neugodnosti trajne prirode (pojava povremenih bolova kao i anksioznost u prometu), koje su kod tužitelja utvrđene, mogu se ocjenjivati samo kao duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a za taj vid štete tužitelj je u cijelosti obeštećen, jer mu je u tom dijelu tužbeni zahtjev od 1.500,00 kn u cijelosti dosuđen.

Kako iz izloženog proizlazi, da nije ostvaren razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, kao ni onaj na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.