Gzp-160/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 160/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja I. S. iz K. i A. K. iz K., koje zastupaju punomoćnici J. J. i M. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 15. travnja 2009., dana 11. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljima I. S. iz K. i A. K. iz K. u iznosu od 4.000,00 kn (slovima:četiritisućekuna) svakome.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su dana 15. travnja 2009. podnijeli Županijskom sudu u Karlovcu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09, dalje: ZS) smatrajući da im je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem P-1012/05. Županijski sud u Karlovcu se rješenjem poslovni broj Gzp- 35/09-4 od 7. prosinca 2009. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i spis ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnji postupak kao stvarno nadležnom sudu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1012/05, očitovanja Županijskog suda u Karlovcu od 4. siječnja 2010. i provjerom u pisarnici Općinskog suda u Karlovcu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01, broj 76/10 dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Karlovcu 13. srpnja 2005. tužbom tužiteljice M. S. protiv prvotuženika I. S. i drugotuženice A. K. (u ovom postupku predlagatelja), radi utvrđenja opsega ostavinske imovine,

-sud je 19. srpnja 2005. pozvao tužiteljicu na uplatu sudske pristojbe na tužbu, a tuženicima je dostavio tužbu na odgovor,

-tuženici su 9. kolovoza 2005. podnijeli odgovor na tužbu,

-tužiteljica je 13. rujna 2005. dostavila priznanicu o uplati sudske pristojbe, dok je podneskom od 5. listopada 2005. dostavila očitovanje na odgovor na tužbu, na koji su se tuženici očitovali podneskom od 31. listopada 2005.,

-tuženici su podnescima od 19. prosinca 2005., 24. listopada 2006. i 19. ožujka 2007. požurivali postupanje suda,

-na ročištu 13. lipnja 2005. saslušani su svjedoci J. S. i D. C., zakazano je ročište radi izvođenja dokaza očevidom uz sudjelovanje građevinskog vještaka za 7. rujna 2007. na kojem je proveden očevid na licu mjesta na kojem su saslušani svjedoci M. S., D. G., F. L. i D. L., spis je dostavljen vještaku radi izrade nalaza i mišljenja,

-tuženici su se podneskom od 10. rujna 2007. očitovali o određenim činjenicama,

-sud je rješenjem od 2. studenoga 2007. naložio vještaku da provede vještačenje i odredio predmet vještačenja sukladno provedenom očevidu,

-vještak je 11. kolovoza 2008. dostavio nalaz i mišljenje koje je sud 4. rujna 2008. dostavio strankama radi očitovanja,

-tuženici su se podneskom od 22. rujna 2008. očitovali na nalaz i mišljenje vještaka, a tužiteljica podneskom od 3. listopada 2008.,

-sud je 31. listopada 2008. zakazao ročište na koje je pozvao stranke time da je vještaku dostavio očitovanje stranaka,

-vještak je 17. studenoga 2008. dostavio sudu dopunu nalaza i mišljenja,

-tuženici su se podneskom od 16. prosinca 2008. očitovali na podnesak tužiteljice,

-na ročištu 18. prosinca 2008. sudski vještak detaljnije je objasnio dopunu nalaza i mišljenja, sukladno prijedlogu stranaka ročište je odgođeno,

-na ročištu 28. siječnja 2009. utvrđeno je da između stranaka nije došlo do sporazuma ni zaključenja nagodbe, sud je izvršio uvid u spis toga suda broj O-500/99 te je zatražio od zemljišnoknjižnog odjela dostavu izvatka iz zemljišnih knjiga za određene nekretnine i zakazao ročište za 5. ožujka 2009.,

-zemljišnoknjižni odjel suda dostavio je 5. veljače 2009. povijesni izvadak i izvadak za predmetne nekretnine,

-na ročištu 5. ožujka 2009. saslušani su svjedoci D. M. i J. C.,

-na ročištu 9. travnja 2009. saslušane su parnične stranke M. S., I. S. i A. K. dok su na ročištu 13. svibnja 2009. saslušani svjedoci J. P., R. S., V. S., nakon čega je sud izvršio uvid u dokaze priložene spisu i zaključio glavnu raspravu,

-na ročištu 2. srpnja 2009. sud je donio i objavio presudu poslovni broj P-1012/05 kojom je utvrdio sastav ostavinske imovine iza pok. J. S. dok je odbio dio tužbenog zahtjeva,

-protiv dijela navedene presude i rješenja tuženici su 7. rujna 2009. podnijeli žalbu koju je sud 22. rujna 2009. dostavio tužiteljici na odgovor,

-spis je po žalbi dana 22. listopada 2009. dostavljen Županijskom sudu u Karlovcu na odlučivanje koji je presudom poslovni broj Gž-1799/09-2 od 14. travnja 2010. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Karlovcu od 2. srpnja 2009. broj P-1012/05,

-navedena drugostupanjska odluka dostavljena je predlagateljima po punomoćnicima dana 4. lipnja 2010., što je utvrđeno provjerom putem telefona kod Općinskog suda u Karlovcu.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njihovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno dovršen prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja i drugostupanjska odluka dostavljena predlagateljima, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (13. srpnja 2005.) do dana kada je punomoćnica predlagatelja zaprimila odluku kojom je postupak pravomoćno okončan (4. lipnja 2010.), što ukupno iznosi 4 (četiri) godine, 10 (deset) mjeseci i 21 (dvadeset i jedan) dan.

U pogledu postupanja nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, valja reći da je prvostupanjski sud poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene prema okončanju postupka (održao sedam ročišta na kojima je provodio dokazni postupak saslušanjem tužitelja i tuženika, brojnih svjedoka, građevinskim vještačenjem i dopunom vještačenja) odnosno kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te meritorno odlučio o obvezama predlagatelja. Međutim, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuje na činjenicu da je navedenim postupanjem prvostupanjski sud prekoračio kriterij suđenja u razumnom roku i povrijedio načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, dalje: ZPP) prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu.

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima radi utvrđenja opsega ostavinske imovine te je prema ocjeni ovog suda riječ o predmetu koji je činjenično i pravno složen. Predlagatelji, kao tuženici, svojim procesnim držanjem u parnici nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka (četiri godine, deset mjeseci i dvadeset i jedan dan), imajući na umu postupanje nadležnog suda, unatoč složenosti postupka, predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljima uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu od 4.000,00 kn svakome, imajući pri tom na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavka 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. listopada 2010.

Sudac:

Đuro Sessa, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.