Gžzp-100/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 100/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u izvanparničnom predmetu I-predlagatelja J. V. iz N., II-predlagatelja M. M. iz Š., III- predlagatelja B. M. iz Z., i IV-predlagatelja L. M. iz Z., svi zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. broj Gzp- 49/06 od 29. kolovoza 2006. godine, dana 15. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zadru posl. broj Gzp-49/06 od 29. kolovoza 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gzp-49/06 od 29. kolovoza 2006. godine, naloženo je Općinskom sudu u Zadru donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. broj P-1031/92, u najkraćem mogućem roku, ali ne dužem od šest (6) mjeseci od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 1 izreke).

Predlagateljima Ad 3) i 4) je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 15.000,00 kuna, svakomu, dok je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 2 u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja ( toč. 2 i 3 izreke).

U odnosu na predlagatelje Ad 1) i 2) zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odbačen je (toč. IV izreke).

Protustranka je podnijela žalbu navodeći da se žali protiv dijela tog rješenja pod toč 2. i 3. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih u odredbi čl. 353. st. 1. toč.1-3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP), te predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje temeljem odredbe čl. 365. st 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti sama protustranka određeno ne navodi u čemu bi se ista sastojala.

Žalbenim navodima protustranka osporava zakonitost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja navodeći u bitnom, da je do dugotrajnosti predmetnog parničnog postupak pred Općinskim sudom u Zadru došlo zbog objektivnih okolnosti i složenosti predmeta, te da je predlagateljima Ad 3) i 4) u dosuđenim iznosima previsoko utvrđena, što ne odgovora stanju ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Žalbeni navodi protustranke ne mogu se prihvatiti.

Naime, iako žalba pravilno ukazuje da se u postupku poslovnog broja P-1031/92 radi o složenom predmetu, u kojem je zbog činjenice smrti nekih od stranaka postupka bilo potrebno utvrditi njihove nasljednike, ukupno trajanje postupka, prema utvrđenju prvostupanjskog suda od 25 godina, 2 mjeseca i 28 dana (od čega se na pravno relevantno razdoblje, koje se računa od dana od 5. studenog 1997. godine tj. od dana kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 -ispravak, 14/02, koja Konvencija u čl. 6. st. 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku do donošenja odluke povodom zahtjeva za suđenje u razumnom roku dana 29. kolovoza 2006. godine, odnosi 8 godina, 9 mjeseci i 24 dana) u kojem još nije donesena pravomoćna odluka, nikako ne udovoljava zahtjevu učinkovitog suđenja u razumnom roku.

Opravdanje za dugotrajnost predmetnog postupka pred Općinskom sudom u Zadru, kako to pogrešno sugerira žalba, ne može biti niti činjenica da je u tom postupku sud održao brojna ročišta i tri puta meritorno odlučivao, budući su predmetne odluke prvostupanjskog suda ukidane i vraćane na ponovno suđenje istom sudu rješenjima Županijskog suda u Zadru, tako da predmetni postupak do donošenja odluke o zahtjevu za suđenje u razumnom roku nije pravomoćno okončan, što pak, upućuje na zaključak da sud nije postupak predmetnog poslovnog broja vodio učinkovito.

Obzirom na navedeno, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 28 Zakona o sudovima („Narodne novine“ 105/05 - dalje: ZS) kada je predlagateljima Ad 3) i 4), zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, određen iznos od po 15.000 kuna svakom. Navedeni iznosi i po mišljenju ovog suda, predstavljaju primjerenu naknadu s obzirom na vrijeme trajanja postupka pred Općinskim sudom u Zadru započeo (01. lipnja 1981. godine), kao i sve navedene relevantne okolnosti konkretnog slučaja te gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu protustranke te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 15. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.