I Kž-436/1996-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-436/1996-4

U I M E R E P U B L I K E H R V ATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H. zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 3. travnja 1996. K- 27/96-12, u sjednici održanoj 7. siječnja 1998., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

U povodu žalbe opt. M.H., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni i izriče, da je opt. M.H. djelom za koje je oglašen krivim počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, pa se na temelju tog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu se na temelju čl. 65. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 9. veljače 1996., pa dalje.

Žalba opt. M.H. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. M.H. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. veljače 1996. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 79. st. 1. OKZRH optuženiku je oduzeta imovinska korist i to 8.410,00 kn, 1.000 ACSH, 3.490 DEM, 100 australskih dolara, 100.000 talijanskih lira, 12 kanadskih dolara i 20 švedskih kruna.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/93 u iznosu od 1.051,74 kn, te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju J.D., odvjetniku iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Iako se u uvodnom dijelu žalbe ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju se ne navodi koja je postupovna povreda počinjena, a već se u tom dijelu prigovara pravilnosti prethodno obavljenih kriminalističko-operativnih radnji, pa se njegova žalba u stvari svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim na pobijanje pravilnosti primjene kaznenog zakona i odluke o kazni.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nije našao da postoji bilo koja povreda odredaba kaznenog postupka, a posebice ne one povrede na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93), nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Neosnovano ističe žalitelj, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je u svezi s tim povrijeđen kazneni zakon.

Žalbenim navodima optuženik ponavlja svoju obranu iznesenu na glavnoj raspravi, odnosno da on nije počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, pri čemu posebice ističe da su nepravilno izuzeti odjevni predmeti, uzorci kose i dlaka radi vještačenja. Dodaje da je trebalo pozorno ocijeniti sve dokaze, posebice provjeriti i rekonstrukcijom a fizičkoj konstituciji optuženika. Žalitelj se poziva i na događaja odgovara li pronađena odjeć

činjenice da kod optuženika nije pronađen pištolj, obuća i ostatak novca.

Suprotno takvim žalbenim prigovorima optuženika sud prvog stupnja je na temelju rezultata glavne rasprave pravilno zaključio, da je upravo opt. M.H. izvršio kazneno djelo razbojništva, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude suda prvog stupnja, te da je kazneno odgovoran.

Prije svega treba istaći, da svjedoci Z.S., M.K. i M.K., djelatnici P. banke, suglasno opisuju ponašanje maskirane osobe, koja je nakon ulaska u prostorije P. banke u G., među inim uperila pištolj i počela vikati da je ovo pljačka, da daju "lovu" i da će ih sve pobiti, zatim da je ta osoba na pult stavila pleteni ceker tražeći da joj se preda novac, pa je tek nakon toga M.K. stavila novac koji je imala na pultu i u ladicama u taj ceker, a nakon toga se maskirana osoba udaljila iz banke (list 113 - 118, 120 - 121, 154 i 155).

Za svoja činjenična utvrđenja sud prvog stupnja naveo je iscrpne, razumljive i valjane razloge, pri čemu je istakao, suprotno žalbenom prigovoru, da su od optuženika pravilno izuzeti uzorci kose, crne hlače i majica, koji su zajedno s predmetima pronađenim tijekom očevida dostavljeni na vještačenje. Prema nalazu i mišljenju Centra za kriminalistička vještačenja (list 90 - 101) proizlazi da je na predmetima nađenim prigodom očevida (kapi, šalu, kaputu, suknji i pletenom cekeru) nađen veći broj pamučnih vlakana raznih nijansi, koje odgovaraju vlaknima s hlača i majice izuzetih od optuženika i obrnuto. Zatim da je na kapi nađeno nekoliko vlasi, koje se po svojim morfološkim karakteristikama ne razlikuju od vlasi optuženika, a vlasi takvih karakteristika nađene su još na šalu i kaputu, koji su pronađeni prigodom uviđaja. Takav nalaz Centra za kriminalistička vještačenja u skladu je s iskazima saslušanih svjedoka Z.S., M.K. i M.K. koje gotovo na jednak način opisuju i predmete koje je maskirana osoba imala, posebice kapu na kojoj je nađeno nekoliko vlasi koje se po svojim morfološkim karakteristikama ne razlikuju od vlasi optuženika. Stoga je sud prvog stupnja s pravom odbio obranu optuženika s glavne rasprave, na koju se sada poziva i u žalbi, da on nije izvršio kazneno djelo pobliže opisano u izreci pobijane presude, pa je prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, suvišno provođenje rekonstrukcije događaja.

Prema tome, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice za presuđenje u ovoj kaznenoj stvari, a djelatnost opt. M.H. osnovano i pravilno podveo pod zakonski opis kaznenog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Nije u pravu opt. M.H. kad se žali zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne sud prvog stupnja pravilno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti opt. M.H., kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koja, bez obzira na primjenu blažeg zakona, nipošto nije prestroga i ostvarit će svrhe iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH, pogotovo kad se ima u vidu da je optuženik do sada više puta osuđivan, među ostalim i za istovrsno kazneno djelo.

Međutim, kako je nakon počinjenja kaznenog djela, odnosno 1. siječnja 1998., izmijenjen Krivični zakon, prema odredbi čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da djelo za koje je optuženik oglašen krivim treba pravno označiti prema čl. 218. st. 1. KZ, kao blažem propisu, te je u tom pravcu preinačena presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela kao u izreci presude i optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, kao primjerenu i dovoljnu za postizanje svrhe kažnjavanja.

S obzirom na izloženo, u povodu žalbe opt. M.H. na temelju čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP/93 presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. siječnja 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Neva Šibl v.r.