Rev-2026/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2026/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz N. P., koju zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika I. T. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz K., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 7. svibnja 1998. godine broj Gž- 474/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-658/96-10 od 20. svibnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 26. travnja 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Koprivnici od 7. svibnja 1998. godine broj Gž-474/97-2 i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 20. svibnja 1997. godine broj P-658/96- 10 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P-658/96-10 od 20. svibnja 1997. godine obvezan je tuženik platiti tužiteljici iznos od 62.679,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. prosinca 1995. godine do konačne isplate i naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 4.858,00 kn sve u roku od 15 dana.

Presudom Županijskog suda u Koprivnici od 7. svibnja 1998. godine broj Gž-474/97-2 odbijena je žabla tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-658/96-10 od 20. svibnja 1997. godine, a tužiteljici trošak odgovora na žalbu nije dosuđen.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica zaključila s tuženikom ugovor o izvođenju zidarskih radova na objektu u Koprivnici 16. listopada 1995. godine, da su stranke ugovorile cijenu od 41.000,00 DEM, koji iznos je tužiteljica platila.

Utvrđeno je da su stranke zaključile aneks ugovora 18. prosinca 1995. godine prigodom primopredaje objekta kojom prilikom je uočen niz nedostataka.

Iz aneksa ugovora proizlazi da se tuženik obvezao sanirati uočene nedostatke u izgradnji objekta, da tuženik nedostatke nije otklonio, a da je, prema mišljenju i nalazu vještaka, za sanaciju i otklanjanje nedostataka na objektu tužiteljice potrebno utrošiti 62.679,00 kn.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski su sudovi udovoljili zahtjevu tužbe i obvezali tuženika da plati tužiteljici utuženi iznos, pozivom na odredbu čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO).

Opravdan je po ocjeni ovog revizijskog suda prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer temeljem odredbe čl. 620. ZOO kada izvođač nije otklonio nedostake naručitelj može postaviti novčani zahtjev u visini troškova uklanjanja nedostataka, ako je sam uklonio nedostatke, a ne i prije toga.

Naime, tužiteljica je kao naručilac imala pravo zahtjevati od tuženika kao izvođača da nedostatke otkloni (čl. 618. ZOO) ili da sama ukloni nedostatke na račun tuženika kao izvođača (čl. 620. ZOO) ili da smanji cijenu za radove izvedene s nedostatkom (čl. 621. ZOO) ili da raskine ugovor (čl. 619. ZOO).

Uz sve navedeno tužiteljica je imala pravo i na naknadu štete.

Međutim, kada tuženik kao izvođač koji je uredno obaviješten o utvrđenim i uočenim nedostacima do kojih je došlo njegovom krivnjom te nedostatke nije uklonio u roku u kojem je tužiteljica dala tuženiku, niti u tijeku trajanja postupka sve do zaključenja glavne rasprave, onda je tužiteljica imala pravo ukloniti nedostatke na račun tuženika ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.

Dakle, tužiteljica s osnove odgovornosti za nedostatke na građevini nije mogla postaviti novčani zahtjev u visini koja je potrebna da se nedostaci otklone.

Tužiteljica bi tako tek poslije isplate utuženog iznosa otklonila nedostatke na građevini do kojih je došlo krivnjom tuženika, a takvu mogućnost zakon ne poznaje.

Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa ovoj pravnoj stvari nisu utvrđivali sve odlučne činjenice i okolnosti (da li je tužiteljica otklonila nedostatke na predmetnoj kući i dr.) i činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu da postupak dopuni i nakon što utvrdi sve što je odlučno za rješenje ove pravne stvari donese novu i zakonitu odluku (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 92/92 - dalje ZPP).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 2. i čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 26. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.