IV Kž-168/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-168/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i tajnika u vijeću - višeg sudskog savjetnika Kapetanović Ahmeda, kao zapisničara, u kaznenom predmetu okr. Z. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja V. d.o.o. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. studenog 1999. Kio-113/99 (Kv-157/99), u sjednici održanoj 29. veljače 2000.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužitelja V. d.o.o. V.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, donesenim na temelju čl. 190. st. 3. u svezi sa čl. 205. st. 2. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja da se provede istraga protiv osum. Z.S. i M.I. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ-a, pobliže opisanog u istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja.

Protiv tog rješenja oštećenik kao tužitelj je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi provođenje istrage, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kad je pri donošenju odluke u povodu neslaganja istražnog suca odbio istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenjem istrage protiv osum. Z.S. i M.I., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ-a.

Naime, kako iz podataka koje su prikupile redarstvene vlasti postupajući u smislu čl. 174. st. 2. ZKP, proistječe da se osumnjičenici kao predstavnici poduzeća D. d.d. svoja dugovanja iz međusobnih poslovnih odnosa sa oštećenikom kao tužiteljem i ranije podmirivali kompenzacijama i cesijama, upravo iz razloga što im je financijska situacija bila loša, a što je sve bilo poznato predstavnicima oštećenika kao tužitelja, nema nikakve dvojbe da u ovom slučaju ne postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici pri stupanju u poslovne odnose s oštećenikom kao tužiteljem postupali s prijevarnom namjerom u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Kako je, naime, takva prijevarna namjera jedno od bitnih obilježja kaznenog djela iz čl. 293. Kaznenog zakona, zbog kojeg se traži provođenje istrage, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u svezi s neplaćanjem duga, koji spor se može riješiti u parnici a ne u kaznenom postupku.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, o žalbi oštećenika kao tužitelja odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. veljače 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Kapetanović Ahmed v.r.

Potrebica Ante v.r.