III Kr-429/2000-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-429/00-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B., zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. studenog 1999. godine, br. K-581/99. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 16. lipnja 2000. godine, br. Kž-183/00., u sjednici održanoj dana 9. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev os. T.B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovan, preinačuje se u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. studenog 1999. godine, br. K-581/99. i Županijskog suda u Osijeku od 16. lipnja 2000. godine, br. Kž-183/00., te se izriče da je os. T.B. djelima opisanim pod toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ, te mu se za to kazneno djelo na temelju istih zakonskih propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo pod toč. 1. na temelju čl. 224. st. 4. uzima mu se kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod toč. 4. temeljem čl. 224. st. 4. KZ kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo pod toč. 7. na temelju čl. 206. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od 5 (pet)

. c) Kaznenog zakona osuđuje na jedinstvenu mjeseci, pa se na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

U ostalom dijelu zahtjev osuđenika se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 23. studenog 1999. godine, br. K-581/99. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku od 16. lipnja 2000. godine, br. Kž- 183/00., T.B. pravomoćno je osuđen zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. KZ, čl. 224. st. 1. KZ i čl. 226. st. 2. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci.

Provjerom od strane ovoga suda, kod Županijskog suda u Osijeku, utvrđeno je da je osuđenik stupio na izdržavanje kazne 13. siječnja 2002. godine.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je po svom branitelju D.K., odvjetniku iz O., dana 14. rujna 2000. godine, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na njegovu štetu, te predložio da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje ili da se presuda suda prvog stupnja preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne uvjetna osuda.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom očitovanju od 5. prosinca 2000. godine, br. DO-KR-557/00. predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev osuđenika djelomično je osnovan.

Što se tiče istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka koja bi se sastojala u tome da su razlozi presude nerazumljivi i da presuda ne sadrži sve propisane sastojke, te da sud nije ocijenio provedene dokaze ili ih je pak krivo ocijenio, predstavljaju pobijanje presude zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP i žalbeni osnov zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog čega se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po čl. 427. ZKP ne može podnijeti. Jednako tako ovaj izvanredni pravni lijek se ne može podnijeti ni zbog odluke suda o izrečenoj kazni, pa je u tim dijelovima zahtjev osuđenika neutemeljen.

Međutim, u pravu je osuđenik kada u svom zahtjevu navodi da kazneno djelo označeno pod toč. 2. i 3., a iz čl. 224. st. 4. KZ predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo prijevare.

Djelatnost osuđenika učinjena je u vremenskom periodu od 1. prosinca 1997. do 5. prosinca 1997. godine, tako da je on u dogovoru sa suoptuženikom D.Đ. lažno se predstavljao kao vlasnik firme V. d.o.o., ispostavljao lažnu dokumentaciju, preuzimao robu od različitih poduzeća, a prema unaprijed stvorenoj namjeri da tu robu ne plate čime su navedene tvrtke oštetili za znatne iznose.

Pokraj izloženih nesporno utvrđenih okolnosti koje su relevantne za pravnu ocjenu da li se nekom višeaktnom istovrsnom djelatnosti čini jedno produljeno kazneno djelo ili se radi o više pojedinačnih kaznenih djela pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i ocjena da se u konkretnom slučaju ne radi o jednom produljenom kaznenom djelu iz čl. 224. st. 4. KZ, već o više samostalnih djela nije osnovana, a razlozi koji su izloženi u prvostupanjskoj presudi (list 3/V presude Kž-183/00.) nisu prihvatljivi.

Ovaj sud ocjenjuje da je osuđenik djelatnosti što su opisane pod toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude učinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ, a to iz razloga jer je djelo učinjeno u kontinuiranom i vrlo kratkom vremenskom razmaku iskorištavanjem iste prilike i istovrsnim radnjama tako da takva djelatnost po samoj logici stvari i životnom gledanju predstavlja samo jedno produljeno kazneno djelo prijevare.

Kako je, dakle, osnovano pravno shvaćanje izloženo u zahtjevu, ali samo za ova dva kaznena djela, dok za preostala dva djela po mišljenju ovog suda ne postoji vremenski kontinuitet, to je trebalo zahtjev prihvatiti na način kako je obrazloženo, te pravomoćnu presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela i sveukupnu djelatnost optuženika za kaznena djela pod toč. 2. i 3. pravno označiti kao jedno kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, slijedom čega je trebalo preinačiti nižestupanjske presude i u odluci o kaznenoj sankciji kako je to učinjeno u izreci ove presude.

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. srpnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Ante Potrebica, v. r.