Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding lower court's rejection of contract termination due to recipient's own conduct.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment rejecting a request to terminate a lifelong support contract. The lower courts found that while the contract did not include monetary payments, the appellant voluntarily left the support provider's home during wartime and moved in with a third party, thereby preventing the provider from fulfilling their obligations. The court ruled that because the appellant's own actions obstructed the performance of the contract, she could not claim non-performance as grounds for termination, and her late argument regarding changed circumstances was inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; ZN čl. 125. st. 3.; A recipient of lifelong support cannot claim contract termination for non-performance if their own conduct prevents the provider from fulfilling obligations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1660/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. iz B., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tužene M. S. iz V. B., zastupane po punomoćniku B. R., odvjetniku u O., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-943/97 od 29. svibnja 1997. godine i presude Općinskog suda u Osijeku, broj: P-1263/96 od 21. siječnja 1997. godine, u sjednici održanoj 09. svibnja 2001. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-943/97 od 29. svibnja 1997. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-1263/96 od 21. siječnja 1997. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između S.L. i D.L. dana 23. prosinca 1982. godine, ovjerenog kod Općinskog suda u Vukovaru pod brojem: R2-444/82 i brisanje zabilježbe prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretninama u vlasništvu tužiteljice upisanih u z.k.ul. 124, k.o. B. – R. u korist D.L., te je tužiteljica ujedno obvezana naknaditi tuženoj parnični trošak od 3.410,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju tužiteljica upire. Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica ne ukazuje, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice upravljen na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen 23. prosinca 1982. godine između nje kao primatelja uzdržavanja i pravnog prednika tužene sad pok. D.L. (Skupnjaka) kao davatelja uzdržavanja.
U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama nije sporno da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije predvidio zajednicu života ugovornih stranaka ni mjesečno novčano davanje, već da se obveza davatelja prema primatelju uzdržavanju sastojala u pružanju brige i pomoći oko ogrjeva, zimnice, održavanja kuće i vrta, te sahrane tužiteljice, a koje poslove da je u ime davatelja uzdržavanje mogla obavljati i druga osoba.
Sporno je međutim da li tako ugovorenu obvezu davanja uzdržavanja pravni prednik tužene nije izvršavao i time tužiteljica bila ovlaštena tražiti raskid tog ugovora.
Naime, prema odredbi čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, broj: 52/71 i 47/78 – dalje: ZN) svaka stranka može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.
Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:
etka agresije na Republiku Hrvatsku pravni prednik tužene uredno
- da je do poč
izvršavao ugovorom preuzete obveze davanja uzdržavanja tužiteljici, a
- da je početkom agresije na Republiku Hrvatsku tužiteljica samovoljno napustila kuću u B. i otišla za pet tjedana u B.N., a potom
- da se smjestila kod nećakinje u O.,
- da ju je pravni prednik tužene pozivao da dođe živjeti kod njega u V., što je tužiteljica odbila, baš kao i ponudu da ju smjesti i plaća joj Dom umirovljenika, već
- da je tužiteljica sklopila novi ugovor o doživotnom uzdržavanju sa nećakinjom,
pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev ispravno ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za raskid tog ugovora.
Naime, raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja može tražiti ako davatelj uzdržavanja namjerno i u pretežnom dijelu ne izvršava ugovorom preuzete obveze uzdržavanja.
Ukoliko međutim primatelj uzdržavanja sam svojim postupcima onemogućava davatelja uzdržavanja u izvršenju ugovorom preuzetih obveza, ne može tražiti raskid ugovora imputirajući davatelju uzdržavanja neizvršenje ugovorne obveze.
U konkretnom slučaju upravo je tužiteljica svojim postupcima: odlaskom na privremeno okupirano područje, te potom odlaskom kod treće osobe, a ujedno odbijajući smještaj kod pravnog prednika tužene kao davatelja uzdržavanja odbila primati uzdržavanje koje joj je on temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju bio spreman i dalje davati. Zato je pravilno ocijenjeno da nisu ostvarene pretpostavke za raskid spornog ugovora.
Tužiteljica ni u tužbi, a niti tijekom trajanja postupka pred nižestupanjskim sudovima nije upirala na promijenjene okolnosti kao razlogom raskida ugovora, pa isticanje ovog prigovora tek sada u revizijskom stadiju postupka predstavlja prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga izjavljivanje revizije nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP-a).
Unatoč tome što ugovor o doživotnom uzdržavanju nije priložen spisu, kod nesporne činjenice da je isti sklopljen među strankama, te ovjeren pred Općinskim sudom u Vukovaru (broj: R2-444/82), te njegov sadržaj strankama poznat, nije bilo zapreke raspravljati o istom. Stoga su bespredmetni prigovori tužiteljice istaknuti u tom pravcu.
Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 09. svibnja 2001.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.