Rev-1165/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1165/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmann, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonić i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja N. R. iz F. L., zastupana po punomoćniku I. M. odvjetniku iz D., protiv tuženika F. P. iz F., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku iz D., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa te proglašenja nedopustivim izvršenju, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 8. veljače 1990. br. Gž- 2625/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu, od 13. listopada 1989. br. P 121/89, u sjednici održanoj dana 4. listopada 1990,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom utvrdjeno je da je bez valjanosti izvršni zemljišnoknjižni upis od 29. III 1988. pod brojem Z-927/88 i Z 1101/88 te se nalaže brisanje navedenog upisa i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije navedenog upisa tako da se nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1051, k. o. F. i to č.k. br. 2275/71/2 kuća broj 213 sa dvorištem u selu sa 83 čhv, č.k. br. 867/2 sjenokoša potkućnica u selu sa 93 čhv i č.k. br. 868 voćnjak kod kuće u selu sa 38 čhv uknjiže na ime tužitelja J. K. iz F., a nekretnine upisane u z.k. ul. br. 886, k. o. F. i to č.k. br. 2275/85 kuća br. 116, staja, štagalj i dvorište u selu sa 184 čhv i č.k. br. 810 kuhinjski vrt kod kuće u selu sa 297 čhv u korist tuženika F. P. (točka I izreke); utvrdjeno je da je izvršenje u izvršnom predmetu Općinskog suda u Djurdjevcu broj I-261/88 upisivanjem u javnu knjigu nedopušteno (točka II izreke); tuženik je obvezan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 92,00 (919.620 prijašnjih) dinara (točka III izreke).

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda u cijelosti.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestepene presude ukinu te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka a to zbog toga jer niži sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. i 8. ZPP, kao ni onu iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP na koje revident po nalaženju ovog suda neosnovano ukazuje.

Nije ostvaren ni istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim izvršenje dozvoljeno i provedeno u predmetu prvostepenog suda broj I-261/88. te da se ujedno naloži brisanje zemljišnoknjižnog upisa učinjenog u provedbi navedenog dozvoljenog izvršenja temeljem kojeg su u tužbi navedene nekretnine koje su ranije bile upisane u korist tužitelja J. K. provedenim izvršenjem uknjižene kao vlasništvo tuženika a nekretnina koje su ranije bile upisane na tuženika uknjižene u korist tužitelja J. K. - time da se uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje u pogledu navedenih nekretnina koje je postojalo prije uknjižbe provedene u izvršnom postupku.

Niži sudovi su u provedenom postupku utvrdili da izmedju tužitelja J. K. i tuženika F. P. dana 26. IX 1986. zaključen ugovor o razmjeni spornih nekretnina što je utvrdjeno u pravomoćno dovršenoj parnici izmedju ovih stranaka u predmetu prvostepenog suda pod oznakom P-135/87 na temelju čega je tuženik u ovoj parnici podnio izvršni prijedlog protiv J. K. u predmetu 1-261/88 a radi upisa prava vlasništva spornih nekretnina na svoje ime a to su one nekretnine koje je J. K. ustupio tuženiku na temelju ugovora o razmjeni pa je izvršni sud dozvolio provedbu tako predloženoga izvršenja putem upisa prava vlasništva u korist tuženika i istovremeno uknjižbu u korist J. K. glede onih nekretnina koje bi mu trebale pripasti temeljem ugovora o razmjeni sa tuženikom, a sve to prije pravomoćnosti rješenja o izvršenju protiv kojeg rješenja su prvotužiteljica R. N. kao treća osoba i drugotužitelj J. K. kao dužnik pravovremeno izjavili prigovore glede kojih ih je izvršni sud pozivom na odredbe čl. 54. i 57. Zakona o izvršnom postupku (ZIP) uputio na parnicu s obzirom da su se tužitelji iz ove parnice (u izvršnom postupku kao dužnik i treća osoba) protivili dozvoljenom izvršenju. Niži sudovi su nakon provedenog postupka našli da su prigovori ovdje tužitelja istaknuti protiv rješenja o izvršenju osnovani te su stoga prihvatili istaknuti tužbeni zahtjev.

Naime, utvrdjeno je da je tužiteljica R. N. sporne nekretnine - koje tuženik svojata na temelju ugovora o razmjeni zaključenog sa tužiocem J. K. - pribavila kupnjom na temelju zaključenog ugovora sa prodavaocem tužiocem J. K. dana 5. VII 1986, na temelju kojeg je stupila u posjed spornih nekretnina, a što sve proizlazi iz utvrdjenja u pravomoćno dovršenoj parnici koju je tužiteljica vodila u predmetu P-1037/88 protiv tuženika iz ove parnice i tužitelja J. K. iz rezultata koje parnice nesumnjivo slijedi da tužiteljica ima jači pravni osnov od tuženika u pogledu stjecanja spornih nekretnina inače ranije u vlasništvu J. K. a to stoga jer su prvotužiteljica i tuženik pribavili nekretnine od iste osobe i to oba po osnovu naplatnog pravnog posla ali je tužiteljica zaključila ugovor o kupnji spornih nekretnina prije nego što su tuženik i K. J. zaključili spomenutu pogodbu o razmjeni te je ujedno prvotužiteljica za razliku od tuženika ušla u posjed navedenih nekretnina.

Stoga je i po nalaženju ovog suda osnovan istaknuti tužbeni zahtjev budući da je prvotužiteljica dokazala da ima takovo pravo na sporne nekretnine koje sprečava dozvoljeno izvršenje u korist tuženika (čl. 56. ZIP), jer samo na taj način prvotužiteljica može ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na pribavljenim nekretninama ako se prethodno uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje tako da se u pogledu spornih nekretnina uknjiži kao vlasnika drugotužitelja J. K. kao njezinog zemljišnoknjižnog prednika u kojem pravcu je upravo udovoljeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Prema tome, budući da se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 385. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.