I Kž-581/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 581/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 10. ožujka 2003. godine, br. K-30/02, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2004. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. J. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Slavonskom Brodu, presudom od 10. ožujka 2003. godine br. K- 30/02 proglasio je krivim opt. D. J. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a i na temelju istih zakonskih propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a uračunao vrijeme uhićenja u trajanju od 7. prosinca do 8. prosinca 2001. godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a opojna droga se oduzima.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. ZKP-a.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

I Kž 581/03-3

Optuženik se žali po branitelju A. S., odvjetniku iz S. B., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 20. kolovoza 2003. godine br. KŽ-DO-1243/03, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Neosnovano optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8. ZKP koju međutim, ne obrazlaže, budući je optuženik, koji se očitovao na optužbu da se ne smatra krivim, ispitan na završetku dokaznog postupka, kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 10. ožujka 2003. godine (list 17 – 21 spisa).

Nije u pravu optuženik niti kada ističe da su u pobijanoj presudi izvedeni uopćeni razlozi o odlučnim činjenicama budući je sud prvog stupnja dao dostatne razloge za svoja utvrđenja i isti nisu nejasni niti proturječni. U čemu nalazi navedenu postupovnu povredu žalitelj pobliže niti ne obrazlaže.

Optuženik ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, ali ne navodi u čemu bi se ona sastojala. Tek iz razloga žalbe moglo bi se razabrati da ju nalazi u temeljenju pobijane presude na dokazima pribavljenima na nezakonit način, upotrebom sile i prijetnje od strane policije, kada je optuženik potpisivao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta o čemu je iskazivao tek na glavnoj raspravi. Navedene tvrdnje nije učinio uvjerljivima niti potkrijepio bilo kakvim dokazima pa ih prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio, kao niti cijelu obranu optuženika koju nalazi neuvjerljivom.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog postupovne povrede iz čl. 367. st. 3. ZKP-a koju nalazi u povredi prava na obranu, jer da mu je branitelj po službenoj dužnosti postavljen nakon pravomoćnosti optužnice, te da je nakon izmjene optužnice glavna rasprava nastavljena nakon 15 minuta iznošenjem obrane optuženika.

Naime, u istražnom postupku optuženik je imao branitelja po punomoći u osobi Ž. S. odvjetnika iz S., kojem je i dostavljena optužnica, da bi mu otkazao punomoć podneskom od 26. veljače 2003. godine pa je optuženiku rješenjem od 27. veljače 2003. godine postavljen branitelj po službenoj dužnosti.

U odnosu na drugi žalbeni navod o povredi prava na obranu potrebno je ukazati da je, nakon izmjene optuženice, na glavnoj raspravi dana 10. ožujka 2003. godine ista prekinuta na 15 minuta upravo na zahtjev branitelja.

U nastavku glavne rasprave optuženik je izjavio da je razumio izmijenjeni optužni akt i da se ne osjeća krivim. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale, pa je nakon toga optuženik iznosio obranu (list 19 – 21 spisa).

I Kž 581/03-3

Prema tome, netočan je i žalbeni navod da bi optuženiku bilo povrijeđeno pravo obrane u pogledu mogućnosti izvođenja dokaza u bilo kojem pravcu, jer dokaznih prijedloga obrana nije niti imala.

Iz svih navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

Nije osnovana žalba niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik osporava iskaze policajaca K. i M., nalazeći ih nejasnima, nedostatnima i kontradiktornima, pri čemu bez njihove analize u tom pravcu uopćeno navodi da se svjedočki iskazi često imaju smatrati relativnim, nepouzdanim i odrazom specifičnog subjektivnog viđenja, koje lako može zavesti i dobronamjernog, što se u ovom slučaju, prema stavu žalbe optuženika i dogodilo.

Za razliku od ovako uopćene ocjene, opravdano prvostupanjski sud u konkretnom slučaju prihvaća iskaze saslušanih svjedoka, koji su potvrđeni i ostalim provedenim dokazima. Svjedoci su bili suglasni da su na poljskom putu vidjeli zaustavljen automobil sisačkih registarskih oznaka i dvije osobe u blizini, koje su stajale između vozila i mjesta gdje je nađena PVC vrećica sa drogom, s time da je svjedok M. naveo da je vidio da optuženik nešto odlaže. Jedna osoba je pobjegla, a optuženika su zaustavili i legitimirali. Vrećica koju je optuženik odložio bila je s oznakom, sa grbom grada Siska, a u njoj se nalazila droga, kako je to utvrđeno u tijeku postupka. Upravo taj logotip na vrećici povezuje optuženika sa drogom i sasvim je neuvjerljiva obrana da bi netko osobi iz Siska podmetnuo vrećicu s logotipom tog grada, a na području koje pokriva sud u Slavonskom Brodu.

Ovakvi zaključci prvostupanjskog suda nisu žalbenim navodima dovedeni u sumnju, a potpisivanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta je samo operativna radnja koja je uslijedila i na koju optuženik nije imao primjedbi sve do glavne rasprave, koju iznosi tek na glavnoj raspravi i koju prvostupanjski sud opravdano ne prihvaća s obzirom na provedene dokaze pa tako i njegovu tvrdnju da je na potpis bio prisiljen prijetnjom i primjenom sile.

S obzirom na navedeno činjenično stanje je pravilno i u potpunosti utvrđeno. Nije ostvaren ni žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, jer je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon glede pravne kvalifikacije i ne može biti govora o neprikladnom pokušaju ili dragovoljnom odustanku, na što pledira žalba s obzirom na utvrđeno činjenično stanje.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik nalazeći izrečenu kaznu preblagom s obzirom na količinu nađene droge i opasnost koju ona predstavlja.

Optuženik izrečenu kaznu nalazi prestrogom uz sve utvrđene olakotne okolnosti, te marginalnu ulogu optuženika u ovom slučaju.

Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne i optuženiku izrekao kaznu za koju i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja.

I Kž 581/03-3

Kao olakotno optuženiku je cijenjeno da je mlađe starosne dobi, ranije neosuđivan, da živi s roditeljima koji imaju status invalida, dakle, upravo one okolnosti koje se ističu u njegovoj žalbi. Činjenica da je jedna osoba pobjegla nije okolnost koju bi trebalo cijeniti u korist optuženika, a to nije niti njegovo držanje tijekom postupka.

Prilikom odmjere kazne prvostupanjski sud je imao u vidu i ugrožavanje zdravlja mladih ljudi, uslijed povećanog broja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, što se ističe u žalbi državnog odvjetnika.

Iz svih navedenih razloga nisu osnovane žalbe zbog odluke o kazni.

Zbog svega navedenog trebalo je na temelju čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.