Rev-673/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-673/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Županije Splitsko- dalmatinske, Split, protiv tuženika 1. V. S. i 2. Z. S., oba iz S., oba zastupana po punomoćniku M. F., odvjetniku u S., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-993/98 od 22. svibnja 1998. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj: II P-745/94 od 23. listopada 1997. godine, u sjednici održanoj 13. lipnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-993/98 od 22. svibnja 1998. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, broj: II P-745/94 od 23. listopada 1997. godine kojom je prihvaćen otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu u S., površine 65 m², te oni obvezani stan slobodan od osoba i stvari predati na raspolaganje tužiteljici kao i naknaditi parnični trošak od 2.000,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženici su izjavili reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjskim presudama prihvaćen je tužbeni zahtjev, a nakon što je ocijenjeno da su ostvarene pretpostavke za otkaz stanarskog prava tuženicima kako temeljem odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj: 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/92, 70/93 – dalje: ZSO) (kada stanar i članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju prestanu koristiti stan neprekidno duže od 6 mjeseci), tako i temeljem odredbe čl. 97. toč. 5. ZSO-a (ako stanar dio stana daje u podnajam bez suglasnosti davaoca stana).

Odredbom čl. 106. ZSO-a određeni su sporovi u kojima je revizija uvijek dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora. Tom odredbom nisu obuhvaćeni sporovi iz odredbe čl. 99. ZSO-a što znači da se dopuštenost revizije u tim sporovima određuje temeljem vrijednosnog kriterija (čl. 38. Zakona o parničnom postupku – “Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

Obzirom na podatak u spisu (list 45) o visini stanarine za sporni stan u vrijeme podnošenja tužbe (srpanj 1993. godine), a koja je iznosila 30,81 kn mjesečno, tj. visinu godišnje stanarine od 369,72 kn, te odredbu čl. 382. ZPP-a prema kojoj je revizija dopuštena u sporovima čija vrijednost predmeta prelazi preko 3.000,00 kn, očito je da u odnosu na ovaj prihvaćeni otkazni razlog (čl. 99.ZSO-a) revizija ne bi bila dopuštena, zbog čega ovaj sud i nije mogao ispitivati pravilnost pobijane presude, cijeneći revizijske razloge koji se odnose na pravilnost primjene čl. 99. ZSO-a.

U ovom postupku tuženicima je otkazano stanarsko pravo po dva osnova koja oba otkazna razloga su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim.

Bez obzira na to iz kojih se sve otkaznih razloga stanaru otkazuje stanarsko pravo, za prihvaćanje otkaza stanarskog prava dovoljno je da je ostvaren jedan od utuženih otkaznih razloga. U konkretnoj situaciji kada je tuženicima pravomoćno otkazano stanarsko pravo na spornom stanu i temeljem odredbe čl. 99. st. 1. ZSO-a, a koja odluka se revizijom ne može pobijati, izjavljivanje revizije protiv presude kojom je prihvaćen otkaz stanarskog prava iz otkaznog razloga predviđenog čl. 97. toč. 5. ZSO-a ukazuje se potpuno bespredmetnim i takva revizija neosnovana. Zbog toga je reviziju trebalo odbiti, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Inače, ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, baš kao ni ona iz odredbe čl. 354. st. 1., a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidenti upiru.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. lipnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.