Commercial court voids enforcement order and awards plaintiff costs against defendant in debt dispute.
Legislator summary
AI generatedThe court voided the enforcement order issued in 2013, ordering the defendant to pay the plaintiff's debt plus interest and enforcement costs. The plaintiff successfully pursued the debt, while the defendant lost the entire proceedings. Consequently, the court awarded the defendant legal fees and court costs, rejecting their request for additional expenses.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP); Članci 154., 164. i 155. stavak 1. ZPP: Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je nadoknaditi troškove protivnoj stranci, a sud priznaje samo nužne troškove vođenja postupka.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-250/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Bošana d.o.o., Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 47665065525, zastupanog po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika CČ, vlasnika obrta [obrt] za ribarstvo i turizam, Ždrelac, Ždrelac 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Birkića, odvjetnika u Zadru, tuženika CČ te punomoćnika tuženika Ivana Krokara, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, poslovni broj Ovrv-344/2013 od 10. lipnja 2013. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.851,10 EUR-a / 74.223,18 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 1.334,06 EUR-a / 10.051,46 kuna od 16. kolovoza 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.378,52 EUR-a / 10.386,50 kuna od 26. kolovoza 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.378,52 EUR-a / 10.386,50 kuna od 16. rujna 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.001,05 EUR-a / 7.542,47 kuna od 1. siječnja 2008. pa do isplate,.
- na iznos od 1.378,52 EUR-a / 10.393,47 kuna od 21. rujna 2010. pa do isplate,
- na iznos od 667,47 EUR-a / 5.029,10 kuna od 21. listopada 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.378,05 EUR-a / 10.393,47 kuna od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.334,95 EUR-a / 10.058,21 kuna od 16. listopada 2010. pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, u slučaju promjene zakonske zatezne kamate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećanoj za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.440,29 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. lipnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećanoj za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju Bošana d.o.o. da tuženiku CČ naknadi trošak postupka u iznosu od 3.645,00 EUR-a.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika CČ za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 715,45 EUR-a kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 7. lipnja 2013. javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 74.223,18 kuna te je predložio odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa], poslovni broj Ovrv-344/2013 od 10. lipnja 2013. određena je predložena ovrha.
2. Ovršenik (sada tuženik) je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi. Ovršenik u prigovoru navodi kako trgovačko društvo Bošana d.o.o. nikada nije imala koncesiju na dijelu rive na kojem je tuženik privezao brod "Mec". Na dijelu gdje je privezan taj brod koncesiju da je do 2011. imala firma Ilirija d.d., a tužitelj da nikada s tuženikom nije sklopio nikakav Ugovor o korištenju veza u gradskoj luci. Stoga, tuženik navodi kako se u cijelosti protivi rješenju o ovrsi i predlaže da sud prihvati prigovor ovršenika.
3. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru je rješenjem poslovni broj Povrv-897/2013 od 6. rujna 2013. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa], poslovni broj Ovrv-344/2013 od 10. lipnja 2013. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj Povrv-897/2013 od 16. prosinca 2013. se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i odlučeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom.
5. U postupku koji je nastavljen pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 74.223,18 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je naveo kako su navodi tuženika (ranije ovršenika) iz prigovora protiv rješenja o ovrsi neosnovani i neutemeljeni. Naime, tuženik da je u vrijeme za koje tužitelj od njega potražuje naknadu za privez brodova bio vlasnik brodova "Trn" i "Mec". Osim toga, tužitelj navodi kako nisu osnovani navodi tuženika o tome da tužitelj na tom dijelu rive nije imao koncesiju za naplatu vezova te da je na drugom dijelu rive imao koncesiju, ali za gospodarske svrhe. Naime, iz članka 1. Ugovora o koncesiji pomorskog dobra od 28. siječnja 2000. da je vidljivo na kojem dijelu obale tužitelj ima koncesiju. Tužitelj ističe kako će tijekom postupka dostaviti i grafički prikaz koji je prilog Ugovora o koncesiji. Tužitelj je naveo kako samom činjenicom što je tuženik sa svojim plovilima pristajao na dio obale pod koncesijom tužitelja, odnosno vršio ukrcaj i iskrcaj putnika, znači da je tuženik obveznik plaćanja naknade za privez brodova sukladno odlukama koje je tužitelj priložio u spis. Tužitelj je u prilogu podneska od 16. rujna 2014. dostavio račune na kojima temelji potraživanje koje je predmet ovog postupka.
6. Tuženik je tijekom postupka isticao kako brod tuženika nije bio vezan na mjestu na kojem je tužitelj imao koncesiju te je predlagao da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Ovaj sud je 29. siječnja 2016. donio presudu pod poslovnim brojem Povrv- 124/2014 kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa], poslovni broj Ovrv-344/2013 od 10. lipnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 74.223,18 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 9.842,00 kuna (točka II. izreke).
8. Povodom izjavljene žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-1892/2016-2 od 13. siječnja 2020. ukinuo presudu ovog suda, poslovni broj Povrv-124/2014 od 29. siječnja 2016. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke u bitnom proizlazi kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužitelj imao ovlaštenje za gospodarsko korištenje pomorskog dobra u razdoblju na koje se odnose računi čije plaćanje je predmet ovog postupka, kao i je li tuženik koristio privez na tom dijelu pomorskog dobra te ovisno o tome ima li tužitelj pravo zahtijevati od tuženika kao vlasnika plovila da mu plati lučku naknadu i kolika je visina te naknade, kao i je li obračunata u skladu sa cjenikom lučkih naknada za privez brodova i brodica.
9. Tužitelj je ustrajao u navodima koji su izneseni tijekom ranije postupka te je dodatno naveo kako je tuženik sporne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te da nije dostavio dokaz o tome da je iste osporavao kako po osnovu, tako i po visini. Tuženik je predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem tuženika te svjedoka TČ i HČ kako bi se utvrdilo gdje je to brod tuženika bio privezan u utuženom razdoblju.
10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 9.851,10 EUR- a / 74.223,18 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa koje je tužitelj izdao tuženiku za korištenje priveza brodova "Trn" i "Mec", a koji brodovi su u vlasništvu tuženika, za razdoblje od lipnja 2008. do kolovoza 2010.
11. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: račun br. 375 od 31. srpnja 2008. (list 4 spisa), račun br. 428 od 10. kolovoza 2008. (list 5 spisa), račun br. 477 od 31. kolovoza 2008. (list 6 spisa), račun br. 786 od 31. prosinca 2008. (list 7 spisa), račun br. 628 od 31. kolovoza 2009. (list 8 spisa), račun br. 685 od 30. rujna 2009. (list 9 spisa), račun br. 608 od 31. srpnja 2010. (list 10 spisa), račun br. 787 od 15. rujna 2010. (list 11 spisa), račun br. 375 od 31. srpnja 2008. (list 32 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 6. mjesec 2008. (list 33 spisa), račun br. 428 od 10. kolovoza 2008. (list 34 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 7. mjesec 2008. (list 35 spisa), račun br. 477 od 31. kolovoza 2008. (list 36 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 8. mjesec 2008. (list 37 spisa), račun br. 786 od 31. prosinca 2008. (list 38 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 9. mjesec 2008. (list 39 spisa), račun br. 628 od 31. kolovoza 2009. (list 40 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 8. mjesec 2009. (list 41 spisa), račun br. 685 od 30. rujna 2009. (list 42 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 9. mjesec 2009. (list 43 spisa), račun br. 608 od 31. srpnja 2010. (list 44 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 7. mjesec 2010. (list 45 spisa), račun br. 787 od 15. rujna 2010. (list 46 spisa), izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za 8. mjesec 2010. (list 47 spisa), Odluku o visini lučke naknade za privez brodova i brodica broj 217/08 od 14. travnja 2008. (listovi 48-49 spisa), Odluku o izmjeni odluke o visini lučke naknade za privez brodova i brodica broj 234/08 od 23. travnja 2008. (listovi 50-51 spisa), Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu posebne upotrebe i gospodarskog korištenja luka posebne namjene, športskih luka "JAZ" i "GRADSKA LUKA" sklopljen 28. siječnja 2000. između Zadarske županije i trgovačkog društva Bošana d.o.o. (listovi 52-58 spisa), Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu posebne upotrebe i gospodarskog korištenja luka posebne namjene, športskih luka "JAZ" i "GRADSKA LUKA" sklopljen 28. siječnja 2000. između Zadarske županije i trgovačkog društva Bošana d.o.o. (listovi 60-66 spisa), grafički prikaz Ureda za katastarske i geodetske poslove, Klasa: 934-02/99-01/16, Ur.broj: 2198-09-99-01 od 30. studenog 1999. (list 67 spisa), Ugovor o produženju koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti na lučkom području luke otvorene za javni promet-lokalna luka Biograd na moru sklopljen 20. rujna 2006. između Županijske lučke uprave Zadar i trgovačkog društva Bošana d.o.o. (listovi 68-71 spisa), grafički prikaz od 16. listopada 2002. (list 72 spisa), fotografije, grafički prikaz od 16. listopada 2002. (list 74 spisa), fotografije (listovi 77-80 spisa), odluku Zadarske županije, Županijske skupštine, Klasa: 342- 01/10-01/11, Ur.broj: 2198/1-02-10-3 od 26. veljače 2010. (list 98 spisa), odluku Županijske lučke uprave Zadar o produženju koncesije za obavljanje lučke djelatnosti na lučkom području luke otvorene za javni promet – lokalna luka Biograd na moru, Klasa: 342-21/06-02/222, Ub.broj: 2198-1-87-06-2 od 14. rujna 2006. (listovi 99-101 spisa), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Biograd na Moru, Klasa: 410-19/15-02/96, Ur.broj: 513-07-29-02-2015-03 od 25. ožujka 2015. s računima (listovi 105-147 spisa), akte Županijskog poglavarstva od 19. siječnja 2000. (listovi 173-174 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tuženika CČ te svjedoka UČ, OČ i BČ te ZČ.
12. Tuženik je predlagao da sud provede dokaz očevidom na licu mjesta kako bi utvrdio na kojem mjestu je brod tuženika bio privezan, odnosno kako bi se utvrdilo da je brod bio privezan na dijelu na kojem tužitelj nema koncesiju. Taj dokazni prijedlog tuženika sud nije uzeo u obzir jer se radi o dokazom prijedlogu koji je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka.
13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj od tuženika potražuje naknadu za korištenje priveza u luci za brodove "Trn" i "Mec" razdoblje od kolovoza 2008. do listopada 2010., u ukupnom iznosu od 74.223,18 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
15. Nadalje, među strankama nije sporno ni to da tužitelj svoje potraživanje temelji na računima broj 375, 428, 477, 786, 628, 685, 608 i 787.
16. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj imao ovlaštenje za gospodarsko korištenje pomorskog dobra u razdoblju na koje se odnose računi čije plaćanje je predmet ovog spora, kao i je li tuženik koristio privez na tom dijelu pomorskog dobra te u vezi s tim ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati plaćanje naknade za tu uslugu i koliko ta naknada iznosi.
17. Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/2023., 141/2006., 38/2009., 123/2011. i 56/2016. – dalje: ZPDML) i morskim lukama propisano je da lučke naknade plaćaju korisnici luke za dobivene usluge u lukama otvorenim za javni promet (članak 63. stavak 1.). Lučka uprava utvrđuje najviši iznos naknade iz stavka 4. tog članka. (članak 63. stavak 2.) Ovlaštenici koncesije koji obavljaju djelatnost u lukama otvorenim za javni promet dužni su javno objaviti lučke naknade za svaku pojedinu vrstu djelatnosti ili usluge (članak 63. stavak 3.).
18. Uvidom u Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu posebne upotrebe i gospodarskog korištenja luka posebne namjene, športskih luka "Jaz" i "Gradska luka" utvrđeno je kako je davatelj koncesije – Zadarska županija dala ovlašteniku koncesije
– trgovačkom društvu Bošana d.o.o. ovlaštenje za posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra, luke posebne namjene, športske luke "Jaz" i športske luke "Gradske luke" u [adresa] u granicama kopnenog i morskog prostora definiranog mišljenjem Stručnog tijela za granice pomorskog dobra za zadarsku županiju i ucrtanog na snimci stvarnog stanja K. O. [katastarska općina], D.L. 18 19 i 19 20, a što daje površinu kopnenog dijela od 5.254 metara četvornih i morskog dijela od 23.377 metara četvornih za športsku luku "Jaz" i kopnenog dijela od 973 metara četvornih i morskog dijela od 4.272 metara četvornih za športsku luku "Gradska luka", koja predstavlja sastavni dio Ugovora (članak 1. Ugovora). Koncesija je tužitelju dana na rok od 10 godina računajući od dana zaključenja Ugovora (članak 2. Ugovora), a Ugovor je potpisan 28. siječnja 2010.
19. Skica je sadržana na listu 67 spisa.
20. Spisu prileži i Ugovor o produženju koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti na lučkom području luke otvorene za javni promet – lokalna luka [adresa] od 20. rujna 2006. (listovi 68-72 spisa) iz kojeg je vidljivo kako se koncesija dodjeljuje ovlašteniku koncesije na vrijeme od četiri godine, sukladno točki 2.1. Ugovora.
21. Odlukom o visini lučke naknade za privez brodova i brodica trgovačkog društva Bošana d.o.o. od 28. rujna 2004. određena je visina naknade za privez brodova i brodica na području pomorskog dobra, morskoj obali u dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je određena visina naknade za korištenje veza u Luci otvorenoj za javni promet – lokalna luka [adresa] od 50,00 kuna dnevno za sve brodove koji su u vlasništvu pravnih osoba sa sjedištem u gradu [adresa] te je određeno kako vlasnik izletničkog broda / brodice uz naknadu od 50,00 kuna dnevno plaća i naknadu u visini od 2,00 kune po registriranom putniku.
22. Dana 22. travnja 2008. tužitelj je donio Odluku o izmjeni odluke o visini lučke naknade za privez brodova i brodica kojom je određeno da visina naknade za korištenje veza u Luci otvorenoj za javni promet – lokalna luka [adresa] iznosi 50,00 kuna dnevno za sve brodove koji su u vlasništvu pravnih osoba sa sjedištem u gradu [adresa] te je određeno da vlasnik izletničkog broda / brodice uz naknadu od 50,00 kuna dnevno plaća i naknadu u visini od 2,00 kune po stvarno prevezenom broju putnika. Korisnik koji nema sjedište u gradu [adresa] plaća naknadu u visini od 15,00 kuna po dužnom metru broda / brodice dnevno te je određeno kako vlasnik izletničkog broda koji nema sjedište u [adresa], uz naknadu od 15,00 kuna po dužnom metru broda / brodice plaća i naknadu u visini od 2,00 kune po stvarno prevezenom broju putnika.
23. Dakle, tužitelj je u razdoblju za koje su izdani računi čije plaćanje tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku imao koncesiju za posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra – gradske luke [adresa] i to točno na onom dijelu luke koji je prikazan na skici koja je sadržana u spisu na listu 67 spisa.
24. Nadalje, kao sporno je trebalo utvrditi je li tuženik privezivao brodove "Mec" i "Trn", za koje nije tijekom postupka među strankama bilo sporno da se radi o brodovima u vlasništvu tuženika, na dijelu luke za koju tužitelj ima koncesiju, odnosno odobrenje za gospodarsko iskorištavanje luke.
25. Uvidom u račun broj 375 od 31. srpnja 2008. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 10.051,46 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 30 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.650 putnika. Predmetni račun izdan je za lipanj 2008.
26. Uvidom u račun broj 428 od 10. kolovoza 2008. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 10.386,50 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 31 dan, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.705 putnika.
27. Uvidom u račun broj 477 od 31. kolovoza 2008. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 10.386,50 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 31 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.705 putnika.
28. Uvidom u račun broj 786 od 31. prosinca 2008. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 7.524,47 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 23 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.100 putnika.
29. Uvidom u račun broj 628 od 31. kolovoza 2009. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 10.393,47 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 31 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.705 putnika.
30. Uvidom u račun broj 685 od 30. rujna 2009. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 5.029,10 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 15 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 825 putnika.
31. Uvidom u račun broj 608 od 31. srpnja 2009. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 10.393,47 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 31 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.705 putnika.
32. Uvidom u račun broj 787 od 15. rujna 2010. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 10.058,21 kuna na ime naknade za korištenje priveza u gradskoj luci te na ime naknade po putniku. Tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje priveza u gradskoj luci za 30 dana, dok je naknadu po putniku obračunao za 1.650 putnika.
33. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 6/2008 (list 33 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec", brod je duljine 15m, vez je korišten 30 dana te je utvrđeno kako je prilikom iskrcaja i ukrcaja bilo 55 putnika po danu.
34. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 7/2008 (list 35 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec" i da je vez korišten 30 dana.
35. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 8/2008 (list 37 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec", , vez je korišten 31 dana te je stavljena primjedba "184,43".
36. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 9/2008 (list 39 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je brod "Mec", vez koristio tijekom 20 dana (primjedba "184,43"), brod "Trn" da je koristio vez 3 dana (primjedba "225").
37. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 8/2009 (list 41 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec", brod je duljine 15m, vez je korišten 31 dana te stavljena primjedba "182,93".
38. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 9/2009 (list 43 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec", vez je korišten 15 dana te je stavljena primjedba "182,93".
39. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 7/2010 (list 45 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec", vez je korišten 31 dana te stavljena primjedba "182,93".
40. Uvidom u izvješće o korištenju priveza u gradskoj luci [adresa] za mjesec 8/2010 (list 47 spisa) utvrđeno je kako je kao korisnik veza evidentiran "Trn", dok je utvrđeno da je vez korišten za brod "Mec", brod je duljine 15m, vez je korišten 30 dana.
41. Svjedok UČ je u svom iskazu naveo kako je on zaposlenik tužitelja, zaposlen na radnom mjestu dizaličara te da je u razdoblju za koje tužitelj od tuženika potražuje plaćanje naknade za korištenje veza bio voditelj lučice tužitelja. Isti je u svom iskazu naveo kako je tuženik svoja plovila privezivao na dijelu rive ispod caffe bara Tonči. Djelatnici tužitelja da su kontrolirali samo korištenje priveza u gradskoj luci, ali ne i evidenciju putnika. On ili djelatnik tužitelja KČ da su sastavljali i vodili evidencije korištenja priveza te da je tužitelj korisnicima ispostavljao račune za korišteni privez. Svjedok je u svom iskazu naveo kako on i kolega nikada nisu evidentirali putnike na plovilima koji bi se privezivali u luci, kao i da južni dio rive prema hotelu Ilirija nikada nije bio pod koncesijom.
42. Svjedok OČ je u svom iskazu naveo kako je on bio ravnatelj Županijske lučke uprave od 1998. te je naveo kako su ugovori o davanju koncesije posljedica odluke Upravnog vijeća Županijske lučke uprave Zadar o davanju koncesije.
43. Svjedok BČ je u svom iskazu naveo kako je on u razdoblju od srpnja 2008. do kolovoza 2010. bio kapetan Lučke kapetanije Zadar – Ispostava Biograd na Moru te da mu je poznato da je brod "Mec" bio privezan na dijelu obale ispod kafića "Tonći", istočno od točke M1 koja mu je predočena na skici koja je sadržana na listovima 72 i 74 spisa).
44. Svjedok DČ, otac tuženika, je u svom iskazu naveo kako mu je poznato da su svi računi koji su predmet ovog postupka ispostavljeni tuženiku 2013., kao i da su svi računi ispostavljeni u jedan dan. Isti je u svom iskazu naveo kako je tuženik u Biogradu radio sa dva broda, on da je bio zapovjednik broda "Mec", taj brod da bi ukrcavao i iskrcavao putnike privatno, međutim, brod da ne bi iskrcavao putnike na dijelu na kojem je tužitelj imao koncesiju. To da se možda dogodilo jednom ili dva puta kada bi netko od putnika zakasnio. Isti je naveo kako je brod "Trn" bio u marini privezan 2,3 puta na mjestu na kojem tužitelj ima koncesiju, međutim, isti da ne bi iskrcavao putnike na tom dijelu. Brod da je sve radnje ukrcaja i iskrcaja putnika obavljao u marini. Isti je naveo kako na tom području na kojem je tužitelj imao koncesiju jednostavno nije bilo moguće obaviti radnju ukrcaja i iskrcaja putnika jer to pristup ne omogućava, kao i da je pristup u marini zaštićen i besplatan pa da nema nikakve logike da netko vrši ukrcaj na mjestu koje nema uređen pristup za to i koje se plaća. Nakon što je svjedoku pokazana geodetska podloga za koncesiju, isti je naveo kako je brod "Mec" bio privezan na mjestu koje je na skici označeno slovima M1, a brod "Trn" da bi bio privezan u marini. Mjesto koje je na skici označeno slovima M1 da je paralelno sa caffe barom "Tonći" i to od M1 prema sjeveroistoku. Isti je naveo kako je tužitelj imao koncesiju na dijelu koji je na skici prikazan između točaka M1 i M4 te da je taj dio neuvjetan za privez brodova.
45. Tuženik CČ je u svom iskazu naveo kako je brod "Trn" svega nekoliko puta u sezoni bio privezan na mjestu na kojem tužitelj ima koncesiju radi obavljanja radnji ukrcaja putnika ujutro i to samo onda kada bi bila oseka na tom području jer bi tada te radnje bilo lakše obaviti tu nego u marini. Međutim, brod "Mec" nikada nije bio privezan na području na kojem je tužitelj imao koncesiju, kao i da na rivi nije bilo ni struje ni vode. Nakon što je tuženiku predočena geodetska podloga za koncesiju isti je naveo kako je brod "Trn" bio privezan u hotelskoj lučici, a brod "Mec" da bi bio privezan sjeveroistočno od točke koja je na skici označena sa M1. Isti je naveo kako se caffe bar "Tonči" nalazi paralelno s mjestom na kojem je brod "Mec" bio privezan.
46. Ovaj sud prihvaća iskaze tuženika i svjedoka UČ, DČ i BČ kao vjerodostojne u dijelu u kojem su isti iskazivali o mjestu na kojem su brodovi tuženika bili privezani. Naime, tuženik i svjedoci su iskazivali da su brodovi tuženika bili privezani na dijelu rive ispod caffe bara "Tonči". Uvidom u goedetsku podlogu koja je sadržana u spisu na listovima 72 i 74 spisa utvrđeno je kako je tužitelj imao koncesiju na onom dijelu koji se nalazi između točaka M1 i M4, dok su i svjedoci UČ i BČ (zaposlenici tužitelja) iskazivali kako su brodovi tuženika bili privezani na dijelu obale ispod caffe bara "Tonči". Svjedok BČ je u svom iskazu potvrdio kako je brod bio privezan istočno od točke M1, kao i svjedok DČ te tuženik. Dakle, kako nije sporno da tužitelj na tom dijelu nije imao koncesiju, isti nije niti ovlašten od tuženika naplaćivati naknadu za privez broda, kao ni naknadu za ukrcaj putnika jer se ne radi o dijelu luke koji je tužitelju dan na korištenje i upravljanje.
47. Tuženik i svjedok DČ su u svojim iskazima naveli kako su isti obavljali radnju ukrcaja i iskrcaja putnika možda nekoliko puta u sezoni na dijelu na kojem tužitelj ima koncesiju te ovaj sud prihvaća da je to bilo tako. Međutim, kako iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka nije moguće utvrditi koji točno dan su brodovi tuženika bili privezani na dijelu obale za koju tužitelj ima koncesiju, koliko putnika je ukrcano, odnosno iskrcano, ovaj sud tu činjenicu smatra nedokazanom. Naime, iz onih isprava koje je tužitelj dostavio u spis (izvješća o korištenju prizveza) nije uopće moguće utvrditi koje to dane su brodovi tuženika bili zatečeni na dijelu na kojem tužitelj ima koncesiju, tko je obavio kontrolu, tko je utvrdio da se brodovi tuženika nalaze na dijelu luke za koju tužitelj ima koncesiju, kada je kontrola obavljena, koliko putnika je ukrcano, odnosno iskrcano. Naime, radi se o obrascu koji je popunjen na način da je samo naveden naziv obrta tuženika, naziv broda te je pod danima korištenja upisan ukupan broj dana koje ima pojedini mjesec za koji se to izvješće odnosi, a samo izvješće nema neke dodatne priloge iz kojih bi bilo moguće utvrditi tko je obavio kontrolu i što je tijekom te kontrole utvrđeno. Isto tako, na mjestu za koje je označeno kao "primjedba" u tom izvješću je naveden neki broj za kojeg je pretpostaviti da označava broj putnika koji su ukrcani, odnosno iskrcani, međutim, svjedok UČ je u svom iskazu naveo kako oni prilikom kontrole nisu brojali putnike, niti su taj podatak upisivali paušalno. Dakle, nejasno je kako je tužitelj uopće došao do tog broja, ako on uopće označava broj putnika za koje tužitelj potražuje plaćanje naknade.
48. Stoga, kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao kada su to točno brodovi tužitelja bili privezani na dijelu luke za kojeg tužitelj ima koncesiju (između točaka koje su na skici označene M1 i M4), niti koliko je putnika ukrcano, odnosno iskrcano, ovaj sud zahtjev tužitelja ocjenjuje neosnovanim.
49. Uvidom u dopis knjigovodstvenog servisa "T-KONTO", vl. IČ koji je dostavljen Poreznoj upravi Zadar, Ispostava Biograd na Moru, utvrđeno je kako je u tom dopisu navedeno da je kod primopredaje knjigovodstvene dokumentacije bivša knjigovođa VČ predala i obrazac Evidencije o obvezama iz koje je vidljivo da je dug prema Bošani d.o.o. 31. prosinca 2010., kao i da su u evidenciji evidentirani sljedeći računi: 375 od 31. srpnja 2008., 786 od 31. prosinca 2008., 628 od 31. kolovoza 2009., 685 od 30. rujna 2009., 608 od 31. srpnja 2010. i 787 od 15. rujna 2010., dok računi 428 od 10. kolovoza 2008. i 477 od 31. kolovoza 2008. nisu knjiženi u poslovnim knjigama tuženika.
50. Iz predmetnog dopisa proizlazi kako predmetni računi nisu plaćeni te da iz tog razloga nikada nije korišteno pravo na odbitak pretporeza.
51. Uvidom u karticu dobavljača (list 108) spisa utvrđeno je kako je tuženik knjižio predmetne račune te da ima evidentirano dugovanje prema tužitelju u visini od 53.450,18 kuna.
52. Međutim, kako tuženik te račune nije platio, niti je iskoristio pravo na odbitak pretporeza nego je tijekom ovog postupka osporavao potraživanje tužitelja po tim računima, činjenica što ih je knjižio u svojim poslovnim knjigama sama po sebi ne znači da je tuženik priznao potraživanje tužitelja po tim računima.
53. S obzirom da je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi članak 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/0208., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
55. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.
56. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
57. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
58. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada trošak zastupanja na ročištima koja su održana 12. listopada 2015., 21. svibnja 2015., 11. svibnja 2015., 1. travnja 2015., 13. ožujka 2025. i 16. svibnja 2025. u visini od po 200 bodova (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 158/2023. – dalje: Tarifa) te 200 bodova za sastavljanje podneska od 31. ožujka 2015. (Tbr. 8.1. Tarife). Dakle, tuženiku pripada ukupno 1.400 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 2.800,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (700,00 EUR-a,), odnosno ukupno 3.500,00 EUR-a.
59. Pored tog iznosa, tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor u visini od 145,00 EUR-a.
60. Dakle, tuženiku je priznat ukupan trošak u iznosu od 3.345,00 EUR-a.
61. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
62. Zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan u dijelu kojim je traženo da sud naloži tužitelju da mu naknadi trošak postupka u daljnjem iznosu od 715,45 EUR-a. Naime, zahtjev tuženika za naknadu troškova izbivanja iz pisarnice te troška puta odvjetnika iz Splita do Zadra i natrag u Split nije osnovan jer je tuženik mogao angažirati odvjetnika koji ima sjedište ureda na području Zadra za poduzimanje onih radnje koje su održane na području Zadra. Punomoćnik tuženika naknadu tih troškova može tražiti od stranke koja mu je izdala punomoć za zastupanje u ovom postupku, a ne od protivne strane jer je protivna strana dužna naknaditi samo one troškove koji su bili nužni za vođenje postupka.
63. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Splitu 2. srpnja 2025.
Sutkinja
Rajana Buljan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru
- tuženiku po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu
- u spis