Legislator Case Law & Legislation
I Kr-222/2010-3 AI generated

I Kr-222/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kr-222/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele i Ranka Marijana kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. R. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 11. ožujka 2010. broj Kv-14/10 (K-6/00), u sjednici održanoj 12. svibnja 2010.,

Legislator headnote

AI generated

I Kr-222/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Požegi od 4. veljače 2002. broj K-6/00 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2006. broj I Kž- 511/02 S. R. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i čl. 292. st. 2. KZ, te je za počinjena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i četiri mjeseca.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 222/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele i Ranka Marijana kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. R. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 11. ožujka 2010. broj Kv-14/10 (K-6/00), u sjednici održanoj 12. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika S. R. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 4. veljače 2002. broj K-6/00 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2006. broj I Kž- 511/02 S. R. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i čl. 292. st. 2. KZ, te je za počinjena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i četiri mjeseca.

Osuđenik kaznu izdržava u Kaznionici u Turopolju, a predvidivi istek kazne je 22. listopada 2011.

Osuđenik S. R. podnosi zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne po branitelju A. F., odvjetniku iz P.. U zahtjevu navodi kako je u cijelosti razriješio imovinska pitanja s oštećenikom „P. d.“ d.d., na način da je s oštećenikom zaključio nagodbu. Smatra da se radi o novoj okolnosti koja nije postojala u vrijeme suđenja, a koja bi, da je postojala, dovela do izricanja blaže kazne. U dokaz navoda iz zahtjeva osuđenik dostavlja odgovarajuću dokumentaciju. Predlaže da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske ublaži kaznu.

Sud prvoga stupnja, dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije.

I Kr 222/10-3

Negativno se o zahtjevu izjašnjavaju Županijsko državno odvjetništvo u Požegi, a i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u pisanom očitovanju od 8. travnja 2010. broj KR-

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) propisano je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

U pravu je, doduše, osuđenik kada tvrdi da je s oštećenikom u ovom kaznenom predmetu, „P. d.“ d.d., nagodbom riješio sva imovinskopravna pitanja, pa tako i pitanje naknade štete, što je sve potkrijepljeno odgovarajućom dokumentacijom. Točno je i da se radi o novoj okolnosti, dakle okolnosti koja nije postojala u doba suđenja, a točno je i da je osuđeniku izostanak pokušaja namirenja štete oštećeniku cijenjen kao otegotna okolnost donošenja odluke o kazni.

Usprkos navedenom, po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne radi se o okolnosti koja udovoljava uvjetima iz čl. 414. ZKP, dakle, iako se radi o novoj okolnosti, ona nije takve naravi da bi očito dovela do blaže osude.

Okolnost istaknuta u zahtjevu osuđenika, sagledana u svjetlu težine i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, a posebno visine štete prouzrokovane tim kaznenim djelom (šteta premašuje iznos od 8.000.000,00 kuna) oduzima istaknutoj okolnosti značaj one koja bi očito dovela do blaže osude osuđenika. To posebno iz razloga što je nagodba s oštećenikom postignuta tek 2009. godine, kao rezultat razrješenja međusobnih parničnih postupaka između osuđenika i oštećenika, dakle, izostankom dobrovoljnosti i ikakvom inicijativom osuđenika, i s vremenskim odmakom od desetak godina od inkriminacije i završetka suđenja za počinjeno kazneno djelo, te u doba kada se osuđenik već nalazi na izdržavanju kazne.

Prema tome, okolnost na kojoj osuđenik temelji zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne udovoljava uvjetima iz čl. 414. ZKP.

Zato je zahtjev osuđenika neosnovan pa ga je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 416. st. 6. ZKP.

U Zagrebu 12. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.