Rev-2299/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2299/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.M. iz O., protiv tuženika I.V. iz O., radi utvrđenja jedinog nositelja stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. veljače 1994. br. Gž-253/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. prosinca 1993. br. P- 1190/93, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1996.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika V.I. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica I.M. jedini nositelj stanarskog prava na dvosobnom komfornom stanu u O., što je tuženik dužan priznati i isprazniti ga od svih svojih osoba i stvari i tako ispražnjen predati na slobodno raspolaganje tužiteljici u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrdivši da je mldb. dijete stranaka N.I. povjerena nakon razvoda braka stranaka na čuvanje i odgoj tužiteljici, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima - "Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - citirano: ZSO) kad su udovoljili tužbenom zahtjevu.

Ne stoji revidentova tvrdnja da su nižestupanjski sudovi propustili voditi računa o stambenim potrebama stranaka i njihovih članova porodičnog domaćinstva, njihovim materijalnim prilikama te tko je i temeljem čega stekao stanarsko pravo, jer su navedene okolnosti posve neodlučne za primjenu odredbe čl. 65. st. 3. ZSO. Glede toga je jednako neodlučna i okolnost što je zajedničko dijete stranaka u međuvremenu postalo punoljetno.

U vezi s navodima revizije koji se odnose na zamjenu zajedničkog stana za dva manja kao i na osiguranje nužnog smještaja, valja istaći da se ni zakonske odredbe o zamjeni stanova kao ni o nužnom smještaju ne odnose na slučaj kad jedan od prijašnjih bračnih drugova zadržava stanarsko pravo u smislu odredbe čl. 65. st. 3. ZSO (čl. 65. st. 4. i čl. 66. ZSO).

Revident ne iznosi konkretno u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka, a kako se nije ostvarila ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar v.r.