Croatian Supreme Court dismisses appeals against drug trafficking convictions and sentences as unfounded.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants and the Anti-Corruption Office against a first-instance conviction for drug trafficking. The court found that the lower court correctly established the factual elements of the crime and imposed appropriate sentences considering the defendants' roles and health conditions. Consequently, the appeals were rejected as baseless, and the original judgment was confirmed in full.
Legislator headnote
AI generatedČl. 382. ZKP; Čl. 387. ZKP: The Supreme Court may review the first-instance judgment on the penalty decision if only one defendant appeals the penalty, and such appeals are dismissed if the lower court's findings and sentencing are legally and factually sound.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 95/10-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, dr. sc. Zdenka Konjića i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. N. Š. i opt. N. Š. , podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 20. studenog 2009., broj K-Us-5/09, u sjednici održanoj 16. ožujka 2011., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, opt. N. Š. i branitelja mr. sc. Ž. G., odvjetnika iz S., te opt. N. Š. i branitelja J. F., odvjetnika iz S.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Odbijaju se žalbe opt. N. Š. i opt. N. Š. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Odbacuje se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao nedopuštena.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta proglasio je krivim opt. N. Š. i opt. N. Š. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01.,
I Kž-Us 95/10-7
105/04. i 84/05. – dalje u tekstu: KZ) u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06) te ih je uz primjenu čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. d. KZ-a osudio na kazne zatvora i to opt. N. Š.1 u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a opt. N. Š.2 u trajanju od tri godine.
Na temelju čl. 63. KZ-a u izrečenu kaznu zatvora opt. N. Š.1 sud je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 29. listopada 2008. do 20. studenog 2009.
Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika je oduzeta 21 vrećica sa ukupno 3,75 g opojne droge heroin.
Na temelju čl. 82. KZ-a od opt. N. Š.1 je oduzeta imovinska korist u iznosu od 40.000.00 kn, a od N. Š.2 u iznosu od 23.000,00 kn.
Na temelju čl. 76. KZ-a prema ovim opt. N. Š.1 je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje: ZKP), optuženici su oslobođeni naknade troškova kaznenog postupka.
Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se optuženicima N. Š.1 i N. Š. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
Optuženik N. Š.1 žali se putem branitelja mr. sc. Ž. G., odvjetnika iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i da ga se proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a uz izricanje adekvatne kazne za to kazneno djelo.
Optuženica N. Š.2 žali se putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da ju se oslobodi optužbe, odnosno da ju se proglasi krivom za kazneno djelo blaže pravne kvalifikacije u svezi čl. 38. KZ-a i da joj se izrekne blaža kazna, ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom mišljenju od 29. srpnja 2010., broj KŽ-DO-1216/10 izjavilo da odustaje od žalbe USKOK-a, a u odnosu na žalbe optuženika je preložilo da se one odbiju kao neosnovane.
Kod istog mišljenja ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Drago Marincel koji je nazočio sjednici vijeća.
I Kž-Us 95/10-7
Sjednici vijeća su bili nazočni optuženici i njihovi branitelji koji su u žalbama zahtijevali da se u smislu odredbe čl. 374. st. 1. ZKP-a izvijeste o sjednici vijeća.
Kako je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjavio da odustaje od žalbe USKOK-a, to je na temelju čl. 386. ZKP-a tu žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u toč. II. izreke.
Žalbe optuženika nisu osnovane.
Opt. N. Š.2 neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a na način da je presuda proturječna razlozima, da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika te samih isprava i zapisnika. Naime, žaliteljica ove žalbene navode u daljnjem dijelu obrazloženja ne konkretizira, a iz sadržaja njene žalbe proizlazi da ona u biti presudu suda prvog stupnja pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se u žalbi ističe, niti bilo koju drugu postupovnu povredu koje se taksativno navode u citiranom propisu.
Prema tome, neosnovano se opt. N. Š.2 žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
U pogledu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženici nastoje dovesti u sumnju ispravnost činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja, da je opt. N. Š. 2 zajednički i dogovorno sa opt. N. Š.1 prodavala i radi prodaje posjedovala opojnu drogu heroin i da su optuženici na taj način kao supočinitelji počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ-a. Osim toga, opt. N. Š.1 tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su oni drogu prodavali po četrnaest pizeva dnevno, tvrdeći da se radilo o tolikom broju prodaja, ali na mjesečnoj razini, te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je svu nabavljenu drogu prodavao, iako mu je zbog utvrđene ovisnosti o drogama izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, što ukazuje da je dio droge sam konzumirao. Opt. N. Š.2 , osim navedenog prigovora u pogledu sudjelovanja u kaznenom djelu iz čl. 173. st. 3. KZ-a ističe alternativno i prigovor da je u smislu odredbe čl. 38. KZ-a samo pomagala opt. N. Š.1 .
Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio.
Naime, sud prvog stupnja je u pogledu nabavke droge heroin, njenog prepakiravanja i prodaje posve ispravno prihvatio obranu opt. N. Š.1 koju je iznio pred istražnim sucem jer je u njoj iskreno iznio okolnosti o tome kako je drogu heroin nabavljao, kako ju je prepakiravao u manje paketiće od 0,3 g, koliko puta je drogu dnevno prodavao, gdje ju je prodavao i po kojoj cijeni. Ovaj je optuženik takvu obranu ponovio i na glavnoj raspravi, s tim da je umanjio broj dnevnih prodaja tvrdeći da je samo jednom mjesečno kupio dvadeset pizeva heroina od koje
I Kž-Us 95/10-7
količine bi većinu sam kao ovisnik iskonzumirao, a samo 8-9 pizeva koji bi mu ostali bi prodao za po 100,00 kn po pizu.
Međutim, sud prvog stupnja je opravdano otklonio ovakvu izmijenjenu obranu navodeći da je ona smišljena radi umanjenja kaznene odgovornosti i da nije vjerodostojna. Naime, sud prvog stupnja je na logičan način ukazao da je optuženikovo obrazloženje o takvoj izmijeni iskaza vrlo neuvjerljivo. Sud potpuno pravilno ne vjeruje optuženiku da je on i istražnom sucu rekao isto što je iznio i na glavnoj raspravi, jer je doista neprihvatljivo da bi istražni sudac sam unosio u zapisnik nešto što optuženik nije rekao ili je rekao nešto drugo. Sud prvog stupnja ističe da bi optuženik koji je slušao glasan diktat zapisnika sigurno u takvom slučaju reagirao, ne dozvoljavajući da se zapiše nešto što uistinu nije rekao. Međutim, optuženik je takav zapisnik potpisao ne stavljajući bilo kakve primjedbe iz čega sud izvodi ispravan zaključak da je taj iskaz iz istrage vjerodostojan, a kasnija obrana je sračunata u cilju umanjenja kaznene odgovornosti.
Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje opt. N. Š.1 da je pogrešno shvaćen u istrazi i da je drogu kupovao i za svoje potrebe nisu osnovane. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je isključeno da bi istražni sudac sam u zapisnik unio tvrdnju da je optuženik dnevno prodavao 14 pizeva, iako je ovaj u obrani rekao da je jednom mjesečno kupio 20 pizeva uglavnom za sebe, a da je prodao samo 8-9 pizeva. Naime, u ova dva iskaza se uopće ne radi o sličnim ili podudarnim okolnostima koje bi se mogle od strane suda pogrešno shvatiti odnosno interpretirati. U pogledu ovisnosti optuženik je istražnom sucu naveo da je u to vrijeme malo konzumirao heroin, ne povezujući tu svoju konzumaciju heroina sa drogom za koju je priznao da ju je prodavao i to 14 pizeva dnevno po 100,00 kn.
Prema tome, to što je sud prvog stupnja na temelju psihijatrijskog vještačenja utvrdio da je ovaj optuženik ovisnik nije ni od kakvog utjecaja na zaključak o tome koliko je on dnevno droge prodavao raznim kupcima.
Što se tiče utvrđenja suda pravog stupnja da je i opt. N. Š.2 zajednički i prema dogovoru prodavala i radi prodaje posjedovala drogu optuženici tvrde da izvedeni dokazi to ne potvrđuju i da je takav zaključak suda pogrešan.
U sažetom, glavni razlozi zbog kojeg optuženici tvrde da je navedeno utvrđenje pogrešno su slijedeći.
Opt. N. Š.1 ističe da je on iskreno priznao da je prodavao drogu ali niti jednom nije spomenuo da bi za to znala njegova supruga, opt. N. Š.2 tako da je tu iskrenu obranu trebalo prihvatiti. Žalitelji ističu da nema niti jednog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da bi opt. N. Š. 2 nabavljala drogu, da ju je prepakiravala i da ju je prodavala, jer ju u tim radnjama nitko nikada nije vidio, pa niti policajci koji su opservirali njihov stan, o čemu se očitovao svjedok G. R. Optuženici gotovo na suglasan način tvrde da je opt. N. Š.2 teško bolesna osoba, jedva se kreće, gotovo ne vidi, tako da nije u takvom stanju uopće bila sposobna nabavljati drogu, prepakiravati ju i prodavati. Tvrde da svjedokinja M. Ć. iskazuje neistinito jer nije u dobrim odnosima sa opt. N. Š.2 , sama je dilerica droga, prostitutka i nemoralna osoba koja joj na taj joj način želi "smjestiti", o čemu je iskazivao svjedok M. R. Za svjedoka M. R. optuženici ističu da je na glavnoj raspravi objasnio na koji je način bio izložen pritiscima da tereti opt. N. Š.2 tako da se taj dokaz trebalo kritičnije cijeniti, pogotovu kada je izmijenjen na glavnoj raspravi. Opt. N. Š.2 tvrdi da se sud nije mogao u argumentaciji svojih utvrđenja pozivati na
I Kž-Us 95/10-7
iskaz svjedoka M. R. jer on uopće ne zna u kojem je stanu M. Ć. kupila heroin kada ju je jednom prilikom vozio u predio grada V. tako da je ova svjedokinja bila zapravo prodavatelj heroina. Da je tomu tako žalitelj ističe tvrdnju da M. Ć. stanuje u blizini mjesta koje je opisao svjedok R. kada je kupio heroin i po tome što se njegov heroin i heroin koji je nađen u stanu optuženika razlikuju po sastavu. Nadalje, ova optuženica u žalbi navodi da navode svjedokinje M. Ć. da je heroin naručivala od opt. N. Š.2 putem telefona ne potvrđuje izlist poziva niti sa mobilnih telefona nit sa fiksne mreže što je potvrda da ju ova svjedokinja lažno tereti.
Međutim, svim naprijed navedenim tvrdnjama optuženici nisu doveli u pitanje ispravne zaključke suda prvog stupnja koji se, suprotno tvrdnjama žalitelja, temelje na čvrstim i vjerodostojnim dokazima. Naime, sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka G. R., M. Ć. i M. R. ispravno zaključio da je i opt. N. Š.2 počinila predmetno kazneno djelo. Tvrdnje policajca R. koji je imao saznanja da se optuženici bave prodajom opojnih droga su potvrdili svjedoci M. R., susjed optuženika koji je dolazio kod njih kupovati drogu i svjedokinja M. Ć. koja je svakodnevno od njih kupovala drogu u njihovom stanu gdje se prije bavila prostitucijom.
Što se tiče brojnih prigovora žalitelja o neistinitim iskazima svjedokinje Ć. i svjedoka R. sud se u presudi na njih očitovao na vrlo opširan i logičan način, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelji upućuju na taj dio obrazloženja (str. 8, 4. pasus - str. 11, 1.-4. pasus). Navedeni razlozi suda pravog stupnja na vrlo uvjerljiv način otklanjanju prigovore optuženika da svjedoci Ć. i R. ne govore istinu i tim se razlozima doista nema ništa za dodati.
Prema tome, na temelju obrane opt. N. Š.1 i iskaza navedenih svjedoka sud prvog stupnja je utvrdio da su optuženici postupali kao supočinitelji u izvršenju kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a i ispravno zaključio da su se kao supružnici udružili da bi počinili navedeno kazneno djelo.
Tvrdnje žalitelja da opt. N. Š.2 nije zbog teško narušenog zdravlja mogla nabavljati heroin, pakirati ga i prodavati nisu osnovane jer su svjedoci Ć. i R. potvrdili da su od nje kupovali drogu. To što ova optuženica eventualno i nije zbog narušenog zdravlja obavljati neke od inkriminiranih radnji nije odlučno jer oni kao supočinitelji kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a ne moraju i sami osobno obaviti sve inkriminirane radnje, kraj ispravno utvrđene činjenice da su se udružili da drogu prodaju i da ju posjeduju za prodaju.
Kraj činjenice da je i opt. N. Š.2 prodavala drogu ne radi se samo o radnjama pomaganja u smislu odredbe čl. 38. ZKP-a jer na taj način ona osobno poduzima radnje počinjenja navedenog kaznenog djela, u smislu odredbe čl. 35. st. 3. KZ-a. U tom kontekstu je promašena tvrdnja žalitelja o nepostojanju vlasti nad djelom od strane ove optuženice, jer kada je sud utvrdio postojanje dogovora između optuženika da će udruženi prodavati drogu te da su oboje drogu i prodavali, pravilno je zaključio da su na taj način optuženici sudjelovali u počinjenju djela kao supočinitelji.
Dakle, neosnovano se optuženici žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
I Kž-Us 95/10-7
Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 173. st. 3. KZ-a jer se u postupanju oba optuženika ostvaruju sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.
Samo se opt. N. Š.1 žali zbog odluke o kazni, dok se opt. N. Š. iz te žalbene osnove ne žali, međutim, ovaj je drugostupanjski sud, na temelju čl. 382. ZKP-a, i u odnosu na nju prvostupanjsku presudu ispitao u pogledu odluke o kazni i odluke o oduzimanju droge te imovinske koristi. Na taj je način utvrđeno da je sud prvog stupnja optuženicima izrekao primjerene kazne, pravilno je od njih oduzeo opojnu drogu koje je pronađena u njihovom stanu na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a i pravilno je od njih na temelju čl. 82. KZ-a oduzeo imovinsku korist koju su stekli počinjenjem kaznenog djela.
U pogledu visine kazni sud prvog stupnja je prema optuženicima primijenio odredbe o ublažavanju iz čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. d. KZ-a izričući im kazne ispod posebnog minimuma koji za ovakvo teško kazneno djelo iznosi pet godina. Kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci koja je izrečena opt. N. Š.1 je opravdano nešto stroža nego kazna zatvora u trajanju od tri godine koje je izrečena opt. N. Š.2 , s obzirom na njegovu nešto bitniju ulogu u počinjenju ovog kaznenog djela kao i na njegovu višestruku osuđivanost. Osim toga, opt. N. Š.2 je osoba teško narušenog zdravlja, što joj je sud prvog stupnja opravdano cijenio kao olakotno. Stoga je njoj opravdano izrekao najnižu kaznu zatvora u trajanju od tri godine koja se na temelju sudskog ublažavanja za ovakvo teško kazneno djelo može izreći.
Prema tome, u oba slučaja se ne radi o prestrogim, već posve primjerenim kaznama, koje će ostvariti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a, u smislu individualne i generalne prevencije.
Kako je na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opt. N. Š.1 ovisnik o drogama, da je kazneno djelo počinio pod odlučujućim utjecajem droga i da postoji opasnosti od ponovnog činjenja kaznenih djela, to je i odluka o izrečenoj sigurnosnoj mjeri osnovano donijeta na temelju čl. 76. KZ-a.
S obzirom na broj utvrđenih dnevno prodanih pizeva droge, po cijeni od po sto kuna, kroz period od oko tri mjeseca, sud prvog stupnja je uz primjenu čl. 466. ZKP-a pravilno izračunao ukupnu visinu dobivenog novca u iznosu od 126.000,00 kn, od kojeg je oduzeo po slobodnoj procjeni visinu troškova, te je tako izračunatu neto dobit od prodaje droge u iznosu od 63.000,00 kn optuženicima osnovano oduzeo, i to opt. N. Š.1 s obzirom na značajniju ulogu u iznosu od 40.000,00 kn, a opt. N. Š.2 u iznosu od 23.000,00 kuna.
Prema tome, neosnovano se optuženici žale i zbog odluke o kaznama, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju predmeta i oduzimanju imovinske koristi.
Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane, trebalo ih je, na temelju čl. 387. ZKP-a, kao neosnovane odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi i presuditi kao u toč. I. izreke.
U Zagrebu, 16. ožujka 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Buga Mrzljak Stenzel, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.
I Kž-Us 95/10-7