III Kr-7/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 7/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Ž. C., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. studenog 2008. godine broj: KO-2603/06 i Županijskog suda u Bjelovaru od 22. travnja 2010. godine broj:

Kž-313/09, u sjednici vijeća održanoj dana 01. ožujka 2011. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. Ž. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što ju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: KO-2603/06 od 27. studenog 2008. godine i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-313/09 od 22. travnja 2010. godine, Ž. C. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz čl. 292. st. 1. i 2. (toč. 1. izreke presude) i čl. 287. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ), (toč. 2. izreke presude), te mu je uz primjenu odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 60. KZ, za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 287. KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je temeljem tih zakonskih propisa osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik putem svog branitelja V. K., odvjetnika iz Z.. U zahtjevu se navodi da je citiranom presudom na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon i poziva se na odredbe iz čl. 427. toč 1. u svezi čl.

III Kr 7/11-4

368. toč. 1. ZKP-a, navodeći da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o počinjenju kaznenog djela iz čl. 287. KZ, jer je ono već konzumirano kaznenim djelom iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ, budući se u ovom slučaju zapravo radi o dva modaliteta istog kaznenog djela, odnosno kaznenog djela iz čl. 292. KZ. Nadalje ističe da je povrijeđena i odredba iz čl. 427. toč. 3. u vezi čl. 367. st. 3. ZKP-a, jer da je u drugostupanjski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, budući nije ocijenio sve žalbene navode, a što se posebno odnosi na istaknuti prigovor nastale štete u državnom proračunu, kroz cjelokupno poslovanje tvrtke, zbog neprovođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a koja povreda je mogla utjecati na presudu. Osuđenik predlaže ukidanje obje, ili pak ukidanje samo drugostupanjske presude.

Postupajući u skladu s odredbom iz čl. 428. st. 4. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar pod brojem KR-DO-40/11, od 17. veljače 2011., podnijela je odgovor na zahtjev u kojem je predložila, da se isti odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je ostvarena povreda zakona iz čl. 427. toč. 1. u vezi čl. 368. toč. 1. ZKP, jer da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o kaznenom djelu iz čl. 287. KZ, koje je konzumirano kaznenim djelom iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ, pa da se zbog toga radi o dva modaliteta počinjenja istog kaznenog djela, odnosno kaznenog djela iz čl. 292. KZ, a ne o stjecaju tog kaznenog djela i kaznenog djela iz čl. 287. kako su to, po stajalištu podnositelja zahtjeva, pogrešno utvrdili sudovi u pravomoćnoj presudi.

To prije svega zato, što između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ, kojim su ujedno opisani i svi modaliteti njegova počinjenja i kaznenog djela povrede obveze vođenja poslovnih knjiga iz čl. 287. KZ, postoji razlika u zaštitnom objektu, jer se prvim kaznenim djelom štiti zakonitost u izvršenju ovlasti odgovornih osoba u gospodarskom poslovanju, te je to djelo moguće počiniti isključivo u djelokrugu gospodarskog poslovanja, dok je kod kaznenog djela iz čl. 287. KZ objekt zaštite platni promet, čije je ugrožavanje moguće nevođenjem, neurednim vođenjem, uništenjem ili prikrivanjem poslovnih knjiga i pri čemu nije nužno stjecanje bilo kakve imovinske koristi, tako da je stjecaj između ta dva kaznena djela moguć, kako su to ispravno utvrdili sudovi u pravomoćnoj presudi.

Stoga, nije ostvarena istaknuta povreda zakona iz čl. 427. toč. 1. ZKP, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.

U pogledu istaknutog prigovora osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 427. toč. 3. u vezi čl. 367. st. 3. ZKP, jer da je došlo do povrede prava okrivljenika u žalbenom postupku, zbog toga što drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode, a što se posebno odnosi na istaknuti prigovor nastale štete u državnom proračunu, koja je ostala neutvrđena zbog neprovođenja financijskog vještačenja, koji prijedlog se odnosio na okolnosti počinjenja kaznenog djela pod toč. 2. izreke pravomoćne presude, treba reći da osuđenik nije u pravu.

III Kr 7/11-4

Prema čl. 391. st. 1. ZKP, u obrazloženju presude, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Ovdje je, dakle, potrebno istaći, da drugostupanjski sud nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, a u konkretnom je slučaju drugostupanjski sud toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, tim više što se i posebno osvrnuo na žalbeni prijedlog žalitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja (list 480. odl. 5. spisa), pa prema tome nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 427. toč. 3. ZKP.

Kako su svi ostali prigovori osuđenika, prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a prema odredbi iz čl. 427. ZKP, činjenično stanje ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP-a.

U Zagrebu, 01. ožujka 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.