Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to case value under 100,000 kn threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the disputed monetary value fell below the statutory threshold for appellate review. The case involved a partial nullity claim regarding a real estate purchase price exceeding 120,574.22 kn, with the primary claim for refund totaling 83,776.76 kn. Since the appeal was filed after the 1999 amendment to the Civil Procedure Act, the court applied the new rule limiting appeals to cases exceeding 100,000 kn, rendering the review procedurally barred.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 4. st. 1. ZIDZPP; Revizija protiv pravomoćne presude u sporovima o novcu nije dopuštena ako vrijednost predmeta ne prelazi 100.000 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2112/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. O. iz Z., koju zastupa M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. travnja 2000. godine broj Gž-2411/00-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 1999. godine broj Ps-1545/97, u sjednici održanoj 16. travnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o kupoprodaji stana broj 11029 od 15. studenog 1995. godine sklopljen između stranaka djelomično ništav u čl. 3. u kojem je utvrđena cijena stana iznad iznosa od 120.574,22 kn, te je tuženik dužan platiti tužiteljici 83.776,76 kn sa zateznim kamatama od 31. srpnja 1997. godine do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 2.712,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužiteljica na reviziju nije odgovorila, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji stana broj … od 15. studenog 1995. godine sklopljen između stranaka ništav u čl. 3. u kojem je utvrđena cijena stana iznad iznosa od 120.574,22 kn, te za isplatu iznosa od 83.776,76 kn sa zateznim kamatama. Zahtjev za utvrđenje ništavosti dijela ugovora o kupoprodaji deklaratorne je prirode, a istaknut je u vezi sa zahtjevom za isplatu novčanog iznosa na ime vraćanja dijela plaćene cijene za predmetni stan, dakle istaknut je samo radi osnovanosti zahtjeva za činidbu, te ne utječe na vrijednost predmeta spora, koja s obzirom na istaknuti novčani zahtjev iznosi 83.776,76 kn.
Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 112/99 – dalje u tekstu ZIDZPP) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 – dalje u tekstu ZPP) tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.
U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu toga zakona, rješava se po tom zakonu.
U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena je 25. travnja 2000. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora 100.000,00 kn.
Kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijane odluke ne prelazi 100.000,00 kn, revizija nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 16. travnja 2003. godine.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.