I Kž-503/2014-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 503/14-7

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća i sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 28. travnja 2014. broj K-42/12, u sjednici održanoj dana 21. listopada 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. A. K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Na temelju čl. 484. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) produljuje se istražni zatvor protiv opt. A. K. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Obrazloženje

Opt. A. K. je, u kaznenom postupku koji je proveden u njegovoj odsutnosti, proglašen krivim presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-19/08 od 17. studenog 2009., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2010. broj I Kž 174/10, zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05; dalje u tekstu: KZ/97), počinjenog dana 17. kolovoza 2005. na štetu maloljetne M. L., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam godina.

Nakon dopuštene obnove postupka i provedene nove rasprave, pobijanom prvostupanjskom presudom Županijski sud u Rijeci je, na temelju čl. 508. st. 3. ZKP/08, navedenu pravomoćnu presudu djelomično stavio izvan snage: „u odnosu na činjenični opis u

I Kž 503/14-7

dijelu datuma izvršenja djela u prvom redu izreke, te u 12 i 13 redu u odnosu na riječi „jer da je djevica i da joj to puno znači“ te u odnosu na kaznu i na uračunavanje vremena oduzimanja slobode u izrečenu kaznu zatvora, te u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok se u ostalom dijelu ostavlja na snazi, te ista u izmijenjenom dijelu sada glasi...Opt. A. K.…kriv je što je „...dana 16. kolovoza 2005. godine...on u saznanju da je djevica...“ i na temelju čl. 188. st. 4. KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci, u koju kaznu je na temelju čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 23. travnja 2013. do 29. travnja 2013. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2013. nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 1. i 4. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 1.000,00 kuna i troškove psihijatrijskog vještačenja 300,00 kuna dok će o ostalim troškovima biti odlučeno naknadno. Protiv ove presude žali se optuženik putem branitelja M. Š., odvjetnika iz R., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, a u osobnoj žalbi, uz spomenute žalbene osnove, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači shodno žalbenim navodima, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

Državni odvjetnik je u odgovoru na žalbu predložio odbijanje žalbe (osobne i po branitelju).

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, branitelja i optuženika koji se pisanom izjavom izjasnio da ne želi prisustvovati sjednici vijeća.

Žalba opt. A. K. je osnovana.

U pravu je optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to one iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna je razlozima koji su i sami u znatnoj mjeri proturječni.

Naime, nakon što je protiv optuženika obnovljen postupak sud prvog stupnja je pri izricanju nove presude, a prema odredbi čl. 508. st. 3. ZKP/08, bio ovlašten izreći da se prijašnja presuda djelomično ili u cijelosti stavlja izvan snage samo ako je utvrdio drugačije činjenično stanje i to u takvom opsegu da je potrebno izreći novu presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe, odnosno, da se osuđuje po blažem zakonu. Nasuprot tome, ako se činjenično stanje nije u pravno odlučnom značaju izmijenilo prijašnju je presudu trebalo u cijelosti ostaviti na snazi, dakle kako u odnosu na činjeničnu i pravnu oznaku djela, tako i u dijelu odluke o kaznenoj sankciji.

U konkretnom slučaju sama izreka pobijane presude nije sastavljena na razumljiv i pravilan način kako je to predviđeno spomenutom normom iz čl. 508. st. 3. ZKP/08. Tako se jedina izmjena u činjeničnom opisu djela odnosi na „pomak“ u vremenu njegov učina za

I Kž 503/14-7

jedan dan te u navodu koji se tiče seksualnog iskustva oštećenice. Premda je vrijeme djela nužna sastavnica činjeničnih navoda pri opisu svakog kriminalnog ponašanja i može biti odlučna za primjenu procesnih i materijalnih propisa (npr. zastare), unatoč intervencije državnog odvjetnika koji je u tom dijelu na raspravi izmijenio optužbu, ovdje nema odlučujući značaj, poglavito jer se prema utvrđenju suda prvog stupnja nesumnjivo radi o istom događaju. Drugu izmjenu činjeničnog opisa nepotrebno i neopravdano čini sud prvog stupnja jer nije pravno relevantna za opstojnost i zakonsku oznaku djela pri izricanju nove presude u obnovljenom postupku. Pored toga valja primijetiti da ako se presudom izriče da je optuženik kriv za neko kazneno djelo, tada takva izreka nužno mora sadržavati sve sastavnice predviđene u čl. 455. ZKP/08 za osuđujuću presudu, što je ovdje izostalo.

Nadalje, nakon analize dokazne građe prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. i 4. KZ/97. Sud dodaje kako izmjena činjeničnog opisa djela po državnom odvjetniku „glede datuma učina djela (umjesto 17. sada 16.) te od strane suda preciziran činjenični opis kako stoji u izreci, a što je sve posljedica utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku…, a koja presuda je posebice glede datuma sada različita od one za koju je optuženik tražio obnovu postupka ne zadire u prava optuženika niti ne mijenja identitet presude, jer se samo radi o preciziranju činjeničnog opisa koji ničime ne mijenja činjenicu da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo kako je opisano.“ Izneseni razlozi s jedne strane govore o izmijenjenoj, različitoj presudi u odnosu na prijašnju presudu, ali odmah potom se tvrdi da ustvari presuda nije izmijenjena jer je optuženik počinio terećeno kazneno djelo pa su, uz nerazumljivost izreke i razlozi proturječi sebi i izreci presude.

Kako je stoga osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog koje se presuda nije mogla ispitati glede ostalih žalbenih razloga, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i o odluku.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom. Nakon što iznova provede sve do sada izvedene dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati, sud prvog stupnja će utvrditi je li se činjenično stanje u odlučnom dijelu glede opstojnosti terećenog kaznenog djela izmijenilo. Shodno tome će ocijeniti treba li prethodnu presudu staviti izvan snage i u kojem dijelu, što će jasno, valjano i potpuno obrazložiti, vodeći računa da je protiv prvostupanjske presude bila izjavljena samo žalba u korist optuženika pa je u ponovljenom postupku, glede odluke o kazni, sud vezan zabranom iz čl. 13. ZKP/08.

Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta, a optuženik se nalazi u istražnom zatvoru, po službenoj dužnosti je ispitano postojanje razloga za istražni zatvor (čl. 484. st. 3. ZKP/08).

Po ocjeni ovog suda i nadalje postoje razlozi za zadržavanje opt. A. K. u istražnom zatvoru iz razloga označenih u odredbi čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Optuženik je bio nedostupan tijekom postupka u kojem je u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam godina, iako je znao da je protiv njega u tijeku kazneni postupak. Premda je protiv optuženika još u travnju 2009. bila raspisana tjeralica te je prvostupanjski sud 4. travnja 2011. naložio raspisivanje međunarodne tjeralice, optuženik je uhićen tek 26. svibnja 2012. u

I Kž 503/14-7

Saveznoj Republici Njemačkoj. Stoga činjenica da je optuženik bio nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima preko tri godine, sve do njegova izručenja, i nadalje upućuje na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponovno pobjeći pa je trebalo istražni zatvor produljiti.

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. (toč. I.) i čl. 484. st. 3. ZKP/08 (toč. II.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.