Rev-2052/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. mldb. A., zastupanog po majci i zz F. N. iz B., koju zastupa J. V., odvjetnik iz S.B., protiv tuženika F. D. iz B., sada u Nj., koga zastupa Š. A., odvjetnik iz V., radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13.lipnja 1996. broj Gž-947/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 14.3.1996. broj P-38/96, u sjednici održanoj 27. studenog 1996.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2052/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a nema proturječnosti između izreke i razloga presude.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2052/1996-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. mldb. A., zastupanog po majci i zz F. N. iz B., koju zastupa J. V., odvjetnik iz S.B., protiv tuženika F. D. iz B., sada u Nj., koga zastupa Š. A., odvjetnik iz V., radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13.lipnja 1996. broj Gž-947/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 14.3.1996. broj P-38/96, u sjednici održanoj 27. studenog 1996.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Valpovu od 14. ožujka 1996. broj P-38/96-57 suđeno je:
"Tuženik F. D. dužan je za uzdržavanje tužitelja F. mldb. A. plaćati mjesečno 300,00 kn, počev od 17. lipnja pa do 31. prosinca 1992., zatim iznos od 350,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja pa do 31. prosinca 1993., zatim iznos od 400,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja pa do 31. prosinca 1994., te iznos od 470,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja pa do 23. listopada 1995., sa zakonskim zateznim kamatama počev od 14. ožujka 1996. pa do isplate, te je dužan nadoknaditi parnične troškove koji iznose 1.590,00 kn, sve u roku od 15 dana.
Sa ostatkom tužbenog zahtjeva malodobni tužitelj se odbija."
Presudom Županijskog suda u Osijeku od 13. lipnja 1996. broj Gž-947/96-2 odbijene su žalbe kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a nema proturječnosti između izreke i razloga presude.
Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio one žalbene razloge koji su bili od odlučnog značenja a označeni su i razlozi koje je drugostupanjski sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
Nije osnovana, također, niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 237., čl. 261. st. 3. i čl. 269. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 i 59/90 - dalje ZBPO).
Naime, nižestupanjski su sudovi imajući u vidu da je tuženik pravomoćno obvezan plaćati za uzdržavanje tužitelja utvrđen postotak od 50% minimalne plaće u Republici Hrvatskoj utvrdili obvezu tuženika da doprinosi određene iznose doprinosa počev od 17. lipnja 1992. do 24.listopada 1995.godine.
Treba istaći da postotak iz čl. 269. st. 2. ZBPO ne mora uvijek i bezuvjetno odgovarati omjeru dosuđenih dospjelih obroka uzdržavanja i ukupnog osobnog dohotka koji je obveznik uzdržavanja primio u vremenskom razdoblju na koje se ti obroci odnose. Taj postotak treba da odgovara navedenom omjeru u pravilu.
To, dalje, znači da je sud ovlašten uzeti ne samo postotak koji je utvrđen na način u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZBPO, već može ocijeniti sve mogućnosti osobe koja je dužna davati uzdržavanje u smislu odredbe čl. 261. st. 3. i 4. istog zakona a što su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju učinili.
Zbog navedenih razloga reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 27. studenog 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.