Gzz-75/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr.sc. Olge Jelčić kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. K. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, odnosno sada Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 16. veljače 2001. godine, br. GOD-55/01, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2000. godine, br. Gž 11109/00, kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2000. godine, br. Ovrpl-3081/99, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedGzz-75/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U zahtjevu se navodi, da tražbina ovrhovoditelja nije prešla na ovršenika kako su to zaključili nižestupanjski sudovi iz odredbe čl. 2. Zaključka o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvo Grada Z., te kako se tražbina ovrhovoditelja temelji na pravomoćnim presudama u kojima se radi o obavezi radne organizacije za objekte fizičke kulture M. iz Z., da nisu ostvareni uvjeti iz odredbe čl. 29. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99) za određivanje ovrhe u odnosu na Grad Z. – ovršenika.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 75/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr.sc. Olge Jelčić kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. K. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, odnosno sada Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 16. veljače 2001. godine, br. GOD-55/01, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2000. godine, br. Gž 11109/00, kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2000. godine, br. Ovrpl-3081/99, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.
Obrazloženje
Općinski sud u Zagrebu svojim rješenjem o ovrsi od 2. veljače 2000. godine, br. Ovrpl-3081/99, odredio je ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate iznosa od 908.474,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 1994. godine do isplate i troškova parničnog postupka u iznosu od 22.608,00 sa zakonskom zateznom kamatom od 4. listopada 1995. godine do isplate, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1995. godine, br. P 1402/95, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. lipnja 1997. godine, br. Gž 6520/96.
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, rješenjem od 12. prosinca 2000. godine, br. Gž 11109/00-2, odbio je žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio navedeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2000. godine, br. Ovrpl-3081/99.
Protiv pravomoćnog rješenja drugostupanjskog suda Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti od 16. veljače 2001. godine, br. GDO- 55/01, radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukine pobijano rješenje, obustavi ovrhu i ukine provedene radnje.
U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti ovrhovoditelj pobija navode zahtjeva i predlaže da se zahtjev za zaštitu zakonitosti odbije kao neosnovan.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) nije osnovan.
U zahtjevu se ne navode razlozi za bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa se taj razlog ne može ispitati.
U zahtjevu se navodi, da tražbina ovrhovoditelja nije prešla na ovršenika kako su to zaključili nižestupanjski sudovi iz odredbe čl. 2. Zaključka o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvo Grada Z., te kako se tražbina ovrhovoditelja temelji na pravomoćnim presudama u kojima se radi o obavezi radne organizacije za objekte fizičke kulture M. iz Z., da nisu ostvareni uvjeti iz odredbe čl. 29. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99) za određivanje ovrhe u odnosu na Grad Z. – ovršenika.
Nasuprot navodima tog dijela zahtjeva, sud drugog stupnja je osnovano zaključio, da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je dozvolio predloženu ovrhu budući da se ista osim što se temelji na valjanim ovršnim ispravama sukladno odredbi čl. 21. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj je na temelju propisa iz čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona dokazao da je obaveza sa tuženika - Radne organizacije za objekte fizičke kulture M. iz Z., prešla na ovršenika. Navedeni zaključak drugostupanjskog suda temelji se na Odluci o prestanku radne organizacije M., za upravljanje, održavanje i korištenje objekata fizičke kulture u Općini M. od 11. studenog 1998. godine, budući da je u čl. 1. iste navedeno, da ta organizacija nije organizirana u skladu sa zakonom ("Službeni glasnik", broj 18/98 – str. lista 22 spisa), kao i Odluke donesene u skladu sa zaključkom Gradske skupštine Grada Z. od 10. siječnja 1996. godine ("Službeni glasnik", broj 2/96) o preuzimanju sportskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvo Grada Z., gdje se u čl. 2. navodi, da Grad Z. preuzima sve terete i obveze na sportskim ili drugim nekretninama nastale do prelaska u vlasništvo Grada Z., a među kojima je prema priloženom popisu, koji je sastavni dio navedene odluke i RO M.
Sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 46. st. 2. toč. 7. Ovršnog zakona kada je zaključio, da je ovrhovoditelj bio ovlašten na temelju ovršne isprave zatražiti ovrhu protiv ovršenika kao pravnog slijednika ranijeg tuženika protiv kojeg je imao valjanu ovršnu ispravu.
Iz navedenih razloga valjalo je odbiti zahtjev kao neosnovan (čl. 408. i čl. 393. Zakona o parničnom postupku).
U Zagrebu, 29. svibnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ivo Grbin, v.r.