Rev-3123/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3123/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice M. B., koju zastupa S. B.-V., odvjetnica u R., protiv tužene - protutužiteljice V. M. iz R., koju zastupa V. R.-V., odvjetnica iz R., uz sudjelovanje umješača na strani protutužiteljice E. J. i I. J., obje iz R., koje zastupa M. B., odvjetnik u R., radi donošenja odluke o zadržavanju stanarskog prava, odlučujući o reviziji tužene -protutužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1627/93 od 26. siječnja 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-963/93 od 7. svibnja 1993. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. siječnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene - protutužiteljice odbija se kao neosnovana.

Tužiteljica - protutuženica odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci kojom je presudom utvrđeno da tužena - protutužiteljica V. M. zadržava stanarsko pravo u istom stanu, te kojom je u toč. II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da on zadržava stanarsko pravo na istom stanu.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužena je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. preuzetog Zakona o parničnom postupku) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Tužiteljica je odgovorila na reviziju i predložila da se kao neosnovana odbije, a tuženu obveze na snašanje troškova revizijskog postupka.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Jedino na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Ta bitna povreda, ovdje nedvojbeno, nije ostvarena. O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se revizija i inače može izjaviti, bez obzira da lije riječ o onima relativno ili onima apsolutno bitnog značaja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede određeno odnosno izričito poziva (odredba čl. 386. Zakona o parničnom postupku). Revident ovdje to ne čini, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne postoji.

Pobijana je odluka zakonito donesena, što znači da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kad u toku parnice o zadržavanju stanarskog prava između bivših bračnih drugova, jednako pravnih sunositelja stanarskog prava, umre jedan od bivših bračnih drugova, stanarsko pravo zadržava drugi bivši bračni drug koji je nastavio koristiti stan, što isključuje mogućnost da se nositeljem stanarskog prava utvrdi bilo pokojni bračni drug bilo član domaćinstva. Naime, stanarsko pravo na jednom stanu može imati samo jedna osoba, a isključivo kad su u pitanju bračni drugovi do odluke tko ostaje nositelj stanarskog prava mogu oni biti sunositelji. Nakon smrti jednog od njih, a ako ona nastupi prije učinaka presude o određivanju nositelja stanarskog prava nakon razvoda braka, po samom zakonu drugi bračni drug jeste nositelj stanarskog prava. To znači da su odgovarajuće odredbe Zakona o stambenim odnosima (ovdje se posebno ima u vidu ona iz čl. 64., te 65. Zakona o stambenim odnosima) pravilno primijenjene.

Valjalo je stoga reviziju odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Trošak odgovora na reviziju nije dosuđen jer ta parnična radnja u ovom slučaju nije bila potrebna.

U Zagrebu, 5. siječnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.