Gr 1-159/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-159/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz C., zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku iz C., protiv tuženika 1. B. Ć. i 2. M. Ć., oboje iz C., radi smetanja posjeda, rješavajući o prijedlogu tuženika u predmetu Općinskog suda u Crikvenici br. P-207/02. da se za postupanje u tom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud umjesto Općinskog suda u Crikvenici, u sjednici održanoj dana 25. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog kao neosnovan.

Obrazloženje

U gornjoj pravnoj stvari tuženica B.Ć. podnijela je prijedlog za delegaciju drugog nadležnog suda umjesto Općinskog suda u Crikvenici.

U prijedlogu navodi da je sud bio subjektivan na njezinu štetu u dosadašnjem tijeku postupka budući da ne postoji nikakav pravni ni činjenični osnov da bi se u toj pravnoj stvari usvojila i donijela privremena mjera u istom predmetu.

U tome tuženica vidi razloge za delegaciju drugog općinskog suda umjesto Općinskog suda u Crikvenici.

Prijedlog nije osnovan.

Prema odredbi čl. 68. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak i ako za to postoje drugi važni razlozi.

Po ocjeni ovoga Vrhovnog suda u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih bi se za postupanje odredio drugi stvarno nadležni sud.

Nezadovoljstvo stranke odlukom suda može biti predmetom ispitivanja po izjavljenom pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju u pobijanju određene odluke suda.

U konkretnom slučaju tuženica izražava nezadovoljstvo usvojenom privremenom mjerom, pa će opstojnost takve odluke suda ovisiti o završetku i rezultatu odluke o glavnoj stvari.

Prema tome, istaknuti razlozi sami po sebi nisu razlog za zatraženu delegaciju zbog čega je tuženičin prijedlog valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 25. veljače 2003.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.