Revr-644/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 644/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Z., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. d.d. Z., radi poništenja odluke i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžr-680/08-2 od 24. lipnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-4536/05 od 30. svibnja 2007., u sjednici održanoj 12. veljače 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika V. d.d.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je poništena Odluka tuženika broj 6485/95 od 25. rujna 1995. kao nezakonita pa se potvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 14. siječnja 1996. do 31. siječnja 1997. i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje presudu u pobijanom dijelu u granicama određeno navedenih razloga temeljem čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP).

Tijekom postupka utvrđeno je :

- da je tužitelju prestao radni odnos Odlukom tuženika broj 6485/95 od 25. rujna 1995. jer je utvrđeno da prestaje potreba za radom tužitelja zbog ekonomskih, tehnoloških, organizacijskih razloga i zbog smanjenih investicija u graditeljstvu, a prema prethodno donesenim Programom rješavanja viška radnika (list 10 spisa – dalje: Program),

- da je u donošenju Programa sudjelovao sindikat tuženika sukladno odredbi članka 24. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine"19/90, 19/92 i 25/92 - pročišćeni tekst – dalje: ZRO),

- da je tužitelj radio na radnom mjestu šefa terenskog laboratorija bez određivanja mjesta rada, te da je radio u kamenolomu I.,

- da je tužitelj u trenutku prestanka radnog odnosa imao 15 godina staža, položen stručni ispit, visoku stručnu spremu (dipl. inženjer geologije), bio oženjen i ima dvoje djece,

- da je tuženik utvrdio Programom prestanak potreba za radom 14 radnika,

- da u programu nema ocjene uspješnosti i potrebnih znanja i sposobnosti radnika,

- da je tuženik u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1996. zaposlio 22 nova radnika među kojima 15 diplomiranih inženjera građevine, jednog diplomiranog inženjera strojarstva i jednog diplomiranog inženjera metalurgije kako to slijedi iz podataka dobivenih od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

- da je tijekom 1995. zaposlen diplomirani inženjer građevine koji radi na radnom mjestu šefa terenskog laboratorija,

- da sistematizacijom radnih mjesta nije ukinuto radno mjesto šefa terenskog laboratorija,

- da je na poslovima šefa terenskog laboratorija za koje je aktima tuženika propisan uvjet visoke stručne spreme ostalo u radnom odnosu troje radnika s srednjom stručnom spremom i to I. B., M. P. i S. Č. (list 40, 43 i 45 spisa).

Člankom 25. st. 2. ZRO-a propisuje se da prilikom utvrđivanja za kojim je radnicima trajno prestala potreba, a donoseći Program rješavanja viška radnika, poslodavac dužan je uzeti u obzir kriterije kao što su uspješnost na radu, posebna znanja i sposobnosti, stručna sprema, dužina radnog staža i socijalni status radnika.

Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je njegovo autonomno pravo odlučiti za kojim je radnikom prestala potreba jer se u donošenju takve odluke temeljem citirane odredbe dužan držati propisanih kriterija koji moraju biti primijenjeni i objektivno provjerljivi s obzirom na konkretnu situaciju kod konkretnog poslodavca (tuženik).

i u obzir ključne činjenice, a to je, da je na radnom mjestu šefa terenskog Uzimajuć

laboratorija tuženik imao 8 izvršitelja, od kojih 3 s srednjom stručnom spremom, dakle nižom spremom od one koje ima tužitelj i da je usprkos tome tužitelj utvrđen kao višak, da je u vremenu nakon donošenja odluke o prestanku radnog odnosa tuženik zasnovao radni odnos s 22 nova radnika od kojih većina s visokom stručnom spremom pravilno su sudovi nižeg stupnja utvrdili da odluka tuženika od 25. rujna 1995. kojom je tužitelju prestao radni odnos nije zakonita i da je tužitelj bio u radnom odnosu s tuženikom u vremenu od 14. siječnja 1995. do 31. siječnja 1997.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti temeljem čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. veljače 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.