Rev-1372/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1372/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. V. iz V. G., i L. V. iz O., oboje zastupani po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. T. iz Z., koga zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik iz Z., radi utvrdjenja, te u pravnoj stvari protutužitelja J. T. protiv protutuženih M. V. i L. V., radi utvrdjenja, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. prosinca 1990. poslovni br. Gž-6938/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 1990. poslovni br. P 2266/88, u sjednici održanoj dana 23. listopada 1991.,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tuženika - protutužitelja se djelomično prihvaća te se djelomično preinačuju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 18. prosinca 1990. godine posl. br. Gž-6938/90-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 1990. godine posl. br.P-2266/88 u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu i sudi:

Utvrdjuje se da je protutužitelj J. T. iz Z. suvlasnik u 1/2 dijela jednoipolsobnog stana u Z. I kat sagradjenog na k.č. br. 3544 upisanog u zk.ul. br. 3452 k.o. Grad Z. što čini 1/16 dijela kuće u Z. što su protutuženici dužni priznati.

II. Odbija se kao neosnovana revizija tuženika - protutužitelja u dijelu kojim se pobijaju navedene presude u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu iz tužbe (stavak I. prvostepene presude) te u pogledu odluke o protutužbenom zahtjevu preko dijela za koji je prihvaćen tužbeni zahtjev ovom presudom.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 1990. godine posl. br. P-2266/88 sudjeno je:

"Utvrdjuje se da su I.tužitelj V. M. i II.tužitelj V. L. suvlasnici oboje na jednake dijelove 1/2 stana u Z. kat lijevo, koji se sastoji od sobe, manje sobe, hodnika, kupaone s WC-om i kuhinje, drvarnice, a što čini 1/16 dijela kuće u Z., sagradjene na kč. br. 3544 upisano u zk.ul. br. 3452 k.o. grad Z., što je tuženi dužan priznati i tužiteljima izdati valjanu tabularnu ispravu sposobnu za prijenos u zk., koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.508,40 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Protutužitelj T. J. odbija se s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrdjuje se da je tuženik T. J. isključivi vlasnik jednoipol sobnog stana u Z., I kat, sagradjena na kč. br. 3544 upisano u zk. ul. 3452 k.o. grad Z. što čini 1/8 dijela kuće u Z., što su tužitelji dužni priznati i tuženom nadoknaditi trošak parnice u roku od 15 dana"."

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Zagrebu od 18.prosinca 1990. godine posl. br. Gž-6938/90-2 odbijena je žalba tuženika - protutužitelja J. T. i prvostepena presuda potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik - protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika

-protutužitelja prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tužiteljima - protutuženicima i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelji-protutuženici nisu odgovorili na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. spomenutog zakona pazi po službenoj dužnosti.

Takodjer nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP jer pobijane presude, suprotno tvrdnjama revidenta, sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama. Navodi revidenta da pobijane presude ne sadrže sve što je potrebno za ocjenu visine doprinosa kako tužitelja tako i sada pok. V. V. u stjecanju prava vlasništva na spornoj nekretnini nije osnovana. Ovo iz razloga što je već prvostepeni sud u obrazloženju presude izmedju ostalog naveo:

..."iz iskaza tužitelja proizlazi da je spomenutim kreditom, te novcem dobivenim na poklon od rodjaka, pozajmicom ostvarila približno 1/2 vrijednosti kupovine stana", dakle ocijenjeni su doprinosi kako sada pok. V. V. tako i tuženika - protutužitelja u stjecanju sporne imovine. Ovo ako bi razlozi prvostepenog suda, uz činjenicu da je tuženik - protutužitelj u ostavinskom postupku priznao tužiteljima kao nasljednicima V. V. da je sporna nekretnina vlasništvo tuženika i V. V. svakog u 1/2 dijela, predstavljaju po ocjeni ovog suda valjane razloge koji omogućuju ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude.

Tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP djelomično je osnovana.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je tuženik - protutužitelj živio u vanbračnoj zajednici sa sada pok. V. V., kćerkom tužitelja M. V. i sestrom tužitelja L. V. od 1974. godine do 24. ožujka 1979. godine kada je V. V. poginula,

- da je u vrijeme trajanja spomenute vanbračne zajednice kupljen jednoipolsobni stan u Z.,

- da je taj stan upisan u zemljišnim knjigama kao isključivo vlasništvo tuženika - protutužitelja,

- da je u ostavinskom postupku iza smrti V. V. na ročištu 10. svibnja 1979. godine punomoćnik tuženika - protutužitelja M. H., odvjetnik, izjavio da ostavinu pok. V.

V. sačinjava od nekretnina jednoipolsobni stan u Z., I kat u 1/2 dijela, što joj vanbračni suprug i priznaje, iako prema kupoprodajnom ugovoru nekretnina glasi na T. J. pod uvjetom da mu nasljednici priznaju isključivo vlasništvo pokretnina u stanu. Utvrdjeno je nadalje da su na ročištu 7. VI. 1979. u istom ostavinskom predmetu tuženik – protutužitelj i njegov punomoćnik te M. V. osobno i kao punomoćnik L. V. sporazumili se u pogledu ostavinske mase te naveli da sve pokretnine iza smrti V. V. pripadnu vanbračnom suprugu ostaviteljice (izuzev sredstava po štednim ulozima) dok V. M. i V. L. pripada 1/2 nekretnine koju predstavlja sporni stan.

Medju strankama nije sporno da su rješenjem o nasljedjivanju Općinskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 1979. godine posl.br. 0-1740/79 suvlasnički dio spornog stana koji iznosi 1/2 dijela naslijedili tužitelji - protutuženici te da je to rješenje pravomoćno od 24. srpnja 1979. godine.

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe, medjutim, pogrešno su primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva iz protutužbe koji se odnosi na 1/2 suvlasničkog dijela protutužitelja na imovini koja je predmet ovog spora.

Ovo iz razloga što prema odredbi čl. 135. Zakona o nasljedjivanju ("Sl. list SFRJ" br. 42/65, 44/65 i 67/65 te "Narodne novine" br. 52/71 i 47/78 - u daljnjem tekstu: ZN) ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Prema odredbi čl. 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOVO), pravo vlasništva stječe se nasljedjivanjem u trenutku otvaranja nasljedstva na imovini umrle osobe, ako zakonom nije drugačije odredjeno. Tužitelji - protutuženici su zakonski nasljednici V. V. (što je utvrdjeno pravomoćnim rješenjem o nasljedjivanju) sporazumno s tuženikom - protutužiteljem u ostavinskom postupku utvrdili su da je sporni stan stečen u toku trajanja vanbračne zajednice V. V. i tuženika - protutužitelja I. T.. Takva imovina smatra se zajedničkom imovinom u smislu odredbe čl. 299. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 - prečišćeni tekst) time da se suglasno stavu 2. iste odredbe kod diobe ove imovine odgovarajuće primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova. Odredbom čl. 284. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.

Sporazum u konkretnom slučaju kojim zakonski nasljednici kao pravni sukcesori ostaviteljice V. V. kao jednog od vanbračnih drugova s jedne strane i tuženika - protutužitelja I. T. kao vanbračnog druga utvrdjuju što predstavlja ostavinu iza smrti V. V. predstavlja zapravo sporazum kojim se shodno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima odredjuju suvlasnički dijelovi kako ostaviteljice tako i I. T. na imovini stečenoj u toku njihove izvanbračne zajednice.

Kako se prema navedenom sporazum utvrdjuje medju strankama da je sporni stan suvlasništvo u 1/2 V. V. te suvlasništvo u 1/2 I. T. to tužitelji kao nasljednici (dakle aktivno legitimirane osobe) osnovano traže od tuženika (koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik na imovini koja predstavlja zajedničku imovinu) da im izda ispravu podobnu za upis stečenog prava u zemljišne knjige, time da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti sudska presuda.

Medjutim, kako je sporazumom izmedju nasljednika V.

V. i protutužitelja utvrdjeno da sporna imovina predstavlja suvlasništvo u 1/2 dijela na strani V. V. i 1/2 dijela na strani protutužitelja to je osnovan tužbeni zahtjev protutužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrdjenje da je protutužitelj suvlasnik spornog stana u 1/2 dijela pa su zbog toga djelomičnim prihvaćanjem revizije protutužitelja pobijane presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično preinačene na način da je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva protutužitelja u pogledu utvrdjenja prava suvlasništva na spornoj nekretnini u 1/2 dijela koje pravo protutužitelju protutuženici nisu ni osporavali.

Pritom na navode revizije valja istaći da nakon što je sporazumom utvrdjen suvlasnički omjer stranaka na ranije zajedničkoj imovini V. V. i tuženika - protutužitelja revident ne može s uspjehom, sve dok je sporazum na snazi, tražiti da je istoj imovini na temelju većeg doprinosa u stjecanju imovine stekao veći suvlasnički dio od dijela navedenog u sporazumu.

Unatoč djelomičnom preinačenju pobijanih presuda odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 3. spomenutog zakona.

Na temelju izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović v.r.