Legislator Case Law & Legislation
P-1428/2023-20 AI generated

Court dismisses claim challenging oral will validity, ruling it validly executed under ZON provisions.

Case Number P-1428/2023-20
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The court dismissed the plaintiff's request to declare an oral will invalid and void. The plaintiff argued the will was not valid due to the testator's inability to write, while the defendant contended the testator was capable and prepared a written will that was never completed. The court found the oral will validly executed under the ZON, noting the testator's capacity at the time of dictation and the impossibility of writing on that day, thus rejecting the plaintiff's arguments.

Legislator headnote

AI generated

čl. 37. st. 1. u svezi s čl. 29. st. 1., čl. 38., čl. 39. i čl. 40. Zakona o oporukama; oral wills are valid if executed in accordance with statutory requirements, regardless of the testator's subsequent inability to write or changes in circumstances.

Keywords

AI generated
oral will validity Zakon o oporukama testator capacity exceptional circumstances notarized oral will inheritance dispute ZON provisions

Cited Legislation

AI generated
čl. 37. st. 1. u svezi s čl. 29. st. 1., čl. 38., čl. 39. i čl. 40. ZON-a
valjano izjavio svoju posljednju volju u obliku usmene oporuke kako je to propisano odredbom čl. 37. st. 1. u svezi s čl. 29. st. 1., čl. 38., čl. 39. i čl. 40. ZON-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I.
čl. 154. st. 1. ZPP
Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP i čl.
čl. 155. ZPP
ZPP i čl. 155. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tužene za naknadom troškova ovog postupka.
čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a
ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1428/2023-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Vinku Areliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Arelić & Mlinarić d.o.o., protiv tužene ND, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, radi utvrđivanja pravne valjanosti usmene oporuke, dana 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da usmena oporuka ostavitelja PD od dana 17. studenog 2021. ovjerena po javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice, A. Nemčića 4a, dana 02. prosinca 2021., pod brojem OV- 6228/2021, nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.437,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je izjava svjedokinja usmene oporuke KD i GDA od 17. studenog 2021. ovjerena po javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa], dana 02. prosinca 2021., pod brojem OV-6228/2021, da je rješenjem javnog bilježnika Ljubice Papac od dana 11.02.2022. pod posl.br. O-1399/2021, a na temelju izjava svjedokinja usmene oporuke od dana 17. studenog 2021. proglašena usmena oporuka ostavitelja pokojnog PD u kojoj se: „kao oporučna nasljednica utvrđuje ND iz [adresa], nećakinja, rođ. ..1982., OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da ostavinsku imovinu ostavitelja čine:

NEKRETNINE:

-upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¾ dijela

-upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¾ dijela

-upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti

-upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3/6 dijela

-upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¾ dijela

-upisane u k. o. [katastarska općina] kao vanknjižno vlasništvo u ¾ dijela

POKRETNINE I PRAVA:

-neisplaćeni iznos mirovine od strane HZMO, Područni ured

[adresa]-u neutvrđenom iznosu

-neutvrđeni novčani iznos na račun kod Podravske banke d.d., brojevi računa : [broj bankovnog računa], (kartica br. 6020238100619872) zajedno sa svim drugim računima kod Podravske banke d.d. otvorenim na ime ostavitelja

-neisplaćeni iznos osobne invalidnine od strane Centra za socijalnu skrb Koprivnica – u neutvrđenom iznosu

- pravo na naknadu ugroženog kupca energenata (Vaučer za sufinanciranje troškova električne energije)- u neutvrđenom iznosu

-osobni automobil marke ŠKODA, za koji prisutna nasljednica trenutno ne raspolaže potrebnim podacima

-pravo korištenja grobnih mjesta na mjesnom groblju u [adresa], br. 99- 2m/zemlja/na polju A, broj 319-2m/spomenik/na polju A, da dugova nema. Tužitelj nadalje navodi da sukladno rješenju Općinskog suda u Koprivnici od dana 27.12.2022. pod posl.br. 16 O-1399/2021-19 podnosi ovu tužbu radi utvrđenja da nije pravno valjana usmena oporuka ostavitelja od dana 17. studenog 2021., da je ostavitelj PD preminuo dana ..2021., te je pokrenut ostavinski postupak posl. br. O-1399/2021 u kojem je kao oporučna nasljednica utvrđena ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženik, da je tuženik povodom ostavinskog postupka dostavio u spis dana 12. siječnja 2022. podnesak putem punomoćnika u kojem se u prilogu nalazi preslika izjave svjedoka usmene oporuke KD i FD, ovjerene po javnom bilježniku Marini Ostović, [adresa] od dana 02. prosinca 2021., posl.br.

OV- 6228/2021, da su svjedoci usmene oporuke iskazale na zapisnik tokom ostavinskog postupka kako su posjećivale ostavitelja i u kući gdje je živio i kada je hospitaliziran u bolnici, te da su ga posjetile 17. studenog 2021., dva dana prije njegove smrti obzirom da ih je ostavitelj zamolio da dođu k njemu iz razloga što se ne osjeća dobro, da je ostavitelj pred njima u razgovoru izjavio da nakon smrti želi ostaviti sve svojoj nećakinji ND, ovdje tuženiku, a ne nećaku GD, ovdje tužitelju, da su potom 02. prosinca 2021. posjetile javnog bilježnika kako bi ovjerile Izjavu svjedoka usmene oporuke, da svjedok usmene oporuke FD izjavljuje da je na inicijativu ostavitelja potražila „papire“ na kojima je pronašla sve nekretnine koje su u vlasništvu ostavitelja, te njegov račun u Podravskoj banci koji je fotografirala i unijela u izjavu o usmenoj oporuci, da u izjavi svjedoka usmene oporuke stoji kako je oporučitelj PD po medicinskom osoblju Odjela KIR 1, „poručio da podignu novac sa njegove bankovne kartice za hranu za njegovog psa G“, pa da se postavlja pitanje kako je ostavitelj tijekom boravka imao kraj sebe „papire“ vezane za nekretnine u njegovom vlasništvu obzirom da je životno i logično da takve dokumente osoba drži u svom domu, a ne u bolničkoj sobi, kao i da se postavlja pitanje kako su svjedokinje imale pristup njegovom bankovnom računu, tko im je dao njegovu bankovnu karticu i tko im je „poručio“ od medicinskog osoblja da podignu novac obzirom da nije navedena niti jedna osoba koja ih je kontaktirala povodom istoga.

Nadalje navodi da su u izjavi svjedoka usmene oporuke navedene i nekretnine koje su prodane za života ostavitelja, točnije tuženik je na ročištu dana 11. veljače 2022. izjavio da „nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 450/3 i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 339/3 ne ulaze u ostavinsku imovinu budući su prodane za života ostavitelja“, da se postavlja pitanje vjerodostojnosti izjave svjedoka usmene oporuke obzirom da navedenim nekretninama ostavitelj nije niti mogao raspolagati niti imati spomenute „papire“ obzirom da nisu u njegovom vlasništvu, da u prilog tome valja spomenuti i opće načelo prava kojim nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, pa da slijedom navedenog ostavitelj nije niti mogao raspolagati nekretninama koje je prodao za života i prije same usmene oporuke, da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 14.06.2011. godine broj U-III – 103 / 2008 zauzeo stajalište:

„Nesporno je da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.“ Tužitelj nadalje navodi da nisu točni navodi svjedokinja oporuke na ročištu povodom ostavinskog postupka od dana 11. veljače 2022. kada su izjavile da je prilikom razgovora tijekom njihove posjete ostavitelj izjavio da „sve što će biti njegovo u trenutku smrti želi ostaviti svojoj nećakinji ND, a da nećaku GD ne želi ostaviti ništa, budući nije uopće mario za njega “obzirom da je tužitelj živio sa ostaviteljem u razdoblju od 1998. do 2006., odnosno sedam godina, da se osim subjektivnih nisu ostvarile i objektivne pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke obzirom da je ostavitelj bio bolestan 2 godine, te da u trenutku smrti imao 58 godina i isti je mogao i pisati i govoriti, dakle da su postojale takve izuzetne okolnosti koje su sprječavale oporučitelja sačiniti pisanu oporuku, da je oporučitelj bio u psihički normalnom stanju kao prisebna osoba koja je mogla zatražiti da mu u sobu dođe odvjetnik ili javni bilježnik da mu pravilno sačini odgovarajuću oporuku ili da ju sam napiše, a navedeno potvrđuje čak i sporna izjava svjedoka usmene oporuke u kojoj se nalazi da je „oporučitelj PD do zadnjeg dana bio pri punoj svijesti“, da je bitno utvrditi u kojem se stanju nalazio oporučitelj u času sačinjenja usmene oporuke i da li zbog tih izuzetnih prilika nije bio u stanju sačiniti pismenu oporuku, što ovdje očigledno nije slučaj obzirom na dug period bolesti i samu činjenicu da je psihički bio u normalnom stanju, a sve iz razloga što je prema odredbi članka 37. stavak 1.

Zakona o nasljeđivanju propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti je ni u jednom drugom valjanom obliku. Tužitelj nadalje navodi da zakon o nasljeđivanju ne definira pojam izvanrednih okolnosti, da su se u sudskoj praksi s vremenom stvorili mjerodavni kriteriji je li neka okolnost izvanredna ili nije, te su je sudovi definirali kao sve okolnosti objektivne i subjektivne prirode zbog kojih oporučitelj nije mogao napraviti pismenu oporuku, a ne postoje takve prilike kad je to za oporučitelja bilo lakše i jednostavnije nego sastaviti pismenu oporuku, da bi to značilo da takve izvanredne okolnosti moraju postojati u trenutku pravljenja oporuke, odnosno u vrijeme kad je oporučitelj učinio izjavu posljednje volje jasno i određeno pred svjedocima, da je u konkretnom slučaju sporno, je li oporučitelji bio u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije bio u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku, napominje kako je ostavitelj iznio svoju namjeru u obliku razgovora, pa da se postavlja pitanje zašto svjedokinje nisu pozvale stručnu osobu koja će sačiniti pisanu oporuku vidjevši da je oporučitelj bio u stanju pisati i govoriti, te zašto su inicirale sastavljanje usmene oporuke, imajući u vidu sve elemente za pravnu valjanost iste, da je shodno iznesenome evidentno kako je oporučitelj bio priseban, mogao je pisati i govoriti te je mogao postupiti po članku 30. i 31.

Zakona o nasljeđivanju, a da navedeno potkrepljuje sa praksom Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž-1442/2022-3 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev 1492/14-2. Tužitelj nadalje ističe kako je živio sa ostaviteljem sedam godina odnosno od 1998. do 2006., te da je vodio brigu i ulagao u nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] koju mu je ostavitelj obećavao da će nakon njegove smrti nekretnina ostati njemu, te iz tog razloga sumnja u vjerodostojnost usmene oporuke, ističe kako su tužitelju nepoznate osobe koje se navode kao svjedoci usmene oporuke, ali da je vidljivo kako se radi o susjedama obzirom da žive na istoj adresi, te da je izjava svjedoka usmene oporuke pisana stručnim jezikom, što bi značilo da nije pisana na način kako je oporučitelj navodno iskazao, već da je složena od strane stručnije osobe, da i dalje ostaje sporno kako su svjedoci došli do svih točnih informacija o imovini ostavitelja, kako su došli u posjed bankovne kartice s koje su dizani novci i tko im je točno dao informaciju da podignu novac, te shodno tome ističe kako nisu postojale izvanredne okolnosti za usmenu oporuku obzirom da je ostavitelj bio osoba pri punoj svijesti, te da je mogao jasno i razumno sastaviti svoju pisanu oporuku.

Slijedom svega navedenoga, predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.500,00 EUR kao prenisko naznačenoj obzirom je vrijednost imovine koja ulazi u ostavinsku masu vrijedna najmanje 66.400,00 EUR te stoga predlaže da sud vrijednost predmeta spora utvrdi u iznosu od 66.400,00 EUR. Nadalje navodi da osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, predlaže odbaciti tužbu od 02.03.2023., podredno istu odbiti kao neosnovanu te naložiti tužitelju da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u cijelosti, da iako je tužitelj uvodno, formalno naveo kako tužbu podnosi sukladno rješenju Općinskog suda u Koprivnici posl.br. O-1399/2021 od dana 27.12.2022., tužitelj nije postupio sukladno naprijed navedenom rješenju obzirom je propustio naznačiti razloge koje je isticao tijekom ostavinskog postupka i zbog kojih razloga je istome dopušteno, naprijed navedenim rješenjem pokrenuti parnicu protiv tužene, da je dopustivost pružanja pravne zaštite uvjetovana postojanjem određenih okolnosti (pretpostavki) bez čijeg bi postojanja u pravilu bilo ugroženo postizanje zakonitih i pravilnih rezultata pravosudne djelatnosti, da se te okolnosti kvalificiraju kao procesne pretpostavke, od kojih se razlikuju stvarna stvarna ili građanskopravna legitimacija (legitimatio ad causam) i procesna legitimacija (legitimatio ad processum), da je dužnost suda da o procesnim pretpostavkama vodi računa već u stadiju pripremanja glavne rasprave odnosno prethodnog ispitivanja tužbe, pa zbog toga tuženica prigovara nedostatku procesnih pretpostavki tužitelja na podnošenje tužbe protiv tuženice izvan, odnosno povrh razloga koje je tužitelj istaknuo tijekom ostavinskog postupka, a to su slijedeći razlozi: 1. razlog - oporuka je pisana književnim jezikom, a ne kajkavštinom, 2. razlog

- ostavitelj je tužitelju obećavao kako će mu ostaviti nekretnine, tj. kuću s okućnicom, da je ostavitelj bolovao kroz dulje razdoblje pa je imao dovoljno vremena sastaviti pismenu oporuku, da mu je to bila namjera, te da su njemu nepoznate osobe koje se navode kao svjedoci usmene oporuke, da izvan naprijed navedenih razloga tužitelj nije ovlašten podnositi tužbu protiv tuženice, te da je stoga sud dužan, u pogledu svih ostalih razloga zbog kojih je tužitelj podnio tužbu izvan ovlaštenja koja mu je sud dao, poduzeti mjere za otklanjanje smetnji obzirom sud ne može u povodu nedopuštene tužbe ispitivati osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva.

Slijedom svega naprijed navedenog tuženica predlaže da sud odbaci tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev koji se odnosi na razloge izvan razloga koje je tužitelj istaknuo tijekom ostavinskog postupka, kao i da, obzirom je tužba u odnosu na istaknute razloge, nerazumljiva, pozove tužitelja na ispravak odnosno dopunu tužbe na način da tužbu odnosno tužbeni zahtjev postavi sukladno ovlaštenju koje proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Koprivnici posl.br. O-1399/2021 od dana 27.12.2022., tako što će naznačiti razloge koje je tužitelj isticao tijekom ostavinskog postupka i zbog kojih razloga je istome dopušteno pokrenuti parnicu protiv tužene, te da sukladno navedenom ovlaštenju koncentrira dokazne prijedloge usmjerene na dokazivanje razloga zbog kojih je tužitelj ovlašten pokrenuti parnicu protiv tužene, da je u postupku dokazivanja postojanja procesne legitimacije tužitelj dužan prije upuštanja suda u meritorno tretiranje predmeta spora učiniti vjerojatnim svoje ovlaštenje za pokretanje konkretne parnice u odnosu na konkretnog tuženika i s obzirom na konkretni tužbeni zahtjev, a ako tužitelj ne učini vjerojatnim postojanje procesne legitimacije stranaka (aktivne i pasivne), sud će tužbu odbaciti, da postojanje procesne legitimacije treba tretirati kao opću procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe i za donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu, a o toj pretpostavci sud vodi računa po službenoj dužnosti i po prigovoru tuženika.

Tuženica nadalje ukazuje kako je tužitelj dana 16.05.2022. bio osobno nazočan na ročištu zakazanom kod javne bilježnice Ljubice Papac, posl.br. O-1399/2021, UPP/OS Koprivnica-218/2021. kojom prilikom je izričito izjavio ….“prisutni GD potvrđuje da mu je Zapisnik sa ročišta održanog 11.02.2022. zajedno sa prilozima dostavljen. Također izjavljuje da nema primjedaba na utvrđeno rodoslovlje. Što se tiče imovine nema nikakovih primjedaba na to da one pripadnu njegovoj sestri ND, ali što se tiče kuće izjavljuje da je zajedno sa ostaviteljem živio više od 7 godina, da je u kuću ulagao, za koje vrijeme su on i ostavitelj sagradili bunar, uveli centralno grijanje, uredili kupaonu.

Ne može se izjasniti o tome koliko su ta njegova ulaganja iznosila, odnosno koliko su uvećala vrijednost kuće….“, da je tuženica na navedenom ročištu prigovorila istinitosti navoda tužitelja obzirom su navedena ulaganja vršili roditelji tužene i tužitelja, a ne tužitelj, na način da su radijatori i bojler za centralno grijanje bili polovni, poklonjeni ostavitelju od strane roditelja 90-ih godina prošlog stoljeća, da radovi sveukupno nisu vrijedili više od cca 3. -4.000,00 kuna, no da tužitelj nije osporio oporuku ostavitelja, da je tužitelj osporio oporuku ostavitelja tek na ročištu održanom dana 03.08.2022., navodeći kako osporava oporuku iz razloga jer je ista pisana književnim jezikom, a ne kajkavštinom, da je tužitelj na ročištu održanom dana 03.11.2022. pred Općinskim sudom u Koprivnici, u predmetu posl.br.

O-1399/2021, naveo da je navodno živio kod ostavitelja od 1998. do 2006. te da je kroz to razdoblje vodio brigu o nekretnini ostavitelja i u istu ulagao, a da mu je ostavitelj obećavao da će nekretnina po njegovoj smrti ostati upravo njemu, da je ulagao u nekretninu na način da je dao napraviti bunar i septičke jame, da je tada kupio pet betonskih tunela na šljunkari koje je platio 1.200,00 kuna, i još četiri tunela za septičku jamu za koje se ne sjeća koliko je platio, kao i betonske poklopce, da je te radove napravio sam…..to je sve od konkretnih ulaganja ali je kupovao i namirnice te je održavao nekretninu na način da je kosio dvorište i sve potrebne radove na toj nekretnini, s obzirom na konkretne vrijednosti njegovog ulaganja ne može tvrditi da je istima povećao vrijednost cijele nekretnine pa da ista u nekom suvlasničkom omjeru ne bi ulazila u ostavinsku imovinu ostavitelja…no da je ostavitelj govorio da će nekretninu ostaviti njemu zbog čega osporava usmenu oporuku, da je nadalje ostavitelj bolovao kroz dulje razdoblje pa je imao dovoljno vremena sastaviti pismenu oporuku da mu je to bila namjera te da su njemu nepoznate osobe koje se navode kao svjedoci usmene oporuke.

Slijedom navedenog tuženica ukazuje kako su potpuno pravno irelevantni navodi tužitelja vezani za navode svjedoka usmene oporuke tijekom ostavinskog postupka jer navedeno tužitelj nije navodio kao razloge osporavanja usmene oporuke. Nadalje navodi da tužitelj uopće nije podnio tužbu zbog razloga zbog kojeg je tužitelj prvotno osporavao oporuku niti je tužbeni zahtjev usmjeren na navedeni razlog - kako oporuka nije pisana kajkavštinom nego književnim jezikom, pa da se stoga tužitelj treba koncentrirati na razloge navedene pod 2- zbog kojih je osporavao oporuku, da razlog da mu je ostavitelj obećavao ostaviti nekretnine, tj. kuću s okućnicom, tuženica osporava kao neistinite, da je pokojni ostavitelj namjeravao tužitelju ostaviti nekretnine, tj. kuću s okućnicom, isti bi to učinio, no očito nije, kao i da je potpuno neprikladan razlog da je ostavitelj bolovao kroz dulje razdoblje pa je imao dovoljno vremena sastaviti pismenu oporuku.

Tužena ističe kako je pravo nasljeđivanja pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, da prilikom oporučnog nasljeđivanja u potpunosti dolazi do izražaja dolazi sloboda ostaviteljevog raspolaganja vlastitom imovinom, što potvrđuje i Zakon o nasljeđivanju kao primarni propis koji uređuje materiju oporučnog nasljeđivanja, da je oporuka pravni posao mortis causa, odnosno razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj svoje smrti, kojom bi bio ovlašten raspolagati i za života i koja proizvodi iste pravne učinke kao i za života učinjeno jednostrano očitovanje ostaviteljeve volje, da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene sve pretpostavke valjanosti usmene oporuke slijedom čega je sud upravo uputio tužitelja na pokretanje parnice jer njegovo pravo smatra manje vjerojatnim od prava tuženice.

Nadalje navodi u odnosu na razlog zbog kojih tužitelj osporava oporuku - da su njemu nepoznate osobe koje se navode kao svjedoci usmene oporuke, nije valjan razlog za osporavanje oporuke, jer kako naime i sam tužitelj tvrdi da je ostavitelja vidio 2006., nakon toga nije uopće pitao ili posjetio ostavitelja, da je brigu o ostavitelju vodila tuženica obzirom je ostavitelj bio teško bolestan i koja nema potrebu, izvan razloga zbog kojih je tužitelj osporavao oporuku, iznositi ikakve daljnje navode jer ne želi povrijediti svojeg brata, koji, ne samo da je iznosio neistine pred javnom bilježnicom pred kojom se vodio postupak ostavine, isti je ponovio neistinite navode pred ostavinskim sudom, a sada ih ponovno ponavlja u tužbi koja nije propisno sastavljena, da je u konkretnom slučaju riječ o tome da je posljednju volju oporučitelj izrazio usmeno, izgovorenim riječima, pred dva svjedoka usmene oporuke, s time da je oporučitelj imao namjeru sastaviti pisanu oporuku putem kazivanja svoje posljednje volje ovlaštenom sastavljaču, ali je igrom slučaja oporučitelj preminuo prije dovršetka pisanog oblikovanja oporuke (identičan stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci posl.br.

Rev-962/87 od 1. srpnja 1987.), da su u konkretnom slučaju postojale izvanredne okolnosti uslijed kojih ostavitelj objektivno nije bio u mogućnosti oporučiti niti u jednom drugom valjanom (pisanom) obliku, no kako to nije razlog zbog kojih je tužitelj osporio oporuku, navedeni razlog nije predmet tužbenog zahtjeva, da pritom ukazuje tužitelju kako se postojanje iznimnih prilika procjenjuje prema trenutku izjave usmene oporuke, a ne prema vremenu prije toga (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2432/92 od 26. siječnja 1993.). Slijedom svega naprijed navedenog predlaže da sud vrati tužbu tužitelju da ju ispravi odnosno dopuni na način da se koncentrira na razloge zbog kojih je tužitelj tijekom ostavinskog postupka osporavao oporuku, kao i da koncentrira dokazne prijedloge koji se tiču razloga zbog kojih je tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tuženice, s time da je u pogledu razloga broj 1. - oporuka je pisana književnim jezikom, a ne kajkavštinom - nastupila prekluzija prava tužitelja podnositi tužbu protiv tužene zbog navedenog razloga, te donijeti presudu kojom odbacuje, podredno odbija tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da podmiri tuženici trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kopiju rješenja Općinskog suda u Koprivnici posl. br. O-1399/2021-19 od 27.12.2022. (list 10-12, 46-49 spisa), presliku usmene oporuke od 17.11.2021. ovjerene kod javnog bilježnika (list 13-14 spisa), Zapisnik od 11.02.2022. sastavljen kod javnog bilježnika Ljubice Papac (list 15-19 spisa), Zapisnik od 03.11.2022. sastavljen kod Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj O-1399/2021-18 (list 20-21 spisa), saslušani su: tužitelj (list 71-72 spisa), tužena (list 72-73 spisa), te svjedoci: KD (list 73-75 spisa), ŠD (list 99 spisa) i JD (list 99-100 spisa), te je izvršen uvid u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

3.1. Na ročištu održanom 14. studenog 2024. tužitelj je odustao od izvođenja dokaza za saslušanjem svjedoka FD, obzirom da ista nije dostupna jer se nalazi na ratištu u Ukrajini, kao i od izvođenja dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, te saslušanjem bolničkog osoblja na odjelu kirurgije u OB Dr Tomislav Bardek.

3.2. Podneskom od 20. studenog 2024. tuženica je odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka FD obzirom se ista nalazi u ratom zahvaćenom području u Ukrajini sa kojom niti njezini bližnji nisu u mogućnosti već neko vrijeme kontaktirati.

4. Na temelju cjelokupnog izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i dopuštenost podnošenja tužbe izvan razloga navedenih u Općinskog suda u Koprivnici posl. br. O-1399/2021-19 od 27.12.2022.

5.1. Stranke su suglasno na ročištu održanom 16. siječnja 2024. utvrdile vrijednost predmeta spora u iznosu od 28.000,00 eur.

6. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. O- 1399/2021-19 od 27.12.2022. određen je prekid u ostavinskom postupku iza pok. PD, a tužitelj je upućen da u roku od 30 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja, pokrene parnicu protiv zakonske i oporučne nasljednice, ovdje tužene, radi utvrđenja da nije pravno valjana usmena oporuka ostavitelja od 17. studenog 2021. iz razloga koje je tužitelj istaknuo tijekom ostavinskog postupka. Iz obrazloženja navedenog rješenja (list 46-49 spisa) proizlazi da je zakonski nasljednik ostavitelja nećak GD, ovdje tužitelj, osporio proglašenu usmenu oporuku ostavitelja prvotno navodeći kao razlog da je ista pisana književnim jezikom, a ne kajkavštinom, da je tijekom postupka također naveo da je ostavitelj njemu obećavao kako će mu ostaviti nekretnine, tj. kuću s okućnicom, da je ostavitelj bolovao kroz dulje razdoblje pa je imao dovoljno vremena sastaviti pismenu oporuku da mu je to bila namjera, te da su njemu nepoznate osobe koje se navode kao svjedoci usmene oporuke.

7. Uvidom u usmenu oporuku od 17. studenog 2021. utvrđeno je da istom svjedoci usmene oporuke KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆD, [adresa] i FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod kaznenom i materijalnom odgovornošću iskazuju da su obje istovremeno bile nazočne u svojstvu svjedoka usmene oporuke oporučitelja PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina N, rođenog ..1963. iz [adresa] ([adresa]), [adresa], dana 17.11.2021. u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, kada je oporučitelj, pri punoj svijesti, slobodno i bez ičije prisile, iskazao svoju posljednju volju na način da je izjavio, kako slijedi: "Želim da me nakon moje smrti, u pogledu moje pokretne i nepokretne imovine u cijelosti, a posebno u pogledu moje imovine koja se odnosi na:

- vlasništvo nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] u 1/1 dijela, uključujući i sve pokretnine koje se u navedenoj nekretnini zateknu

- suvlasništvo nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], u naravi šuma i oranica u ¾ dijela

- pravo korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju u [adresa] u cijelosti,

- vlasništvo osobnog automobila marke Škoda Fabia

- te sva novčana sredstva na tekućem računu otvorenim kod Podravske banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], u cijelosti naslijedi ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da sve druge potencijalne nasljednike isključi od bilo kakvih prava na naprijed navedenoj imovini.

Ovo je moja posljednja volja i želim da je svi naši nasljednici u cijelosti poštuju.“

Svjedoci oporuke također iskazuju kako im je oporučitelj PD po medicinskom osoblju Odjela KIR 1, poručio da podignu novac sa njegove bankovne kartice da kupe veću količinu hrane za njegovog psa G te da hranu odvezu tamo gdje je pas smješten. Svjedoci nadalje iskazuju da je oporučitelj PD do zadnjeg dana bio pri punoj svijesti, te da je slobodno i bez ičije prisile, iskazao svoju posljednju volju želeći da ju svi poštuju kao njegovu posljednju volju. Usmena oporuka je sačinjena u [adresa] 17. studenog 2021. te je ista potpisana po svjedocima oporuke KD i FD, čije je potpise ovjerila javna bilježnica Marina Ostović iz [adresa] dana 02. prosinca 2021. pod brojem ovjere OV- 6228/2021.

8. Iz iskaza tužitelja sud je u bitnom, a što je odlučno za rješenje predmetne pravne stvari, utvrdio da je podnio predmetnu tužbu jer misli da je oko oporuke sve namješteno, da je preminuli imao dovoljno vremena da je sačini kod javnog bilježnika, a ne usmeno, da je predmetna oporuka pisana čistim književnim jezikom koji preminuli nije razumio, a ne kajkavštinom kojom je isti govorio, da se zadnji put vidio s ujakom pok. PD 2010., a čuo se s njim 2016., da mu svjedok oporuke KD nije poznata, a kasnije je saznao da FD zna iz viđenja, da je njegova sestra posjećivala ujaka jedanput godišnje dok je on tamo živio od 1998. do 2006., a nakon toga mu nije poznato, da je njegov ujak, u periodu dok je on s njim živio, na upit drugih ljudi kada bi mu postavili pitanje kome će ostaviti kuću, uvijek naveo njega, da je na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika osporavao oporuku jer je predmetna oporuka pisana na književnom jeziku, a ne na kajkavštini, a druga 2 razloga se ne može sjetiti.

9. Iz iskaza tuženice sud je u bitnom, a što je odlučno za rješenje predmetne pravne stvari, utvrdio da je za predmetnu oporuku saznala na dan ujakove smrti, da ju je na taj dan nazvala gospođa KD i obavijestila je da je ujak umro pa su se zaputili u [adresa] i tamo se našla sa gospođom KD koja joj je predala ujakovu osobnu i karticu tekućeg računa, napominje da niti gospođu KD niti gospođu FD nije poznavala kao niti njezin brat, niti je iste ikada upoznala, da su prilikom dolaska i posjeta ujaku vrijeme provodili s njim i nisu upoznavali druge ljude, susjedi bi znali svratiti, ali su oni vrijeme provodili samo sa ujakom, da je sprovod pokojnog ujaka bio 22.11.2021., a na njegovom sprovodu od svjedoka usmene oporuke bila je prisutna gospođa FD, da je njezin brat, ovdje tužitelj, živio sa pokojnim ujakom u kratkom periodu krajem devedesetih, početkom 2000-ih godina, nije živio sa ujakom kao što je isti naveo 7 godina, nego puno manje, nekih 3 godine, a ostatak je živio i radio u [adresa] u stanu, da njezin brat nije vršio nikakva ulaganja u nekretninu koja je predmet oporuke - u kuću, da je ona ujaka često posjećivala, a isti je dolazio i kod nje i njene obitelji u Zagreb, a bili su povezani na način da joj je bio kao otac, da joj je ujak uvijek govorio da će sve ostaviti njoj, da se ujak liječio u bolnici u [adresa] jer je bolovao od raka debelog crijeva, da je ujak do zadnjeg trenutka bio priseban, ali je bio oduzet, nije mogao stajati na nogama, hranili su ga na sondu, jako je izgubio na kilaži, da ju je ujak kontaktirao početkom tjedna u kojem je umro, da želi sastaviti pisanu oporuku i da mu ona angažira odvjetnika koji će mu istu sačiniti, a koju će on potpisati, a ona je navedeno i učinila, da mu je oporuka trebala biti dostavljena taj petak, isti dan kad je pokojni ujak i umro, da ju je pokojni ujak kontaktirao putem telefona, zadnji put ju je kontaktirao dan prije smrti kada je bio praznik Dana pada Vukovara i Škabrnje i tom joj je prilikom rekao da ne može više stati na noge i da ne zna kada će se vratiti kući, da o zdravstvenom stanju svoga ujaka ima saznanja iz razgovora s doktorom LD, koji je inače kirurg na odjelu na kojem je pokojni ujak ležao i on ga je i operirao, da ju je ujak zvao sa mobitela, da je štoviše dobila informaciju od sestre koja joj je donijela stvari, da je pokojni ujak posljednji dan svog života proveo na telefonu, a što je sestrama koje su se oko njega brinule smetalo jer ih je sputavao da obavljaju svoje dužnosti, da joj ujak u telefonskom razgovoru dan prije smrti nije rekao da je ostavio usmenu oporuku.

10. Iz iskaza svjedoka KD, koja je ujedno i svjedok usmene oporuke, sud je u bitnom, a što je odlučno za rješenje predmetne pravne stvari, utvrdio da je pokojnog PD poznavala oko 30 godina, da su jedno o drugome sve znali, družili su se puno, a naročito i jako često za vrijeme njegove bolesti, da je tako išla s njim u šetnje, družili su se doma, u gradu, na kavi, jednom prilikom je išla i kad je za sebe tražio invalidninu, pa je tako bila prisutna kad je ostvario to pravo, te da je bila upućena u njegov život i njegovu bolest, da se u vrijeme kad se bolest intenzivirala uključila i njezina kćerka FD, koja je pokojnom PD znala pomoći jer je bila obučena medicinska sestra, da je cijelo vrijeme njihovog druženja pokojni PD govorio da će sve što ima dati P, da ih je 17.11.2021. nazvao pokojni PD i rekao da ona i FD dođu kod njega i tom im je prilikom rekao da želi izdiktirati svoju posljednju volju usmeno, tako je i učinio, a dan prije smrti je došla u bolnicu i donijela mu potrepštine i tom joj je prilikom pokojni PD dao karticu, pin i osobnu i rekao "ti znaš što treba napraviti", da je tu noć umro, a kartica je bila kod nje, a ona uopće nije znala tko je K i kako doći do nje, da ona za sve što govori može ići na poligraf i sve je bilo tako, a njezine kćerke trenutno nema u Hrvatskoj, nalazi se na ratištu i ne može doći na sud.

Svjedokinja u svom iskazu napominje da je svim ljudima s kojima se pokojni PD družio isti govorio da će sve ostaviti P, a kad ih je iznenada nazvao da dođu i da želi sačiniti usmenu oporuku, navedeno je učinio uz pomoć doktora kojeg je poznavao preko njih, a imala je dojam da se i raspitao na koji način to izvesti da sama oporuka bude pravno valjana jer joj je rekao da je bila jedna ženska u bolnici, da ona ne zna tko je ta osoba u bolnici, pravnica ili slično, onda je napravio ovu usmenu oporuku. U pogledu dokumentacije koju je pokojni PD imao kod sebe u trenutku sačinjenja usmene oporuke svjedok navodi da je pokojni PD nekih tjedan dana prije njegove smrti rekao FD da ode u njegovu sobu, u njegovu kuću, po papire, koje papire je njezina kćerka i poslikala, te je iste dostavila pokojnom PD, da je dio podataka o imovini isti držao i na papiriću u svom novčaniku, pa kad je usmeno iskazivao usmenu volju, isti je bio spreman i detaljno je iščitavao imovinu s kojom raspolaže na što mu je ona tom prilikom rekla, što ti PD sve imaš, da ona nije zapisivala izdiktiranu oporuku već njezina kćerka obzirom da je ona starija, ali je slušala što je pokojni PD diktirao.

Posebno napominje da je predmetnu usmenu oporuku shvatila kao svoju dužnost da izvrši posljednju volju pokojnoga PD, te joj nije jasno zašto se to sada razvlači pred sudom jer osim računa na kojim se nalazilo preko 100.000,00 kn, ostatak imovine je bio vrlo skroman, da je predmetna kuća jako skromna, čak nije imala niti wc, da se osjeća potreseno i da zbog navedene situacije nije bila na grobu pokojnoga PD od njegove smrti obzirom da je dojma da mu ne može reći da je napravila ono što je on tražio od nje, da za navedeno zna cijela [adresa], te da nema osobe koja za to ne zna.

Nadalje navodi da su na dan davanja usmene oporuke došli kod pok. PD u razdoblju od 10 sati do podne, još nije bio ručak, psihički je bio skroz u redu, a fizički je bio bolestan čovjek, nije se mogao maknuti, izgledao je kao čovjek kojem je bolest uznapredovala, da je mogao držati telefon u ruci, da ona nije po usmenoj oporuci, kada joj je istu dao pokojni PD, o navedenoj obavijestila ovdje tuženu jer nije znala tko je ta K, da su ona i gospođa FD komunicirali sa pokojnim PD neposredno i putem mobitela, da se pokojni PD bio u stanju potpisati u trenutku kada je diktirao usmenu oporuku, štoviše uz pomoć ruku je vadio stvari iz novčanika.

Kad se svjedoku predočava dokument koji nosi naziv Svjedoci usmene oporuke, a koji se nalazi na listu 13-14 spisa te kad se svjedoka pita tko je sastavio navedeni dokument, odgovara da ga je sastavila njezina kćer, da je ista pismena i školovana i da govori 8 svjetskih jezika, da je u više navrata pokojni PD davao svoju karticu da se podignu sredstva za kupovinu veće količine hrane za njegovog psa, da se radilo o periodu korone kada se nije moglo samo tako ulaziti i izlaziti iz bolnice, da navedeno objašnjava zašto je pok. PD poručivao po medicinskom osoblju, da je doktor LD operirao pokojnog PD koji joj je poznat, kao što joj je poznat ŠD, prvi susjed PD s kojim se nisu družili, ali je gospodin ŠD znao doći kod Vlade.

Svjedokinja nadalje navodi da je pokojni PD uvijek govorio da će sve ostaviti P, a da joj tužitelj nije poznat, napominje da je pokojni PD jednom prilikom u njihovom društvu, a kad se potegla tema tko će kome od njih ostaviti svoju imovinu, na njegov upit Vladi je li ima još koga osim F, za koju je rekao da će joj sve ostaviti, isti odgovorio da ima Š i da mu neće ništa ostaviti jer mu se nije javio 10 godina, da se ne sjeća jesu li ona ili njezina kćerka kad je njezina kćerka zapisivala usmeno kazivanje i oporučivanje pokojnoga PD nešto drugo potpisali, ali je potpisala dokument koji nosi naziv Svjedoci usmene oporuke, a koji se nalazi na listu 13-14 spisa.

11. Iz iskaza svjedoka ŠD sud je u bitnom, a što je odlučno za rješenje predmetne pravne stvari, utvrdio da mu je pok. PD bio susjed i više puta mu je rekao da će sve ostaviti svojoj nećakinji P, da su mu poznati ovdje tužitelj i tužena jer su bili u [adresa], dolazili su kod bake i kod uje, tužitelj je zadnji put bio godinama u [adresa] prije 20-30 godina i više, radio je u [adresa], da je kod pok. PD u [adresa] dolazila samo K, ovdje tužena, a GD od kada je otišao nikada više nije dolazio u [adresa], a otišao je prije 20-30 godina, da je zadnji puta vidio pok. PD dan prije nego su ga odvezli u bolnicu, a zadnji puta se čuo s njim dan prije njegove smrti i tada ga je 9 puta zvao na mobitel, svaki puta se javio i svaki puta su pričali, i tom prilikom mu je rekao, između ostaloga jer su pričali o svačemu, da će on pripremiti ugovor o nasljeđu, ne zna točno kako se to stručno zove, a kojim će prenijeti imovinu, odnosno da će sve ostaviti P, da je tom prilikom normalno razgovarao sa pok. PD, zvučao je normalno, na temelju njihovog razgovora ništa nije upućivalo i iz ničega nije mogao zaključiti da će umrijeti, za svjedoke usmene oporuke navodi da je FD jednom vidio i to kada je pok. PD odvezen u bolnicu, a gđu KD poznaje jer je radila u njegovoj firmi, ali je nije vidio 20-30 godina, da je KD bila u vezi s bratićem od Vlade i puno puta je pok. PD donijela ručak, ispekla kolače, a posjećivala ga je barem jednom tjedno.

12. Iz iskaza svjedoka JD, supruga tužene i šogora tužitelja, sud je u bitnom, a što je odlučno za rješenje predmetne pravne stvari, utvrdio da je, dok je pok. PD dolazio kod njih i oni kod njega, govorio da će sve što ima ostaviti ND, a da Š neće ništa ostaviti jer nije dolazio niti brinuo o njemu, da je GD neko vrijeme živio u [adresa], a jedan period u životu živio je kod pok. PD i bake, a to je bilo prije više od 20 godina, da je otišao na stan u [adresa] kada je počeo raditi probleme kod Vlade i bake, a kada se odselio iz [adresa] živio je po svukuda i PD je općenito bio ljut na njega jer nije mario niti za njega, niti za baku, a od bliske rodbine je imao samo njega i ND, da je zdravstveno stanje pok.

PD bilo jako loše, imao je operaciju debelog crijeva koja se zakomplicirala, bio je u bolnici, pa je došao kući, pa se opet vratio u bolnicu, a u kućanskim poslovima pomagao mu je susjed ŠD, bio je fizički loše nije se mogao kretati, da mu je poznato da je početkom tjedna pok. PD nazvao J i zamolio je da mu pomogne da napravi oporuku, a kako je dalje bilo s tom oporukom da to ne zna, da zna da je zamolio J početkom tjedna, i da je bio neki praznik, mislim ovaj sada od 18.11., a pok. PD je umro krajem tjedna, da su se s pok. PD viđali povremeno, 10-tak puta godišnje sigurno, dolazio je kod njih u Zagreb posjetiti njega, J i klince i Nininog tatu, da je, koliko je njemu poznato, a jako dugo je u vezi s ovdje tuženom, jedino ulaganje koje je napravljeno u kuću pok.

PD bilo oko 2000.-te godine, kada je otac stranaka Ć na Trešnjevci stvari iz svoje stare kuće, koja je bila namijenjena rušenju prebacio u kuću od pok. PD, radilo se o bojleru i 3 radijatora, a oni su i dan danas tamo, da je također tata stranaka na zemljištu na kojem se nalazi kuća gradio bunare, zbog čega izjavljuje da nikakva ulaganja u kuću pok. PD nije vršio ovdje tužitelj, već njegov otac, ako bi se naprijed navedeno moglo zvati ulaganje, da pok. PD nije posjetio u bolnici jer su posjete bile ograničene zbog opasnosti da bi se pok.

PD mogao zaraziti, da je od svjedoka usmene oporuke, i to gospođu KD, upoznao na dan kada su mu iz bolnice javili da je PD umro, da je PD kroz priču spomenuo gđu KD, ali je oni prije toga dana nisu upoznali, da ih je tom prilikom ispred bolnice dočekala gđa KD i dala im dokumente pok. PD koje je on njoj dao i to karticu tekućeg računa, osobnu iskaznicu i zdravstvenu iskaznicu, a u bolnicu nisu mogli ući zato što je u bolnicu bilo zabranjeno ući, pa su im tako predane od strane medicinskog osoblja i osobne stvari pok. PD, da je u dobrim odnosima sa gospodinom ŠD, poznaje ga toliko dugo koliko poznaje J jer su odlazili u [adresa], on je susjed koji im tamo preuzima poštu, a on ga češće viđa nego K jer on odlazi u [adresa] pokositi travu, upravo radi gospodina ŠD.

13. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima tužene i svjedoka KD, ŠD i JD obzirom su iskazivali životno, logično i na bitnu okolnost - kome je pokojni PD mislio ostaviti svoju imovinu nakon smrti, u međusobnom suglasju. Iz navedenih iskaza sud je nedvojbeno utvrdio:

- da je pok. PD za života govorio da će svoju imovinu ostaviti P, ovdje tuženoj (iskaz tužene, svjedoka KD, ŠD i JD),

- da je pok. PD bio jako lošeg zdravstvenog stanja, imao je karcinom debelog crijeva, te operaciju debelog crijeva koja se zakomplicirala, bio je fizički loše, nije se mogao kretati (iskaz tužene, svjedoka KD i JD),

- da je pok. PD u trenutku sačinjenja usmene oporuke bio ubrojiv, da je mogao pisati, da je navedenu oporuku diktirao, a istu je zapisivala svjedok usmene oporuke FD (iskaz svjedoka KD),

- da je pok. PD umro u bolnici 19. studenog 2021., drugi dan po sačinjenju usmene oporuke

- da tužena nije poznavala svjedoke usmene oporuke, kao niti one nju (iskaz tužene, svjedoka KD i JD),

- da je tužena bila u dobrim odnosima sa pok. ostaviteljem dok tužitelj s njim nije održavao kontakte niti ga posjećivao (iskazi stranaka, te svih saslušanih svjedoka),

- da je pok. PD imao namjeru sačiniti pisanu oporuku, te da je za navedeno angažirao tuženu, no međutim do navedenog nije došlo zbog iznenadne smrti pok. PD.

13.1. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da je pok. PD govorio da će njemu ostaviti predmetnu kuću obzirom je isti u tom dijelu u suprotnosti sa iskazima tužene i svih saslušanih svjedoka, a kojima je sud poklonio vjeru.

14. U odnosu na razlog zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu osporavati usmenu oporuku - da je ista pisana književnim jezikom, a ne kajkavštinom, valja navesti da tužitelj u tužbi samo navodi „da je izjava svjedoka usmene oporuke pisana stručnim jezikom, što bi značilo da nije pisana na način kako je oporučitelj navodno iskazao, već da je složena od strane stručnije osobe“, a da pritom na navedenu okolnost zbog kojih po tužitelju usmena oporuka nije pravno valjana ne predlaže izvođenje nikakvih dokaza. Pritom je važno navesti, da je i životno i logično da je usmena oporuka sačinjena na temelju kazivanja svjedoka koji su usmenom oporučivanju svjedočili, na jeziku i dijalektu, kao i rasponu vokabulara kojim svjedoci usmene oporuke govore, a ne nužno na dijalektu kojim je govorio oporučitelj. U navedenom kontekstu je jedino bitno da su svjedoci usmene oporuke bili sposobni čuti sadržaj usmene oporuke, upamtiti sadržaj oporuke i vjerno ga prenijeti na papir, a sam dijalekt oporučitelja kojim je on govorio u svakodnevnom životu, prema mišljenju ovoga suda, nije od utjecaja na pravnu valjanost usmene oporuke. Kako tužitelj za navedeni razlog nije stavljao nikakve dokazne prijedloge, ovaj sud zbog navedenog razloga smatra u tom dijelu i zbog tog razloga tužbeni zahtjev nedokazanim, pa samim time i neosnovanim.

15. U odnosu na navod da je ostavitelj njemu obećavao kako će mu ostaviti nekretnine, tj. kuću s okućnicom, prvenstveno valja navesti da oporučni ostavitelj ima pravo raspolaganja svojom imovinom na način kako to njemu odgovara i iz razloga koji su samo njemu poznati (čl. 7 st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje u tekstu ZON), pa tako ima pravo i višekratno promijeniti svoju posljednju volju, zbog čega je odredbom čl. 65. st. 1. ZON-a propisano ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije. Kako tužitelj niti u tužbi, niti tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje da je pok. PD sastavio oporuku u njegovu korist kojom mu ostavlja naprijed navedene nekretnine, a pritom je predmetnom usmenom oporukom s navedenom nekretninom raspolagao u korist ovdje tuženice, za utvrditi je, kraj naprijed navedenih navoda, kako navedeni razlog nema nikakvog utjecaja na pravnu valjanost predmetne oporuke. Nadalje, navedeni razlog ovom sudu nije uvjerljiv niti iz razloga što tužitelj, osim što tvrdi, navedenu činjenicu ničim ne dokazuje jer je upravo suprotno iskazivala tuženica i svi svjedoci koji su saslušani tijekom postupka, a kojima je sud poklonio vjeru.

16. U odnosu na razlog da su tužitelju nepoznate osobe koje se navode kao svjedoci usmene oporuke, valja navesti da navedeno ne predstavlja razlog za osporavanje usmene oporuke iz razloga što ZON nigdje ne propisuje da svjedoci oporuke moraju biti poznati zakonskim nasljednicima, čak štoviše, svjedoci usmene oporuke ne moraju nužno biti poznati niti samom ostavitelju, a naročito ne moraju biti poznati zakonskim nasljednicima ostavitelja. U konkretnom slučaju svjedoci oporuke su bili poznati samom oporučitelju pok. PD, ali kako iz iskaza samog tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da on godinama nije vidio pok. PD, niti je sa istim komunicirao, životno je i logično da nije imao uvida niti u njegov društveni život niti ljude koje on poznaje i s kojima se druži. Slijedom navedenog, ovaj sud navedeni razlog za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke nalazi neosnovanim u cijelosti.

17. U odnosu na razlog da je ostavitelj bolovao kroz dulje razdoblje, pa da je imao dovoljno vremena sastaviti pismenu oporuku da mu je to bila namjera, valja navesti da nigdje nije zakonski propisano u kojem trenutku osoba koja oporučno raspolaže svojom imovinom navedeno treba učiniti, a navedeno vrijedi i u slučaju pok. PD koji se na sačinjenje usmene oporuke odlučio u trenutku dok je bio teško bolestan smješten u bolnici i koji se pripremao sačiniti oporuku i u pisanom obliku, ali ga je u tome spriječila smrt.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 37. st. 1. ZON-a oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, dok prema st. 2. istoga članka usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

19. Primjenjujući citirane odredbe u ovoj pravnoj stvari, sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za valjanost usmene oporuke pok. PD od 17. studenog 2021. kojom je svoju imovinu ostavio ovdje tuženoj. Naime, uzimajući u obzir da je toga dana kod pok. PD, inače teškog i nepokretnog bolesnika koji je bio smješten u bolnici zbog komplikacija nakon operacije debelog crijeva, koji je do smrti ležao u krevetu, kao i da je isti očito u strahu za vlastiti život i predosjećajući skoru smrt pozvao svoju prijateljicu i poznanicu KD i njezinu kćer FD da dođu u bolnicu i tom im je prilikom rekao da želi izdiktirati svoju posljednju volju usmeno, te im izjavio svoju posljednju volju (koja je istovjetna onome što je prethodno govorio tuženoj, svjedocima KD, ŠD i JD), proizlazi da se u odnosu na njega radilo o takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih u vrijeme izražavanja volje nije bio u stanju oporuku sastaviti u nekom drugom valjanom obliku, jer je izražavanje posljednje volje u pisanom obliku u to vrijeme za njega očigledno bio teži način od usmenog izražavanja. Za ocjenu valjanosti usmene oporuke u vidu postojanja izvanrednih okolnosti odlučno je vrijeme kada je takva posljednja volja izjavljena, dakle nije od utjecaja vrijeme koje je tomu prethodilo, a na što neosnovano ukazuje tuženik. Nastavno na navedeno za ocjenu valjanosti usmene oporuke u vidu postojanja izvanrednih okolnosti nije od utjecaja niti činjenica što su se eventualno prilike nakon toga promijenile (što jasno proizlazi iz zakonske odredbe prema kojoj usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti). U naprijed navedenom kontekstu sud sagledava i činjenicu da je pok. PD u trenutku diktiranja usmene oporuke mogao pisati, ali i da se taj dan nije mogao maknuti, izgledao je kao čovjek kojem je bolest uznapredovala (iskaz svjedoka KD), kao i činjenicu da je u dogovoru sa tuženom pripremao sačinjenje oporuke u pisanom obliku, koju nije uspio sačiniti zbog smrti istoga.

20. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da je pok. PD ..2021. valjano izjavio svoju posljednju volju u obliku usmene oporuke kako je to propisano odredbom čl. 37. st. 1. u svezi s čl. 29. st. 1., čl. 38., čl. 39. i čl. 40. ZON-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tužene za naknadom troškova ovog postupka. Tuženici je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (28.000,00 eur). Tuženici je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 25.04.2023. i 20.11.2024. u iznosu od po 250 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 16.01.2024., 09.05.2024., 14.11.2024. i 14.05.2025. u iznosu od po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 22.03.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), odnosno ukupno 1775 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 3.550,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42 Tarife) daje iznos od 4.437,50 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

22. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da istu nije niti podmirila, kao niti trošak pristojbe na presudu obzirom da tuženica nije obveznik plaćanja navedene pristojbe već je to tužiteljeva obveza.

23. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 17. srpnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 326,45 eur

-pun. tuženice