Revr-982/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 982/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva S. i p. u Z., protiv I- tuženika H. – I. d.o.o., II-tuženika H. – V. v. d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., III-tuženika C. d.o.o., kojeg zastupa generalni punomoćnik M. R., dipl. pravnik i IV- tuženika H. – P. p. d.o.o., svi iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1316/10-2 od 1. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2854/08-53 od 20. travnja 2010., u sjednici održanoj 12. rujna 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice N. S. odbacuje se.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženici kao pravni sljednici H. H. ž. d.o.o., Z., plate „s naslova izgubljene zarade“ svotu od 136.200,20 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznose navedene u izreci presude, te naloženo tužiteljici da II- tuženiku H.-V. v. d.o.o. naknadi parnični trošak od 12.453,75 kn. Prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Prema odredbi članka 412. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) obveza je djeljiva ako ono što se duguje može se podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet i ako ono tom podjelom na gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva.

Stavkom 2. istog članka određuje se da kada u nekoj obvezi ima više tuženika, što je ovdje slučaj, obveza se dijeli među njima na jednake dijelove ako nije određena druga podjela, i svaki od dužnika (ovdje tuženici) odgovara za svoj dio obveze.

Kada su zahtjevi u tužbi iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 136.2000,20 kuna što znači da se radi o imovinskopravnom sporu u kojem se pitanje dopuštenosti revizije ocjenjuje po vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Novčani zahtjev tužiteljice upravljen je protiv četiri tuženika na način da tužbeni zahtjev prema tuženicima nije postavljen na način da bi oni bili u solidarnoj obvezi prema tužiteljici pa se slijedom navedenog radi (čl. 412. ZOO i čl. 37. st. 2. ZPP-a) o djeljivoj obvezi tako da na svakog od tuženika otpada dio zahtjeva u iznosu od 34.050,05 kuna.

Imajući u vidu da sud sudi u granicama postavljenog zahtjeva i budući da vrijednost predmeta spora za svakog od tuženika ne prelazi 100.000,00 kuna to revizija zbog tih razloga nije dopuštena.

Na temelju čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. rujna 2012.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.