III Kr-57/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. M. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Malom Lošinju od 12. prosinca 2006. broj K-59/02 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2008. broj Kž-826/07, u sjednici održanoj dana 09. travnja 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-57/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Općinskog suda u Malom Lošinju od 12. prosinca 2006. broj K-59/02 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2008. broj Kž-826/07, K. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 4. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 57/09-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. M. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Malom Lošinju od 12. prosinca 2006. broj K-59/02 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2008. broj Kž-826/07, u sjednici održanoj dana 09. travnja 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. K. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Malom Lošinju od 12. prosinca 2006. broj K-59/02 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2008. broj Kž-826/07, K. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 4. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
Os. K. M. podnio je putem branitelja Odvjetničkog društva V. & V. iz R., pravodobno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz svih zakonskih osnova u čl. 427. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP), s prijedlogom da se pobijana pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se odgodi izvršenje kazne zatvora.
Sukladno čl. 428. st. 4. ZKP dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podneskom od 31. ožujka 2009. broj KR-DO-359/09 predložilo zahtjev odbiti kao neosnovan.
III Kr 57/09-3
Zahtjev nije osnovan.
Osuđenik smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. i st. 3. ZKP, jer je na glavnoj raspravi dana 25. srpnja 2006. ispitan u svojstvu vještaka prometne struke D. Č., a da ispitivanju, odnosno na toj glavnoj raspravi tada nisu bili nazočni osuđenik i branitelj pa kako nisu imali mogućnost pitanjima provjeriti navode vještaka povrijeđeno je i pravo obrane na glavnoj raspravi. U zahtjevu se ističe da ovaj propust prvostupanjskog suda nije mogao biti naknadno pravno osnažen obzirom da je izrečena kazna zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci.
Sukladno odredbi čl. 427. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog zakonom propisanih povreda zakona, a u koje povrede ne ulazi bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. i toč. 11. ZKP na koju također ukazuje osuđenik tvrdnjom da je presuda nerazumljiva.
Prema podacima u spisu razvidno je da je na glavnoj raspravi 25. srpnja 2006. vještak prometne struke D. Č. ispitan bez nazočnosti osuđenika i branitelja koji su glavnu raspravu ranije samovoljno napustili, no na toj glavnoj raspravi nije završen dokazni postupak i ova glavna rasprava nije završena izricanjem pobijane presude. Kada se u zahtjevu ukazuje na činjenicu da je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci očito se upire na povredu odredbe čl. 305. st. 2. ZKP, koja nije ostvarena, niti je povrijeđeno pravo obrane osuđenika na glavnoj raspravi. Iz sadržaja spisa proizlazi da je glavna rasprava na kojoj je izrečena pobijana presuda provedena 12. prosinca 2006. Prema zapisniku o toj glavnoj raspravi od 12. prosinca 2006., na kojoj su bili nazočni osuđenik i njegov branitelj, razvidno je da se osuđenik očitovao o tome kakav stav zauzima prema optužbi, potom je proveden dokazni postupak u kojem je među ostalim pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke D. Č.. Naime, na ovoj glavnoj raspravi od 12. prosinca 2006. pretežni dio dokaza izveden je iznova time da su se stranke suglasile sa čitanjem ranije izvedenih dokaza i na tako provedene dokaze nisu stavljene primjedbe, a osuđenik i njegov branitelj nisu predlagali izvođenje dokaza neposrednim ispitivanjem ili dopunom ispitivanja vještaka prometne struke. Glavna je rasprava završena donošenjem presude kojom je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Stoga je neosnovan prigovor osuđenika o povredi prava obrane na glavnoj raspravi, niti je prvostupanjski sud povrijedio čl. 305. st. 2. ZKP, jer je kazna zatvora u trajanju jedne godine izrečena na glavnoj raspravi na kojoj su bili nazočni osuđenik i njegov branitelj.
Zahtjevom se tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka činjenicom da prvostupanjski sud pogrešno obrazlaže nalaz i mišljenje vještaka D. Č., smatra da postoji nesuglasje između nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, da je sud pogrešno protumačio odgovornost oštećenika, što sve suštinski ukazuje na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica iz pravomoćne presude. Potpuno identični, sadržajno i formalno podneseni prigovori bili su predmetom ocjene u žalbenom postupku drugostupanjskog suda. A drugostupanjski sud je upravo ove prigovore razmotrio i otklonio ih, ocijenivši tako istaknute žalbene prigovore te je prihvatio činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude, a koja sukladno odredbi čl. 427. ZKP također nisu predviđena kao predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.
III Kr 57/09-3
Osuđenik ističe da je povrijeđen i kazneni zakon na njegovu štetu, prigovor je posredne naravi jer se ova povreda zahtjevom ne precizira i posebno ne obrazlaže, već se ističe posredno kao posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu je osuđeniku prethodno odgovoreno.
Slijedom navedenog trebalo je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti i na temelju čl. 421. ZKP u vezi s čl. 429. ZKP odlučiti kao u izreci, a shodno takvoj odluci nije bilo mjesta ni odgodi izvršenja pravomoćne presude.
U Zagrebu, 09. travnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.