Revr-172/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 172/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., zastupanog po B. V., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. iz Z. i II. tuženika HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza o radu i isplate, odlučujući o revizijama tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr 1548/07 od 16. listopada 2007., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu br. XC Pr 2805/96-42 od 3. svibnja 2007., u sjednici održanoj 7. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija II. tuženika HT – Hrvatske telekomunikacije se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija I. tuženika HP – Hrvatska pošta se odbacuje kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 27. kolovoza 1996., u toč. II. utvrđeno je da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te je naloženo II-tuženiku HT – Hrvatske telekomunikacije vratiti tužitelja na rad na radno mjesto vozača, u toč. III. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime brutto plaće za razdoblje od 27. kolovoza 1996. do 1. siječnja 1999. 146.501,50 kn, u toč. IV. naloženo je II-tuženiku HT – Hrvatske telekomunikacije isplatiti tužitelju na ime brutto plaće za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 30. rujna 2006. iznos od 642.096,59 kn, u toč. V. odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu brutto plaće za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 30. rujna 2006. u odnosu na I.- tuženika HP – Hrvatska pošta, u toč. VI. odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu regresa za 2001., 2002. i 2003. u iznosu od 3.000,00 kn i u toč. VII. naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 57.781,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja HT – Hrvatske telekomunikacije i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, a u dijelu u toč. II. i dijelu toč. III. izreke prema II-tuženiku HT – Hrvatske telekomunikacije, u toč. IV. i dijelu toč. VII. izreke prema II-tuženiku drugostupanjskim rješenjem prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je izjavio II-tuženik HT – Hrvatske telekomunikacije, ističući kao revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena na način da se tužbeni zahtjev odbije, ili da presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a protiv drugostupanjskog rješenja kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu toč. III. izreke prema II-tuženiku HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. Z., i predmet vraćen na ponovno suđenje reviziju je izjavio I-tuženik HP – Hrvatska pošta.

U odgovoru na reviziju II-tuženika tužitelj predlaže da revizija bude odbačena kao nedopuštena ili da bude odbijena kao neosnovana. Zahtijeva naknadu troškova odgovora na reviziju u iznosu od 7.920,00 kn.

Revizija II-tuženika HT – Hrvatske telekomunikacije nije osnovana, a revizija I- tuženika HP – Hrvatska pošta nije dopuštena.

U odnosu na reviziju II-tuženika Hrvatske telekomunikacije:

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa nakon što mu je prednik tuženika Hrvatska pošta i telekomunikacija s p.o. Direkcija pošta izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom o otkazu od 27. kolovoza 1996.

Tužitelju je dat izvanredni otkaz zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, sukladno odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR), za koju se u odluci o otkazu navodi da tužitelj nije pravovremeno izvršio radni zadatak dostave TT opreme koju je trebao hitno (do 14. kolovoza 1996. u 16,00 sati) prevesti iz Z. u Lj. za potrebe početka rada mješovitog poduzeća E. iz M..

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti otkaza sudovi su utvrdili da je tužitelj u cijelosti postupio u skladu s radnim nalogom za službeno putovanje i uputi zamjenika voditelja voznog parka B. B. od 13. kolovoza 1996. i preuzetu robu dostavio u Lj. u danom roku od tri dana odnosno 15. kolovoza 1996. u 07,00 sati te su slijedom tog utvrđenja zaključili da tužitelj nije počinio povredu radne obveze i da je stoga otkaz nedopušten. Pobijanom presudom prvostupanjska presuda je potvrđena samo u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, dok je u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad (toč. II. prvostupanjske presude), te u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu plaće u odnosu na II-tuženika prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

Stoga su bespredmetni revizijski navodi II-tuženika koji se tiču pitanja tužiteljevog vraćanja na rad i naknade plaće.

U odnosu na odluku o zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza II-tuženik samo navodi da smatra da je „dostavio dovoljno dokaza da se utvrdi odgovornost tužitelja“, ali da „sud nije pravilno ocijenio dokaze dok je istovremeno iskaz tužitelja sud prihvatio kao vjerodostojno i činjenično utvrđeno“.

S obzirom na utvrđenje da tužitelj nije počinio povredu radne obveze zbog koje mu je dan otkaz, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su otkaz ocijenili nedopuštenim.

Revizijski navodi II-tuženika koji se tiču činjeničnog utvrđenja nisu od značaja jer se njima određeno ne ukazuje na postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti, a pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja.

Budući da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je izjavljena revizija II-tuženika, tu reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U odnosu na reviziju I-tuženika:

Revizija I-tuženika izjavljena je protiv drugostupanjskog rješenja kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu pod toč. III. izreke u odnosu na II-tuženika i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Rješenje suda drugog stupnja kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.

Osim navedenog razloga revizija I-tuženika nije dopuštena i iz razloga što isti nije podnosio žalbu protiv prvostupanjske presude, pa se na njega navedeno rješenje niti ne odnosi.

Sukladno tome na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju I-tuženika valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju II-tuženika ovaj sud smatra da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice, pa je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev za njihovu naknadu ocijenio neosnovanim.

U Zagrebu, 7. svibnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.