Rev-2199/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2199/199O-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice I. M., ud. M. iz Z., po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tužene Z. M., kćeri L. iz Z., po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tužene, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru, od 9.svibnja 199o. br. Gž- 256/9o. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zadru, od 8. prosinca 1989. br. P-143/89. u sjednici održanoj dana 7. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženoj da se iseli iz stana u Z., ... te da stan slobodan od osoba i stvari preda tužiteljici. Naloženo je tuženoj da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 39o,oo dinara.

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužene i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Konkretizira da i drugostepena presuda nije na zakonu osnovana jer da tužiteljica tuženoj nije ostavila rok za iseljenje koji ne može biti kraći od 3o dana. Revizija smatra da je tužiteljica taj rok tuženoj bila dužna ostaviti jer da je to pretpostavka tužbi za iseljenje. Stoga da je tužba preuranjena. U pogledu pitanja postojanja poremećenosti upućuje na navode žalbe. Predlaže da se revizija prihvati.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije, dok se nadležni javni tužilac nije izjasnio o podnesenoj reviziji. Revizija nije osnovana.

Osporavanje postojanja poremećenosti odnosa u stupnju koji onemogućava daljnji zajednički život tužiteljice - stanara i tužene - bivše snahe kao bivšeg elana porodičnog domaćinstva nema osnova u raspravnim rezultatima i utvrdjenju sudova. Upravo suprotno sudovi su na temelju utvrdjenih činjenica - da su stranke u sukobu kroz duži vremenski period, a posebno nakon 1986., te konačno i s obzirom na fizički obračun uoči podnošenja tužbe, pravilno cijenili da su medjusobni odnosi toliko poremećeni da je zajednički život nesnošljiv, pa su pravilnom primjenom odredbe čl. 68. st. 2. Zakona o stambenim odnosima (ZSO) tužbeni zahtjev usvojili.

U smislu odredbe čl. 68. st. 2. ZSO stanar je dužan osobi kojoj uskraćuje daljnje korištenje stana ostaviti za iseljenje primjeren rok koji ne može biti kraći od 3o dana. Medjutim, sve da tužiteljica prije tužbe i nije postupila u skladu sa navedenom materijalno-pravnom odredbom (suprotno proizlazi iz dopisa tužiteljice od 19.VIII 1987. upućenog tuženoj radi uskrate daljnjeg stanovanja) tužba zamjenjuje izjavu stanara o uskrati daljnjeg korištenja stana članu (bivšem) porodičnog domaćinstva, a s obzirom da je tužba na iseljenje podnesena 24.IX 1987. svakako je do donošenja prvostepene presude u ovom sporu (8.XII 1989.) prošao rok za dobrovoljno iseljenje tužene, pa ne stoji prigovor tužene o preuranjenosti tužbe.

Drugostepeni je sud već s osnovom otklonio prigovor tužene o nezakonitosti prvostepene presude kad je suparicijski rok odredio sa 15, a ne 3o dana. Naime, odredbom čl. 328. ZPP propisano je da ako posebnim propisom nije drugačije odredjeno rok za izvršenje činidbe iznosi 15 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti i duži rok.

S obzirom da posebnim propisom za ovakve sporove nije drugačije odredjen rok za izvršenje činidbe (kao što je to na primjer u parnicama iz radnih odnosa, smetanja posjeda i dr.) to prvostepeni sud nije povrijedio postupovne odredbe kada je paricijski rok odredio sa 15 dana. Pri tom rok od 3o dana o kojem govori odredba čl. 68. st. 2. ZSO je materijalnopravni rok o kojem ovisi da li je zahtjev za činidbu, izvršenje koje se presudom traži, dospio, a nije riječ o propisivanju paricijskog roka o kojem suglasno odredbi čl. 328. ZPP odlučuje sud.

Proizlazi iz naprijed navedenog da revizija nije osnovana, zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.