I Kž-343/2005-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 343/05-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbama opt. G. M., I. M. i M. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 18. siječnja 2005. godine, broj K-15/04, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2005. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. I. M., a povodom te žalbe po službenoj pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče dužnosti u odnosu na opt. M. B., preinačuje se

da su ovi optuženici postupanjem, činjenično opisanim u izreci te presude, počinili kazneno djelo protiv imovine, pomaganjem u razbojništvu iz čl. 218. st. 2. KZ-a u vezi čl. 38. st. 1. i 2. KZ-a.

II. Uslijed odluke pod I., i prihvaćanjem žalbe opt. Miljenka Benka, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a u vezi čl. 38.

i to: opt. I. M., na kaznu zatvora u trajanju od 2 st. 1. i čl. 57. st. 1. i 2. d) KZ-a osuđuju

(dvije) godine, a opt. M. B., na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu se opt. M. B., po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 06. travnja 2004. godine do 18. siječnja 2005. godine.

III. Odbija se žalba opt. G. M. i u ostalom dijelu žalba opt. I. M., te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda suda prvog stupnja.

I Kž 343/05-6

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. G. M., opt. I. M. i opt. M. B. oglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa su opt. G. M., opt. I. M. i opt. M. B., po istom zakonskom propisu, a opt. M. B., i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d) KZ-a, osuđeni na kazne zatvora i to: opt. G. M., u trajanju od pet godina, opt. I. M., u trajanju od četiri godine i opt. M. B., u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, s time da se opt. G. M. u kaznu, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 06. travnja 2004. godine – pa nadalje, a opt. M. B. od 06. travnja 2004. godine do 18. siječnja 2005. godine.

Po čl. 80. st. 1. KZ-a, prema opt. M. B. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to jednog pištolja marke "CZ" call 7,65 mm, serijskog broja C-217023 sa spremnikom i osam komada streljiva.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, svi optuženici oslobođeni su obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Po čl. 76. KZ-a, prema opt. G. M. i opt. I. M. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.

Po čl. 132. st. 2. ZKP-a, opt. G. M., opt. I. M. i opt. M. B. dužni su nadoknaditi ošt. B. G. iznos od 41.117,92 kn, dok su ošt. I. L. i ošt. T. M. sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. G. M., po braniteljici N. K., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. I. M., po braniteljima M. U., odvjetniku iz Z., i A. B., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (iz žalbe podnesene po branitelju M. U.), ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni i odluci o imovinskopravnom zahtjevu, na način da se opt. I. M. osudi na blažu kaznu i da se ukine odluka o imovinskopravnom zahtjevu (iz žalbe podnesene po braniteljici A. B.); opt. M. B., po branitelju Z. K., odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. M. B. osudi na blažu kaznu.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP-a, uredno je izviješten branitelj opt. I. M., M. U., odvjetnik iz Z., koji istoj nije prisustvovao, te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, a u pogledu opt. G. M. i opt. I. M. postupljeno je u skladu s odredbom iz čl. 374.

I Kž 343/05-6

st. 2. ZKP-a, tj. isti nisu pozivani za sjednicu, jer njihova nazočnost nije svrhovita, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš.

Žalba opt. G. M. nije osnovana, dok je žalba opt. I. M. djelomično osnovana, a žalba opt. M. B. je osnovana.

Na žalbu opt. G. M.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a – jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju zapisnika o iskazima tijekom postupka i samih tih zapisnika, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se žalitelj u suštini žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je svoju presudu utemeljio na sadržaju obrane opt. M. B., iako je taj optuženik različito iskazivao u pogledu odlučne činjenice kaznenog djela, tj. činjenice tko je sve ušao u mjenjačnicu D. (da li samo opt. G. M. ili i opt. I. M.), a takva njegova obrana u suprotnosti je i sa iskazom svjedokinje M. N., koja je izričito iskazala da je samo jedna muška osoba izlazila iz mjenjačnice, dok su druga dvojica muškaraca ostala u svojim automobilima.

Isto tako, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu ubrojivosti opt. G. M., te iznosa štete koju je pretrpio ošt. B. G., s obzirom na to da visina štete nije "sa sigurnošću utvrđena".

Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije ni pogrešno niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer iz iskaza ošt. T. M. – zaposlenice u mjenjačnici D. te obrane opt. M. B., nedvojbeno proizlazi da je u mjenjačnicu D. ušao isključivo opt. G. M. sam, a što se pak tiče ubrojivosti opt. G. M., ona je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka – psihijatra T. Ž.-Palijan, prema kojima je opt. G. M. osoba ovisna o opojnim sredstvima s poremećajem osobnosti, koji je tempore criminis bio ubrojiv (s obzirom da se nalazio u stanju remisije). Prvostupanjski sud je s razlogom prihvatio mišljenje vještaka – psihijatra, te ni na koji način nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako to pogrešno ističe žalitelj u žalbi. Isto tako, obaveza opt. G. M. (zajedno s opt. I. M. i opt. M. B.) da nadoknade štetu ošt. B. G., utemeljena je na zakonu, drugostupanjski sud dao je valjane razloge za primjenu čl. 132. st. 2. ZKP-a, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni,te našao da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o izboru i vrsti kaznene sankcije protiv opt. G. M. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od pet godina ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

I Kž 343/05-6

Na žalbu opt. I. M.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a – jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tj. o organiziranosti sve trojice optuženika (pa time i opt. I. M.) da su kazneno djelo počinili u sastavu grupe (iz žalbe podnesene po braniteljima M. U. u A. B.). Suprotno tvrdnjama iz žalbe, prvostupanjski sud iznio je razloge o tome da su optuženici kazneno djelo počinili u sastavu grupe (str. 8, odlomak 4. pobijane presude), te time nije ni na koji način ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se ističe u žalbi.

Međutim, druga je stvar, što je prvostupanjski sud, u odnosu na opt. I. M. (kao i u odnosu na opt. M. B.) povrijedio Kazneni zakon, jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti (čl. 368. toč. 4. ZKP-a), a prije toga je i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivim opt. I. M. kao supočinitelja kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a, i to iz razloga jer je utvrdio da je opt. I. M. zajedno s drugim optuženicima "sudjelovao u počinjenju tog kaznenog djela prema unaprijed stvorenom planu", a to sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela, prema obrazloženju i razlozima prvostupanjskog suda, sastoji se od tri okolnosti: pribavljanja automobila koji je upotrijebljen prilikom počinjenja kaznenog djela, čekanje optuženika G. M. da izađe iz mjenjačnice ("David") i podjela novca između optuženika (str. 8, odlomak 5. pobijane presude).

Naime, prema čl. 35. st. 3. KZ-a, supočinitelji kaznenog djela su dvije osobe ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela.

Ono što bitno razlikuje položaj supočinitelja kaznenog djela od dionika (pomagatelja, poticatelja), nije "unaprijed stvoren plan" (konačno, jer takav plan mogu stvoriti i dionici) već je to vlast nad djelom, tj. svaki počinitelj mora sudjelovati u radnji izvršenja kaznenog djela ili na drugi odlučujući način doprinositi počinjenju kaznenog djela. Dionici ne vladaju počinjenjem kaznenog djela, već samo dioničkim radnjama pridonose njegovom počinjenju (čl. 35. st. 4. KZ-a).

Pribava sredstava za počinjenje kazneno djela (automobila), te čekanje u automobilu da opt. G. M. počini sve elemente kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a (silu ili prijetnju da će izravno napasti na život ili tijelo osobe uz uporabu oružja, te oduzimanje tuđe pokretne stvari), kao i sudjelovanje u podjeli plijena (nakon počinjenja kaznenog djela od strane druge osobe kao neposrednog počinitelja), predstavljaju pomagačke radnje jer niti jedna od radnji koje je osobno poduzimao opt. I. M. ne predstavljaju "vladanje nad počinjenim kaznenim djelom", već se radi o pomagačkim radnjama, a time i dioništvu u počinjenju kaznenog djela kojeg je ostvarila druga osoba, tj. opt. G. M.

Iz tog razloga, trebalo je postupanje opt. I. M. pravno označiti kao počinjenje kaznenog djela pomaganja u razbojništvu iz čl. 218. st. 2. KZ-a u vezi čl. 38. st. 1. i 2. KZ, kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

I Kž 343/05-6

Uslijed odluke pod I. izreke ove presude, opt. Ivan Malović osuđen je na blažu kaznu od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud, jer će se prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od dvije godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ- a, tj. izrečenom kaznom ostvarit će se svi preventivni ciljevi kažnjavanja predviđeni u zakonu.

Na žalbu opt. M. B.

Prije svega, iako se žalitelj žali samo zbog odluke o kazni, ovaj Vrhovni sud kao drugostupanjski sud, u povodu žalbe opt. I. M., utvrdio je da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist opt. I. M., od koristi i za opt. M. B., koji nije podnio žalbu u tom smislu (čl. 383. ZKP-a), te je i postupanje opt. M. B. pravno označeno kao počinjenje kaznenog djela pomaganja u razbojništvu iz čl. 218. st. 2. KZ-a u vezi čl. 38. st. 1. i 2. KZ-a (toč. I. izreke ove presude).

Naime, i opt. M. B. nema vlast nad djelom, jer pribava pištolja za opt. G. M., te čekanje optuženika u automobilu udaljenom 150 metara od mjesta počinjenja kaznenog djela (kako je to utvrdio prvostupanjski sud u izreci pobijane presude) kao i podjela novca (4.000,00 kn, kao nagrada na ime vožnje automobilom – koju obranu prvostupanjski sud prihvaća kao istinitu), predstavljaju pomagačke radnje, zbog čega je i u pogledu opt. M. B. pobijanu presudu trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela i osuditi opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a u vezi čl. 38. st. 1. i 2. KZ-a (toč. I. izreke ove presude).

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu. I prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Sigurnosne mjere (čl. 76. KZ-a, čl. 80. st. 1. KZ-a) i odluka o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 132. st. 2. ZKP-a), utemeljene su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na te iste razloge upućuje žalitelje.

Zbog navedenih razloga, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Ranko Marijan, v.r.