Legislator Case Law & Legislation
Rev-1127/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for procedural error regarding partial confirmation of lower court judgment.

Case Number Rev-1127/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal against a second-instance judgment confirming a partial first-instance ruling. The defendants argued the appeal court erred by partially confirming the lower court's decision without clearly distinguishing between solidary and equal-share liability, violating procedural rules. The court rejected these claims, stating the appeal judgment clearly confirmed the first-instance ruling for both defendants regarding equal shares, making the procedural defect non-existent.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 392. a. ZPP; Čl. 354. st. 2. ZPP; Čl. 373. ZPP: An appellate court's partial confirmation of a first-instance judgment does not constitute a procedural violation if the scope of confirmation is clear and allows for the review of the contested decision.

Keywords

AI generated
partial confirmation of judgment procedural error appeal solidary liability equal shares liability Croatian Civil Procedure Act review of lower court clear scope of confirmation

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP
- da je u izreci drugostupanjske presude počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer da je "više nego očito da je drugostupanjski sud ustvari sudio protiv tužbenog zahtjeva",
čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP
- da je u izreci drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je "nemoguće razlučiti u kojem je dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, a u kojem dijelu ukinuta",
čl. 373. ZPP
- da za preinačenje prvostupanjske presude, što po mišljenju revidenta drugostupanjski sud smatra da je učinio, nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 373. ZPP.
čl. 368. ZPP
ZPP, kojom je propisano kada drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu, jer u konkretnom slučaju nije riječ o preinačenju prvostupanjske presude – već je riječ o djelomičnom potvrđivanju prvostupanjske presude na temelju odredaba čl. 368. ZPP.
čl. 385. ZPP
Dio navoda revidenata se odnosi na prigovore potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a u smislu odredaba čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi također nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
čl. 393. ZPP
Iz navedenih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1127/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz R., kojeg zastupa punomoćnik S. A. R., odvjetnik u R., protiv tuženika M. K. iz Z. i K. B. iz Z., koje zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja J. Č. iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-742/05 od 12. rujna 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1618/00 od 20. prosinca 2004. u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za isplatu dužnog iznosa na jednake dijelove, u sjednici održanoj dana 20. studenog 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. tuženik M. K. i II tuženik K. B. dužni su tužitelju D. Č. solidarno platiti iznos od 116.063,25 EUR sa kamatom koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM na iznos od 227.000 DEM počev od 1. srpnja 1999. do 31. prosinca 2001., a od 1. siječnja 2002. do isplate po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, te su mu dužni nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 84.957,50 kn, sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Odbija se žalba tuženika M. K. i K. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1618/00 od 20. prosinca 2004. u dijelu kojim je prihvaćen onaj dio tužbenog zahtjeva koji glasi na uplatu 116.063,25 EUR, ali u toj valuti i to u vidu razdijeljene obveze (obveze na jednake dijelove), sa zateznim kamatama koju plaća Zagrebačka banka d.d. Zagreb na devizne štedne uloge po viđenju u EUR počev od 16. veljače 2000. do isplate".

Protiv te presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija tuženika sadrži niz navoda koji se odnose na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok se u pogledu revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ne navodi ništa određeno.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti iznose sljedeće prigovore:

- da je u izreci drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je "nemoguće razlučiti u kojem je dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, a u kojem dijelu ukinuta",

- da je u izreci drugostupanjske presude počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer da je "više nego očito da je drugostupanjski sud ustvari sudio protiv tužbenog zahtjeva",

- da je na "str. 3. st. 10. obrazloženja drugostupanjske presude" također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP,

- da za preinačenje prvostupanjske presude, što po mišljenju revidenta drugostupanjski sud smatra da je učinio, nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 373. ZPP.

Neosnovano revidenti smatraju da izreka drugostupanjske presude nije jasna, jer da "nije moguće razlučiti u kojem je dijelu prvostupanjska presuda potvrđena. Iz sadržaja izreke drugostupanjske presude sasvim je jasno u kojem je dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP postoji kada pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U izreci prvostupanjske presude je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu navedenog novčanog iznosa u odnosu na oba tuženika solidarno, dok je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na oba tuženika za isplatu istog iznosa na jednake dijelove – dakle nije potvrđena u dijelu kojim je odlučeno da bi oba tuženika navedeni iznos bili dužni isplatiti solidarno.

Zbog toga se pravilnost pobijane presude može sa sigurnošću ispitati, pa nije osnovan prigovor revidenata.

Također neosnovano revidenti smatraju da je u izreci drugostupanjske presude prekoračen tužbeni zahtjev (čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP). U ovom predmetu je tužbeni zahtjev glasio na isplatu deviznog iznosa u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan isplate, a drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen takav tužbeni zahtjev.

Treći revidentov prigovor se ne odnosi na pobijanu presudu, jer se navedeni dio obrazloženja odnosi na rješenje drugostupanjskog suda kojim je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda, pa taj prigovor nije od značaja – ne može biti niti uzet u razmatranje.

Konačno, neosnovano se revident poziva na odredbu čl. 373. ZPP, kojom je propisano kada drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu, jer u konkretnom slučaju nije riječ o preinačenju prvostupanjske presude – već je riječ o djelomičnom potvrđivanju prvostupanjske presude na temelju odredaba čl. 368. ZPP.

Zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Dio navoda revidenata se odnosi na prigovore potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a u smislu odredaba čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi također nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Kako je već naprijed navedeno, u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidenti ne navode ništa određeno, pa u smislu citirane odredbe čl. 392a. ZPP ovaj sud nije niti ispitivao pobijanu presudu u tom pravcu.

Iz navedenih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. studenog 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.