Legislator Case Law & Legislation
Rev-50/2007-2 AI generated

Supreme Court dismisses pension claimant's appeal, upholding final administrative decision on unpaid pension period.

Case Number Rev-50/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the pension claimant's revision against a lower court decision confirming an administrative ruling. The claimant sought unpaid pensions from 1991 to 2001, but the administrative body had previously rejected her request for that specific period in a final, binding decision. The court ruled that since the administrative authority, not the judiciary, determines pension entitlements, the lower courts were bound by that final administrative ruling and could not re-examine the underlying facts or legality of the administrative decision.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o mirovinskom osiguranju; Zakon o parničnom postupku: Courts are bound by final administrative decisions regarding pension entitlements and lack jurisdiction to re-examine the merits of such matters or the legality of the administrative ruling.

Keywords

AI generated
pension entitlement administrative finality judicial review limits pension arrears binding administrative decision

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 105. Zakona o mirovinskom osiguranju
čl. 12. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 50/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. B. iz S. , Općina B. B., Bosna i Hercegovina, koju zastupa punomoćnica R. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Šibenik, kojeg zastupa punomoćnik D. A., dipl. pravnik iz Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-742/06 od 20. ožujka 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-2186/02 od 8. prosinca 2005., u sjednici održanoj dana 14. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala od tuženika na ime neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. rujna 1991. do 1. lipnja 2001. iznos od 135.720,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjska presuda ima jasne i neproturječne razloge te nema nedostataka i može se ispitati, radi čega u drugostupanjskom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03. – dalje: ZPP). To zato jer III. točka izreke pravomoćnog rješenja tuženika od 25. veljače 2002. u kojoj je odbijen zahtjev tužiteljice kao korisnice mirovine za isplatu mirovine za razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. svibnja 2001. povezana sa toč. I. u kojoj je za navedeno razdoblje mirovina obustavljena, se upravo i odnosi na pitanje njezinog prava na mirovinu za sporno razdoblje, o kojem je konačno i pravomoćno odlučilo nadležno upravno tijelo. Zato nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu zaostalih a neisplaćenih mirovina u razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. svibnja 2001. sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica primala obiteljsku mirovinu prema rješenju tuženika br. … od 20. lipnja 1984. počev od 9. kolovoza 1983.,

- da joj mirovina nije isplaćivana u razdoblju od 31. kolovoza 1991. sve do 1. lipnja 2001., tj. ukupno 117 mjeseci,

- da je tužiteljici rješenjem tuženika od 25. veljače 2002. obustavljena isplata mirovine priznata ranijim, navedenim rješenjem i to dana 31. kolovoza 1991., a 1. lipnja 2001. joj je uspostavljena isplata mirovine, time da je tužiteljici odbijen zahtjev za isplatu mirovine u razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. svibnja 2001.

Iz navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je time što je tužiteljici u spornom razdoblju obustavljena isplata mirovine i odbijen zahtjev za njezinu isplatu temeljem konačnog i pravomoćnog rješenja tuženika, sud više nije ovlašten upuštati se u ocjenu prava tužiteljice za isplatu neisplaćene mirovine za to razdoblje, niti ispitivati pravilnosti i zakonitost pravomoćne i konačne odluke donesene u upravnom postupku sukladno odredbi čl. 105. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98., 127/00., 59/01. i 109/01.).

To zato jer je tuženik, a ne sud, u postupku donošenja rješenja od 25. veljače 2002. u povodu zahtjeva tužiteljice za uspostavu isplate mirovine bio nadležan utvrđivati činjenice o kojima je ovisilo njezino pravo na mirovinu za sporno razdoblje, a što i predstavlja predmet te odluke.

Stoga je sud vezan odlukom tuženika od 25. veljače 2002. i ne može ponovno raspravljati o pravu tužiteljice na mirovinu. Naime, o pitanju postoji li pravo na mirovinu, pravomoćnu odluku je donijelo nadležno tijelo. Zato sud nije ovlašten o tome rješavati kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

O pravima na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja odlučuje mjesno nadležna jedinica Zavoda za mirovinsko osiguranje, koja provodi i postupak za ostvarivanje tih prava (čl. 105. st. 1. toč. 2., čl. 110. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju), što znači da je tuženik, a ne sud u postupku donošenja navedenog rješenja bio nadležan utvrđivati činjenice o kojima ovisi pravo tužiteljice na isplatu mirovine za sporno razdoblje.

Iz iznesenih razloga, nije se ostvario ni istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 386. ZPP), pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. veljače 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v. r.