Rev-778/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-778/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz D. R., koga zastupa D. P., odvjetnik u K., protiv tuženika C. o¸. d.d. K., koga zastupa punomoćnik M. K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 1. rujna 1999. godine broj Gž-630/99-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 23. ožujka 1999. godine broj P-1307/98-8, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća i djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu od 1. rujna 1999. godine broj Gž-630/99-2 u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev kao i odluci o parničnim troškovima te se sudi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju pored dosuđenog iznosa od 6.000,00 kn sa zateznom kamatom još iznos od 2.200,00 kn sa zateznom kamatom od 23. ožujka 1999. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 2.360,00 kn, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete 3.800,00 kn sa zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 1.330,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen do iznosa od 6.000,00 kn sa zateznom kamatom, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.689,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti ili u većem dijelu uz naknadu tužitelju parničnih troškova prema troškovniku i troška revizije.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći 12. kolovoza 1996. godine na magistralnoj cesti K.-S. kao suputnik u osobnom automobilu reg.br. . …. kojim je upravljao J.K.. Tom prilikom tužitelj je zadobio razderotinu kapka desnog oka koja je riješena operativnom obradom, a predstavlja laku tjelesnu ozljedu.

Zbog ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke boli srednjeg stupnja 10 dana i lakog stupnja 4-5 tjedana.

U vezi sa ozljedom tijela tužitelj je pretrpio strah jakog intenziteta 3-5 minuta, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 24 sata, srednjeg intenziteta 3 dana, te manjeg intenziteta 5 dana, a strah nije ostavio trajne posljedice.

Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u vezi fizičkih boli do iznosa od 6.000,00 kn sa zateznom kamatom (čl. 277. st. 1. ZOO) imajući u vidu vrstu ozljede, intenzitet i trajnost toga vida nematerijalne štete, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove (do iznosa od 15.000,00 kn sa zateznom kamatom) pravilno je odbio.

Međutim, nižestupanjski sudovi su pogrešnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev u vezi pretrpljenog straha. Neovisno o tome što je tužitelj pretrpio laku tjelesnu ozljedu, te što strah nije ostavio kod njega trajne posljedice, uzevši u obzir njegov intenzitet i njegovu trajnost ovaj sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev po toj osnovi ali do iznosa od 2.200,00 kn.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, tako da se tuženik obvezuje pored dosuđenog iznosa platiti tužitelju još 2.200,00 kn sa zateznom kamatom od 23. ožujka 1999. godine do isplate (čl. 395. st. 1. ZPP).

Pogrešno tužitelj smatra da mu je novčana naknada u vezi fizičkih boli drugostupanjskom presudom dosuđena u preniskom iznosu. Naime, prilikom odmjeravanja novčane naknade za taj oblik nematerijalne štete drugostupanjski je sud uzeo u obzir odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade za taj oblik nematerijalne štete.

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu u kojem se pobija odbijanje tužbenog zahtjeva preko iznosa od 8.200,00 kn sa zateznom kamatom (čl. 393. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio drugostupanjsku presudu odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP). Kako je tužitelj istaknuo tužbeni zahtjev u iznosu od 25.000,00 kn konačno je uspio u sporu u 32% dijela, a s obzirom da je imao troškove sastava tužbe, zastupanja na ročištima, sastava žalbe i revizije putem odvjetnika u iznosu od 4.250,00 kn, pripada mu pravo na razmjerni dio naknade tih troškova u iznosu od 1.360,00 kn, te u cijelosti naknada troškova vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn, dakle ukupno 2.360,00 kn, koji iznos mu je i dosuđen, jer tuženik nije zahtijevao naknadu svojih parničnih troškova.

U Zagrebu, 17. lipnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.