Rev-751/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 751/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivke Zlokić i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. pok. A. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Č., odvjetnik u Š., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1204/06 od 15. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Drnišu broj P-635/98 od 1. veljače 2006., u sjednici održanoj 19. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1204/06 od 15. siječnja 2007. i Općinskog suda u Drnišu broj P-635/98 od 1. veljače 2006. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se dopuna (dodatak) revizije od 25. srpnja 2007. kao nepravovremena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio na ime naknade štete iznos od 1.136.300,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Ujedno je tužitelj obvezan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 124.960,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv te presude tužitelj je izjavio pravodobnu reviziju 13. travnja 2007., te dopunu revizije podneskom od 25. srpnja 2007.

Revizija je izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju tuženica nije odgovorila.

Revizija je osnovana.

Revizijski je sud pobijanu presudu ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji u smislu čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP).

Sporno je i u ovoj fazi postupka da li tuženica odgovora za štetu tužitelju (rođenom ...) koju je pretrpio, kada je nagazio na pješačku minu u zaseoku M. naselja Ž. dana 4. kolovoza 1996. zadobivši tom prilikom teške tjelesne povrede zbog čega mu je amputirana lijeva noga u predjelu potkoljenice, a na desnoj nozi je zadobio komplicirani otvoreni prijelom.

Između stranaka nije sporno da je selo Ž. za vrijeme Domovinskog rata od rujna 1991. do vojno-redarstvene akcije "Oluja" (u kolovozu 1995.) bilo okupirano od strane bivše JNA i paravojnih jedinica.

Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelju bilo poznato da je selo Ž. bilo obuhvaćeno ratnim zbivanjima i da je mjesto štetnog događaja bilo u blizini linije razgraničenja, te da nije donijet plan povratka mještana za to područje zaključio, kako je nastanak štetnog događaja u neposrednoj vezi s ratom i ratnim događanjima, te kako nastala šteta predstavlja ratnu štetu u smislu Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj: 61/91, 70/91), a za koju Republika Hrvatska ne odgovara.

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i njegov pravni zaključak da je u konkretnom slučaju riječ o ratnoj šteti, a na žalbene navode tužitelja da nisu od strane tuženice provedene zaštitne mjere (zabrana kretanja uz vidno obilježavanje znakova opasnosti) odgovorio da ta okolnost i nije odlučna kraj činjenice da je tužitelju bilo poznato kako je to područje minirano od strane neprijatelja, da razminiranje nije provedeno, te da nije donesen plan povratka mještana, već se tužitelj samoinicijativno vratio u selo Ž. čime je takvim ponašanjem preuzeo odgovornost za nastalu štetu.

Revident osnovano, bar za sada, dovodi u pitanje pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova da je riječ o ratnoj šteti.

Kako na tom području nisu vršena nikakva neprijateljska djelovanja unatrag godine dana od štetnog događaja, propust u razminiranju tog područja odnosno propust upozorenja na minsko područje ne bi se mogao opravdati neprijateljskim djelovanjem, a u vezi s time ocijeniti ratnu štetu.

Naime, nesporno je da se štetni događaj zbio oko godinu dana nakon oslobađanja teritorija. Iz okolnosti da je tužitelju bilo poznato da je područje Ž. bilo minirano za vrijeme okupacije i da plan povratka mještanina na području sela Ž. nije donesen za sada se ne može pouzdano izvesti zaključak da bi tužitelj isključivo svojim ponašanjem doveo u neposrednu opasnost vlastiti život i zdravlje kako su utvrdili nižestupanjski sudovi.

Naime, proizlazilo bi da za naselje Ž. bar do završetka prvostupanjskog postupka (2006.) nije donesen plan povratka prognanika na što se tuženica obvezala prema čl. 9. Uredbe o povratku prognanika i izbjeglica na određena područja ("Narodne novine", broj: 81/95), a kako se prognano i izbjeglo stanovništvo vraćalo na ta područja prema odredbama čl. 69. Ustava RH i čl. 2. Zakona o razminiranju ("Narodne novine", broj: 19/96, 86/98, 64/00), a u okviru brige za zdrav okoliš radi zaštite ljudi, tuženica je bila dužna nakon prestanka neprijateljstva u Domovinskom ratu u razumnom roku osigurati da sva područja za koja postoji sumnja da su minirana obilježi na odgovarajući način, a pogotovo područja u blizini razdvajanja hrvatskih i neprijateljskih snaga u Domovinskom ratu.

Upravo iz dopisa Ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stanovanje i zaštitu okoliša od 22. rujna 1998. koje prileži spisu i na koji se poziva obrazloženje prvostupanjske presude proizlazilo bi da se do kraja 1995. prema utvrđenim prioritetima vršilo razminiranje pojedinih zaseoka u naselju Ž., a da je vršeno i razminiranje komunalne infrastrukture (dalekovodi, prometnice, cjevovodi), a prema iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka na što upućuje i revizija proizlazilo bi da se tužitelj kretao putem udaljenim oko 300 do 400 m od kuće M. sa ostalim članovima porodice M., da na mjestu gdje je stao bila opožarena površina i vidljive ljudske stope, pa da je pretpostavljao da to područje i nije minirano, jer se inače na tom dijelu mještani vodili svoje blago na ispašu.

Sve ove okolnosti zbog pogrešnog pravnog pristupa smatrajući da je riječ o ratnoj šteti nižestupanjski sudovi nisu adekvatno ocijenili u svojim odlukama, pa stoga odlučne činjenice nisu ni utvrđene.

Valjalo je stoga na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi i ocijeniti sve odlučne činjenice, a na temelju rezultata dokaznog postupka ocijeniti da li postoji propust tuženice u smislu gore citiranih propisa, a time i odgovornost tuženice na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 158. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99).

Dopuna revizije odbačena je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a, jer i dopuna revizije mora biti podnesena unutar zakonskog roka za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP), pa je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke.

U Zagrebu, 19. rujna 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.