Rev-1763/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1763/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H. iz I. G., kojeg zastupa punomoćnica S. S. V., odvjetnica u I. G., protiv prvotuženika S. d.d. iz Z., (kao pravnog sljednika V. d.d. iz Z.) kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z. i drugotuženika C. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-274/07-2 od 13. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj III P- 33/03-75 od 17. listopada 2006., u sjednici održanoj 11. ožujka 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja I. H..

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Tuženici su dužni tužitelju solidarno po osnovi naknade štete isplatiti iznos od 24.630,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od dana donošenja ove presude 17. studenoga 2006. g. do isplate, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 13.160,46 kn s istim kamatama počev od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog pod točkom I. ove presude kao neosnovanim tužitelja se odbija i to za iznos od 105.370,00 kn, kao i za zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja tužbe 11. veljače 2003. g. pa do dana donošenja ove presude 17. studenoga 2006. g., te za trošak postupka u iznosu od 32.049,54 kn.

III. Tužitelj je dužan I-tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 12.352,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od dana donošenja ove presude 17. studenoga 2006. g. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Tužitelj je dužan II-tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 27.669,60 kn u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja I. H. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br. P-33/03-75 od 17. studenoga 2006. godine u pobijanom dijelu izreke pod stavkom II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba II. tuženika C. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu izreke pod stavkom I.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine presudu suda drugog stupnja i predmet vrati na ponovni postupak pred nadležni sud.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u vezi s odredbom čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 - dalje: ZID ZPP) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bi tužitelj takvo što isticao u reviziji.

Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je odluka suda jasna, razumljiva, logična i utemeljena na sadržaju isprava i zapisnika u spisu, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da presuda ne sadržava nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

Revizijskim prigovorima i navodima kojima se osporava nalaz i mišljenje vještaka, spec. interniste, kao i isticanjem bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 250., 258., 259., 260. i 261. ZPP-a, u suštini se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se revizija zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (argumentum a contrario iz čl. 385. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZPP-a), a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, to ovi prigovori nisu razmatrani.

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 7. i 8. ZPP-a u obrazloženju presude naveo koje činjenice je uzeo kao dokazane ocjenom svih izvedenih dokaza, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga nije osnovan niti revizijski navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalne i materijalne štete s naslova ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

Glede istaknutog prigovora pogrešne primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i u pogledu odluke o troškovima postupka, ovaj sud kao revizijski sud, u cijelosti prihvaća pravni stav i razloge iznesene u odluci suda drugog stupnja vezane za primjenu čl. 192, čl. 200. i čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) o podijeljenoj odgovornosti odnosno tužiteljevom doprinosu nastanku štete u omjeru od 40% i visini pravične novčane naknade koja tužitelju pripada za pretrpljenu nematerijalnu i materijalnu štetu i čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a o naknadi troškova postupka drugoj stranci u slučaju djelomičnog uspjeha stranke u parnici te se upućuje na iznesene razloge suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

Odredbom čl. 396. a st. 1. ZPP-a propisano je da kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396. a st. 1. ZPP-a, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, revizija tužitelja je odbijena.

Zagreb, 11. ožujka 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.