Gzp-607/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 607/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. B. iz D., kojeg zastupa punomoćnik L. I., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. travnja 2009., 9. studenog 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžr-849/09 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju M. B., u iznosu od 9.000,00 (slovima: devettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. travnja 2009. podnio ovom sudu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžr-849/09.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2429/01, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2009. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01.):

Tužitelj M. B. iz D., podnio je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, dana 4. svibnja 2001., protiv tuženika V. d.d. iz Z., radi naknade štete.

Podneskom od 31. kolovoza 2001. tuženik je podnio odgovor na tužbu.

Na ročištu 12. rujna 2001. određeno je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještacima spec. kirurgu-traumatologu i spec. neurologu, koji su pismeni nalaz i mišljenje dostavili 5. studenog 2001.

U podnesku od 22. studenog 2001. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, dok je tuženik u podnesku od 29. studenog 2001. iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

Na ročištu 3. travnja 2002. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku te je tuženiku naloženo dostaviti adrese predloženih svjedoka.

Tuženik je udovoljio rješenju suda u podnesku od 12. travnja 2002.

Na ročištu 3. srpnja 2002. vještak se usmeno izjasnio glede prigovora tuženika, saslušana su dvojica svjedoka te je tužitelj obvezan u roku od 15 dana izjasniti se o tome da li je zatražio ili ostvario pravo za tjelesno oštećenje i dostaviti dokaz o tome.

Tužitelj je u podnesku od 5. srpnja 2002. naveo da nije primio rješenje o naknadi za tjelesno oštećenje jer da je pred Hrvatskim fondom za mirovinsko osiguranje postupak još u tijeku.

Rješenjem od 15. rujna 2003. tužitelju je naloženo dostaviti dokaz da je pred nadležnim tijelom pokrenuo postupak za ostvarivanje naknade za tjelesno oštećenje po štetnom događaju.

Na ročištu 3. ožujka 2004. tužitelj je u spis dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je riješeno o njegovom zahtjevu za ostvarivanje naknade za tjelesno oštećenje po štetnom događaju i daljnju medicinsku dokumentaciju te je određeno da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem obzirom na dostavljeno.

Vještaci su nalaz i mišljenje dostavili 1. lipnja 2004.

Po prijedlogu tužitelja, rješenjem od 30. kolovoza 2004. određeno je izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru; koji je nalaz i mišljenje dostavio 16. prosinca 2004.

Sukladno prijedlogu tužitelja od 18. siječnja 2005., rješenjem od 12. rujna 2005. vještaci spec. kirurg traumatolog i spec. neurolog pozvani su izjasniti se glede nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

Vještak spec. kirurg traumatolog se pismeno izjasnio dana 22. studenog 2005. Rješenjem od 6. ožujka 2006. određeno je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku spec. urologu, koji je nalaz i mišljenje dostavio 20. travnja 2006.

Rješenjem od 11. svibnja 2006. vještak psihijatar je pozvan izjasniti se da li nalaz i mišljenje vještaka urologa utječe na ocjenu trajnih posljedica u psihijatrijskom dijelu. Navedeni vještak je dostavio mišljenje dana 8. lipnja 2006.

U podnesku od 6. srpnja 2006. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev.

Na ročištu 7. prosinca 2006. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu; koji je nalaz i mišljenje dostavio 12. ožujka 2007.

Tužitelj se je glede zaprimljenog nalaz i mišljenja izjasnio 11. srpnja 2007., dok je tuženik pozvan na isto rješenjem od 24. rujna 2007.

Dana 22. listopada 2007. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavlja sudu izvješće o isplaćenoj naknadi za tjelesno oštećenje tužitelja te rješenje.

Na ročištu od 17. prosinca 2007. saslušani su vještaci radi usuglašavanja nalaza i mišljenja, saslušan je tužitelj te je glavna rasprava zaključena.

Na ročištu 2. siječnja 2008. riješeno je da će se glavna rasprava ponovno otvoriti radi dopune dokaznog postupka.

Rješenjem od 16. travnja 2008. vještak spec. kirurg traumatolog je pozvan dostaviti pismeni nalaz i mišljenje, koji je u spis dostavljen 8. svibnja 2008.

U podnesku od 29. svibnja 2008. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev.

Glavna rasprava je zaključena na ročištu 2. srpnja 2008. te je na ročištu 9. srpnja 2008. donesena i objavljena presuda posl. br. Pr-2429/01, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen.

Povodom žalbi tuženika (3. prosinca 2008.) i tužitelja (8. prosinca 2008.), spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 25. veljače 2009. te se postupak vodi pod posl. Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (4. svibnja 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (9. studenog 2009.), što ukupno iznosi osam godina, šest mjeseci i tri dana.

Iako je općinski sud u pravno relevantnom razdoblju održao sedam ročišta, proveo tri medicinska vještačenja i vještačenje po vještaku zaštite na radu, saslušavao vještake povodom iznesenih prigovora stranaka te poduzimao druge radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, zamijećen je period neopravdane neaktivnosti tog suda u razdoblju nakon ročišta održanog 3. srpnja 2002. pa do rješenja donesenog 15. rujna 2003. (kojim je tužitelj ponovno pozvan na dostavu dokaza), u kojem periodu (trajanja jedne godine i dva mjeseca) sud nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu okončanju postupka. Također, prvostupanjski sud nije postupao niti učinkovito, jer se nije dostatno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) te nastojao postupak provesti na što manje ročišta. Tome valja dodati da je odredbom članka 434. stavkom 1. ZPP, koja odredba je bila na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, određeno da sud u radnim sporovima, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinio je duljini trajanja postupka. Naime, tužitelju je još na ročištu 3. srpnja 2002. bilo naloženo dostaviti dokaz o tome da je pred nadležnim tijelom pokrenuo postupak za ostvarivanje naknade za tjelesno oštećenje, kojem rješenju je tužitelj udovoljio tek na ročištu 3. ožujka 2004. (protekom jedne godine i osam mjeseci).

Analizom provedenog postupka, tijekom kojeg su izvedeni brojni dokazi (više vještačenja po medicinskim vještacima raznih specijalnosti, vještačenje po vještaku zaštite na radu, saslušanje svjedoka i tužitelja) ovaj sud zaključuje da je predmetni parnični postupak činjenično složen, međutim navedeno ne može opravdati utvrđenu duljinu trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka, za kojeg je predviđena hitnost u postupanju, u ukupnom trajanju od osam godina, šest mjeseci i tri dana, imajući na umu neučinkovito i neažurno postupanje suda, unatoč doprinosu predlagatelja i složenosti postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. studenog 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.