Legislator Case Law & Legislation
Rev-1218/1994-2 AI generated

Rev-1218/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1218/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Veseljka Šeparovića, Ilije Čuljata i Đorđa Bjegovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.B. iz Z., … , koju zastupa punomoćnik M.T., odvjetnik iz Z., … , protiv tuženika Doma zdravlja Černomerec, Z., … , kojega zastupa punomoćnik S.S., odvjetnik iz Z., radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993.g. br. Gž 4352/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 1993.g. br. Pr 5024/91, u sjednici održanoj dana 9. lipnja 1994.g.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1218/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: "I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom da se kao nezakonita poništi odluka tuženika od 13.XI.1991.g., kojom je odbijanjem prigovora tužiteljice potvrđena odluka ravnatelja tuženika od 14.X.1991.g. o prestanku radnog odnosa, te sa zahtjevom da tuženiku bude naloženo vratiti tužiteljicu nazad na rad na radno mjesto više medicinske sestre, kao i da tužiteljici s naslova plaće isplati iznos od 440.991 HRD sa zateznim kamatama po čl. 277. st. 1. ZOO, koje teku od dospjelosti pa do isplate, svakog mjesečnog iznosa plaće, u roku od 8 dana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1218/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Veseljka Šeparovića, Ilije Čuljata i Đorđa Bjegovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.B. iz Z., … , koju zastupa punomoćnik M.T., odvjetnik iz Z., … , protiv tuženika Doma zdravlja Černomerec, Z., … , kojega zastupa punomoćnik S.S., odvjetnik iz Z., radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993.g. br. Gž 4352/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 1993.g. br. Pr 5024/91, u sjednici održanoj dana 9. lipnja 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom da se kao nezakonita poništi odluka tuženika od 13.XI.1991.g., kojom je odbijanjem prigovora tužiteljice potvrđena odluka ravnatelja tuženika od 14.X.1991.g. o prestanku radnog odnosa, te sa zahtjevom da tuženiku bude naloženo vratiti tužiteljicu nazad na rad na radno mjesto više medicinske sestre, kao i da tužiteljici s naslova plaće isplati iznos od 440.991 HRD sa zateznim kamatama po čl. 277. st. 1. ZOO, koje teku od dospjelosti pa do isplate, svakog mjesečnog iznosa plaće, u roku od 8 dana.

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 30.000 HRD u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev usvoji.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Pobijanim odlukama tuženika tužiteljici je prestao radni odnos kod tuženika zbog neopravdanog izostanka s posla 7. i 8. listopada 1991.g.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

- tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika kao viša medicinska sestra, te je bila upoznata sa zabranom udaljavanja izvan mjesta boravka, jer je cjelokupna zdravstvena služba po odluci Glavnog štaba saniteta od 19.VIII.1991.g. bila stavljena u prvi stupanj pripravnosti pa je cjelokupno radno osoblje moralo biti na radnim mjestima odnosno nije se smjelo bez odobrenja ravnatelja udaljavati iz mjesta boravka.

Tužiteljica se mogla udaljiti iz Z. samo po odobrenju ravnatelja. Tužiteljica je izostala s posla dana 7. i 8. listopada 1991.g., jer je prema vlastitoj tvrdnji dana 4.X.1991.g. otputovala za D. radi odavanja prijeteta preminuloj teti koja je sahranjena prije 10 dana i kada se htjela vratiti preko Karlovca, promet je bio zatvoren pa je povratak duže trajao od planiranog.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su ocijenili, da su pobijane odluke tuženika zakonite i odbio tužbeni zahtjev za njihovo poništenje. Naime, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu čl. 7. st. 2. Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (stupio na snagu 10. rujna 1991.g., a objavljen u "Narodnim novinama", broj 55/91) kada su prihvatili ocjenu tuženika, da izostanak tužiteljice kroz sporni period nije bio opravdan i da joj stoga prestaje radni odnos.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 9. lipnja 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević, v.r.