Rev-1059/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1059/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.R. iz O., protiv tuženog DP P., zastupanog po M.D., dipl. pravniku, radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Osijeku od 3. rujna 1992. godine br. Gž-625/92-2, kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 1992. godine br. R-572/91, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 1993. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 1992. godine br. R-572/91-9 odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice S.R. iz O., S. trg br. koji glasi:

"Poništava se odluka direktora tuženika DP P. O. broj … od 17. srpnja 1991. godine, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati u poduzeće i rasporedi na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja pobijane odluke te joj isplati plaću za sve vrijeme koje nije radila u visini koju bi primila da joj nije onemogućeno da radi te prizna joj sva prava temeljem radnog odnosa od 1. srpnja 1991. godine", kao neosnovan.

Rješenjem Okružnog suda u Osijeku od 3. rujna 1992. godine br. Gž-625/92-2 ukinuta je prvostupanjska presuda i tužba je odbačena.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju iz svih zakonskih razloga i predložila da se ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se pobijana odluka preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javni tužitelj Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" br. 34/91 - dalje: ZOPRO), kada je tužbu tužiteljice odbacio.

Ovo zbog toga što je utvrđeno da je prigovor na odluku direktora tuženog broj 980 od 17. VII. 1991. godine tužiteljica podnijela 25. VII. 1991. godine, pa jer je tužba podnesena 12. IX. 1991. godine protekao rok od 45 dana predviđen citiranom zakonskom odredbom.

Naime, odredbom čl. 83. st. 1. ZOPRO propisano je da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

S obzirom na to da nadležni organ tužene nije u roku od 30 dana riješio prigovor tužiteljice za zaštitu njezinog eventualno povrijeđenog prava, a ona nije u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu sudu, već je zahtjev podnijela nakon proteka zakonskog roka od 45 dana (zadanji dan je bio 9. rujna 1991. godine), nije ispunjen uvjet propisan odredbom čl. 83. st. 1. ZOPRO, jer je poštivanje prekluzivnog roka procesna pretpostavka za vođenje postupka sudske zaštite te odsustvo ove procesne pretpostavke vodi odbacivanju tužbe.

Pogrešno tužiteljica u reviziji navodi da u ovom slučaju nije protekao navedeni zakonski rok jer je tuženik primio prigovor dana 31. srpnja 1991. godine (a ne 25. srpnja 1991. godine), budući da se navedeni rok računa od dana podnošenja prigovora i nadležan organ tužene bio je dužan o prigovoru tužiteljice odlučiti u roku od 30 dana od 25. srpnja 1991. godine, pa kada nije to učinio tužiteljica je u daljnjem roku od 15 dana trebala tražiti sudsku zaštitu.

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. svibnja 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbina, v.r.