Rev-x-1009/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1009/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Vlatke Potočnjak-Radej, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Š., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Š., protiv tuženika T. d.d. – E. d.o.o. Š., zastupanog po punomoćnici Z. V., dipl. iur., a ova po punomoćnici T. B., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-649/09 od 16. studenog 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1347/79 od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj 14. prosinca 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja D. B..

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika T. d.d. – E. d.o.o.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženika tražio isplatu kapitalizirane rente u iznosu od 0,3 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od čega na iznos od 0,02 kn od 15. studenog 1975., na iznos od 0,04 kn od 8. srpnja 1977. te na iznos od 0,02 kn od 11. listopada 1977., sve do konačne isplate (toč. I. izreke), dok je djelomično prihvaćen alternativni tužbeni zahtjev, pa je iz osnova izgubljene zarade za vremenski period od 13. lipnja 1974. do 24. ožujka 1998., kao dana odlaska tužitelja u mirovinu tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 112.395,33 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako su iste specificirane pod toč. II. izreke, a u preostalom dijelu taj alternativni tužbeni zahtjev odbijen, i to iz osnova izgubljene zarade i rente za isti vremenski period u iznosu od 108.624,91 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. III. st. 1. izreke), a iz osnova izgubljene mirovine zbog ranijeg umirovljenja i manje obračunate osnovice mirovine, u periodu od 24. ožujka 1998. do danas, u iznosu od 90.000,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kn teku od 1. travnja 1998. po dospijeću svakog tog iznosa do konačne isplate (toč. III. st. 2. izreke), te je tuženik obvezan na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 27.927,20 kn (toč. IV. izreke).

Presudom suda drugog stupnja žalbe stranaka su odbijene i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv navedene presude reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na revizije nije odgovoreno.

Revizija tuženika je nedopuštena, a revizija tužitelje nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Iz sadržaja revizije razvidno je da reviju podnosi tuženik putem svog predsjednika uprave, dipl. ing. N. R..

Dopuštenost revizije ocjenjuje se i s obzirom na odredbu čl. 91.a ZPP-a. Ova odredba primjenjuje se ako je odluka suda drugog stupnja protiv koje se izjavljuje revizija donesena nakon stupnja na snagu Zakona izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) koji je stupio na snagu 1. listopada 2008.

Odluka suda drugog stupnja donesena 16. studenog 2009.

Temeljem odredbe čl. 91.a ZPP-a reviziju stranka može podnijeti putem punomoćnika koji je odvjetnik.

Iznimno može reviziju podnijeti i sama ako ima položen pravosudni ispit,ili za nju reviziju može podnijeti punomoćnik koji je po odredbama ZPP-a ili nekog drugog zakona ovlašten zastupati stranku.

U tom slučaju stranka ili njen punomoćnik dužni su uz reviziju podnijeti i potvrdu o položenom pravosudnom ispitu u izvorniku ili prijepisu.

Tuženik nije uz reviziju podnio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu.

Stoga je revizija tuženika nedopuštena i valjalo ju je temeljem čl. 389. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužena odgovorna za štetu koju tužitelj trpi zbog povrede na radu i da se šteta sastoji u razlici između mjesečnih iznosa mirovine koju tužitelj prima i zarade koju bi ostvario na ime plaće, terenskih dodataka i prekovremenog rada da do štetnog događaja nije došlo.

Iznosi izgubljene zarade, navedeni u izreci presude suda prvog stupnja kako su navedeni pod točkom II. izreke utvrđeni su temeljem provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja, uvidom u potvrde o visini mirovine HZZMO-a i iskazima svjedoka i ta utvrđenja ne mogu se s uspjehom osporavati u ovoj fazi postupka temeljem odredbe čl. 385. ZPP-a

Ostali navodi revizije također predstavljaju osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja što nije odlučno u ovoj revizijskoj fazi postupka.

Kako su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo i to prije svega čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) prema kojoj odredbi u slučaju tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja oštećeni ima pravo i na izgubljenu zaradu koja se u konkretnom slučaju izražava kao razlika između iznosa mirovine i zarade koju bi tužitelj ostvarivao da do povrjeđivanja nije došlo, to je revizija tužitelja neosnovana.

Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Iz svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. prosinca 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.