Rev-x-679/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 679/2014-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz T., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z. i V. Z. iz P., protiv tuženika Z. E. iz P., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & K. iz K., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1439/2012-2 od 21. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1766/03-17 od 30. prosinca 2011., u sjednici održanoj 22. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1439/2012-2 od 21. siječnja 2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1766/03-17 od 30. prosinca 2011. u točki III. i točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 319.200,00 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1766/03-17 od 30. prosinca 2011. u točki VI. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1766/03-17 od 30. prosinca 2011. u točki III. izreke, u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 319.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u točki VI. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Revizija tuženika u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1439/2012-2 od 21. siječnja 2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1766/03-17 od 30. prosinca 2011. u točki I. izreke, u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu i u točki V. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

III. O troškovima u povodu revizije stranaka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđen je raskid Ugovor o najmu od 2. srpnja 2003. sklopljen između stranaka (točka I. izreke), naloženo je tuženiku predati u posjed tužitelju predmete pobliže opisane u točki II. izreke, a u istoj točki izreke odbijen je zahtjev tužitelja za predajom u posjed teretnog motornog vozila pobliže opisanog u izreci, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.936.566,58 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade za korištenje stvari pobliže opisanih u točki III. izreke, prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 319.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki IV. izreke, time da je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tužitelja po osnovi naknade za korištenje teretnog motornog vozila u iznosu od 84.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom V. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.008,33 kn za prodano teretno vozilo, s pripadajućom zateznom kamatom, dok je pod točkom VI. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka 56.937,42 kn. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalbe tužitelja i tuženika djelomično se odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-1766/03-17 od30. prosinca 2011. godine u pobijanom dosuđujućem i pobijanom odbijajućem dijelu (stavak I., II., III., IV i V. izreke).

Žalbe tužitelja i tuženika djelomično se uvažavaju i preinačava presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-1766/03-17 od 30. prosinca 2011. godine u odluci o troškovima postupka (stavak VI. izreke) i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu."

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki III. izreke te u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska odluka o trošku reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da prihvati u cijelosti zahtjeve tužitelja, podredno da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje te da tuženiku naloži platež ukupnog parničnog troška kao i troška žalbe i revizije.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno iste preinačiti na načina da odbije preostali dio tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka prema ranije priloženom troškovniku, sve to uvećano za trošak sastava žalbe i revizije.

Odgovori na reviziju nisu podneseni.

Revizija tužitelja je osnovana, dok je revizija tuženika djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Prije svega treba reći da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn, slijedom čega je u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) vrijednost predmeta spora glede nenovčanih zahtjeva koji je istaknuo tužitelj, 10.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

O nenovčanim zahtjevima prvostupanjski sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke, a drugostupanjski sud je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu. Slijedom navedenog, reviziju tuženika podnesenu u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (redovna revizija) protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu točke II. izreke, valjalo je odbaciti kao nedopuštenu jer za podnošenje iste (u tom dijelu) nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (ne prelazi iznos od 200.000,00 kn).

Jednako tako, revizija tuženika u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 12.008,33 kn za prodano teretno vozilo nije dopuštena. Taj novčani zahtjev tužitelj temelji na računu (list 6 spisa) zahtijevajući isplatu s osnove prodaje (podnesak list 227-231 spisa), pa obzirom je u predmetnoj tužbi istaknuto još nekoliko novčanih zahtjeva s osnove naknade štete, a koji su sporni i u revizijskom stupnju postupka to je za zaključiti imajući na umu odredbu čl. 37. st. 2. ZPP prema kojoj ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč.

V. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju 12.008,33 kn ne prelazi vrijednosni kriterij od 200.000,00 kn iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojom se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U revizijskom stupnju postupka je sporno (obzirom je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda kojom su prihvaćeni nenovčani zahtjevi kao u (točki I. i dijelu točke II. izreke te novčani zahtjev za isplatu 12.008,33 kn u toč. V. izreke odbačena), ima li tužitelj (kako tvrdi) pravo na naknadu štete kao posljedicu raskida Ugovora o najmu od 9. srpnja 2003. koji je sklopio s tuženikom u iznosu od 1.936.566,58 kn s pripadajućom zateznom kamatom u kojem dijelu su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev, odnosno jesu li nižestupanjske presude pravilne i zakonite u dijelu kojim je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za naknadu štete kao posljedicu raskida Ugovora o najmu od 9. srpnja 2003. u iznosu od 319.200,00 kn s pripadajućim kamatama a što tuženik revizijom osporava.

Polazeći od činjenice da je nižestupanjskim presudama pravomoćno utvrđen raskid Ugovora o najmu od 9. srpnja 2003. sklopljen između stranaka i naloženo tuženiku predati tužitelju u posjed stvari pobliže opisane u točki II. izreke prvostupanjske presude, a imajući na umu odredbu čl. 132. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prema kojoj su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza izuzev obveze na naknadu eventualne štete, treba reći, da u tom smislu raskid ugovora sam po sebi ne dovodi do odgovornosti jedne strane za naknadu štete drugoj, već se odgovornost za štetu prosuđuje prema odredbama čl. 262. do 269. ZOO. To znači da će ugovor biti raskinut zbog neispunjenja odnosno zakašnjenja prema čl. 125. – 131. ZOO neovisno od odgovornosti dužnika za zakašnjenje odnosno ispunjenje, ali je za naknadu štete zbog zakašnjenja odnosno neispunjenja potrebna odgovornost dužnika za to (argument iz čl. 263. ZOO).

U takvim okolnostima vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (čl. 266. st. 1. ZOO). Isto tako, izmakla korist u smislu odredbe čl. 189. st. 3. ZOO predstavlja neizravnu štetu koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi, koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojom je štetnik prouzročio štetu (postojeća imovina oštećenika je neizmjenjena, ali je onemogućeno njezino povećanje u budućnosti).

Tako se prema shvaćanju ovoga suda, pravo na naknadu izmakle koristi priznaje u pretpostavkama: da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, tako da nije dovoljno da je oštećenik imao samo mogućnost povećanja svoje imovine (u tom smislu i ovaj sud u Rev-236/82 od 7. listopada 1982. i dr.) te da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen (u tom smislu Rev-1404/83 od 25. siječnja 1984. i Rev-x-966/14-2 od 3. veljače 2016.).

Međutim, u tom pravcu, a na to ukazuju i revidenti sadržajem revizije, izostali su jasni i dostatni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati 1.936.566,58 kn, a prihvaćaju eventualni kumulirani tužbeni zahtjev da mu tužitelj na ime naknade štete isplati iznos od 319.200,00 kn, posebno u okolnostima konkretnog slučaja kada je pravomoćnim rješenjem suda od 15. rujna 2003. u istom postupku određena privremena mjera kojom je zabranjeno tuženiku otuđenje, opterećenje i svako korištenje pekarskih strojeva, pekarskog inventara i predmeta koji su predmet Ugovora o najmu od 9. srpnja 2003. a koje se nalaze kod tuženika i pobliže su opisane u navedenom rješenju te je ujedno tuženiku zabranjeno svako raspolaganje, iznošenje i odvoženje iz poslovnog prostora koji se nalazi u G., .... pokretnina također pobliže opisanih u točki I. izreke navedenog rješenja na što tuženik također ukazuje u reviziji, osporavajući odgovornost za naknadu štete.

O tome u obrazloženju pobijanih presuda nema ni riječi. Prema tome, nižestupanjske presude u navedenom dijelu imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a time je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke, a s tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.(točka III. izreke).

Zagreb, 22. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.