I Kž-848/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-848/00-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Ane Garačić, Milana Gudelja i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 23. prosinca 1999. godine broj K-26/99, u sjednici održanoj 13. veljače 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Tomislava Dumića

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S.Č., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku, presudom od 23. prosinca 1999. godine broj K-26/99 proglasio je krivim opt. S.Č. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 18. kolovoza 1999. godine do 23. prosinca 1999. godine.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

Na temelju čl. 173. st. 7. ZKP optuženiku se oduzima droga marihuana u količini od ukupno 2,00 grama, hašiš od ukupno 0,12 grama, heroin u količini od ukupno 0,21 gram, kokain u količini od ukupno 29,09 grama, a sve prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj 161298-161300 i 223901 i 223908 sve od 19. kolovoza 1999. godine.

Na temelju čl. 122. st. 4. u vezi čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP optuženik se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se optuženika obveže na platež troškova kaznenog postupka.

Žali se i optuženik po branitelju Đ.M., odvjetniku iz Š., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazneno pravnoj sankciji i optuženiku izrekne uvjetna osuda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 15. siječnja 2001. godine broj KŽ-DO-40/01 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, dok je žalba optuženika u tom slučaju bespredmetna.

Žalbe su osnovane.

U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je u kući majke optuženika, u kojoj stanuje optuženik, na raznim mjestima nađeno četiri vrste opojne droge, heroin, marihuana, hašiš i kokain, pakirane na razne načine, “pizeve” u aluminijskim folijama, plastične kutijice, “kinder jaja”, PVC vrećice.

Iako se radi o širokom asortimanu droge prvostupanjski sud ne prihvaća da bi se radilo o asortimanu prilagođenom raznim konzumentima i konzumentima raznovrsnog imovnog stanja, već prihvaća obranu optuženika da je to bilo za njegove osobne potrebe.

Međutim, ni sam optuženik ne priznaje da bi kokain, koji je pronađen u znatnijoj količini, 29,09 grama, bio njegov i da bi bio za njegove potrebe pa za sada nije razvidno na temelju čega to zaključuje prvostupanjski sud, što se opravdano ističe i u žalbi optuženika.

Navedenu obranu prvostupanjski sud ne prihvaća, ali je unatoč tome ne cijeni kritički, kako to opravdano ističe državni odvjetnik. Naime, radi se o količini kokaina vrijednosti oko 6.000 DEM, pakiranog upravo na način tipičan za prodaju ove vrste droge, koja se ne prodaje na “pizeve”. Optuženik je ovisnik o heroinu pa je u pravu državni odvjetnik kada ističe da bi optuženik kao osoba bez zaposlenja i stalnih prihoda za život, a imajući ovaj novac za nabavku kokaina, isti mogao uložiti u kupnju heroina u daleko većoj količini i na taj način dugoročnije riješiti svoje potrebe za heroinom.

Tržišna vrijednost ove droge sama za sebe očigledno određuje i obranu optuženika koji uopće poriče da bi bila njegova, jer je očigledno da toliki novac optuženik nije mogao uložiti samo u ovu drogu, bez obzira što je živio s majkom koja je iznajmljivala sobe turistima i na taj način rješavala njihova egzistencijalna pitanja.

Dakle, prvostupanjski sud prije svega nije dao valjanu ocjenu obrane optuženika, koju djelomično prihvaća a djelomično ne, kako se to ističe u žalbama, propuštajući je kritičnije cijeniti u svezi s ostalim dokazima pa je stoga činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno. Stoga će sud u ponovljenom postupku provesti sve već provedene dokaze, ocijeniti ih zajedno sa obranom optuženika, te izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili ne i kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja prilikom utvrđivanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika i s tim u vezi odluke o kazni kao i troškovima kaznenog postupka.

Uslijed navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. veljače 2002. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.