I Kž-1159/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1159/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J.M., zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH (prije čl. 35. st. 1. KZRH) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 9. listopada 1992.g. br. K 46/91, u sjednici održanoj 19. kolovoza 1993.g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika, te se potvrđuje presuda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Požegi oglasio je krivim opt. J.M. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa primjenom čl. 38. toč. 1. i 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH (prije čl. 42. toč. 1. i 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH) izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH (prije čl. 50. st. 1. OKZRH) u izrečenu kaznu uračunato je optuženiku vrijeme provedeno u pritvoru od 2. do 16. svibnja 1991.g. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju F.A., odvjetniku iz P., zbog:

čnog stanja i odluke o

povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeni

kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 360. st. 2. ZKP (prije čl. 370. st. 2. ZKP) pismeni prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika nije osnovana.

U žalbi optuženika se ne navodi kakvu bi povredu krivičnog zakona ostvario sud prvoga stupnja, a iz obrazloženja žalbe proizlazi da tu povredu vidi u tome što njegovu djelatnost sud nije pravno označio kao krivično djelo ubojstva na mah iz čl. 36. KZRH a s obzirom na činjenično stanje kakvo ga vidi žalitelj. Ispitujući, međutim, pobijanu presudu ne samo u dijelu koja se pobija žalbom već u smislu čl. 366. ZKP (prije čl. 376. ZKP) da li je sud prvoga stupnja ostvario određene bitne povrede odredaba krivičnog postupka ili povredu krivičnog zakona na štetu optuženika na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud je utvrdio, da takve povrede zakona sud prvoga stupnja nije ostvario.

Žalba nije osnovana ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suština žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na to, da je optuženik lišio života oštećenika na mah, pri čemu se ponavlja obrana optuženika, a posebno se poziva na nalaz i mišljenje neuropsihijatrijskog vještaka A. dr. A.. U tom smislu žalba posebno izdvaja i naglašava onaj dio nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka, da je optuženik prilikom izvršenja krivičnog djela bio u stanju "žestokog afekta" što da je moglo bitno utjecati na njegovo ponašanje. Kod toga se isto tako ističe da je optuženik zbog ponašanja oštećenika, koji je između ostaloga uz stalne prijetnje i uvrede koje je upućivao optuženikovu i njegovoj supruzi, počinio krivično djelo bludnih radnji na štetu njegove mlt. kćerke, pa je zbog svega toga prema nalazu ovog vještaka trpio i od osjećaja povrijeđenosti i osramoćenosti. U tom svjetlu treba ocijeniti i činjenicu, ističe žalba, da je optuženik zadao oštećeniku brojne ubode.

Sud prvog stupnja je, međutim, vrlo iscrpnom analizom i savjesnom ocjenom obrane optuženika i izvedenih dokaza ispravno zaključio da je optuženik počinio krivično djelo ubojstva, odnosno, isključio mogućnost da je optuženik djelo počinio na mah. Kod toga sud prvoga stupnja ispravno polazi od obrane optuženika, prema kojoj je on odlučio lišiti života oštećenog V.D., jer da je to bolje nego da oštećenik izvrši napad na njega ili mu zapali kuću, te da je upravo zato uzeo nož kada je krenuo prema kući oštećenika.

Sud prvoga stupnja unatoč nalazu i mišljenju neuropsihijatrijskog vještaka o jakosti afekta kod optuženika, utvrđuje, da optuženik nije bio u stanju jake razdraženosti i da se oštećenik ne može smatrati napadačem samim time što se digao iz kreveta, krenuo prema optuženiku, nakon što je optuženik udarcem noge provalio vrata njegove kuće i krenuo nožem prema njemu. Valja, međutim, reći da sve da je optuženik i bio u stanju jake razdraženosti, to još nije dovoljno da li se radilo o privilegiranom obliku ubojstva tj. ubojstva na mah. Naime, čin ubojstva mora biti izvršen iznenada - na mah, dakle bez oklijevanja i spontano, što se u ovom konkretnom slučaju nije dogodilo. Dakle, osim zaista jakog afektivnog stanja, ispravno utvrđenog pobijanom presudom, u konkretnom slučaju nisu se stekli svi potrebni elementi ubojstva na mah, pa je sud prvoga stupnja ispravno zaključio da je optuženik počinio krivično djelo ubojstva, što je dostatno i obrazložio.

Prema tome, činjenično stanje je pravilno i u cijelosti utvrđeno, a sud prvoga stupnja je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon.

Iako se optuženik žali i zbog odluke o kazni u žalbi se ovaj žalbeni osnov ne obrazlaže. No, kako je žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to ona u smislu čl. 369. ZKP (prije čl. 379. ZKP) sadrži i žalbu zbog odluke suda o kazni, pa je ovaj sud drugog stupnja i u tom pravcu ispitivao pobijanu presudu.

Ovaj Vrhovni sud kao sud drugoga stupnja nalazi, da je sud prvoga stupnja izrekao optuženiku kaznu koja je u skladu sa svim onim okolnostima o kojima ovisi visina kazne (čl. 37. st. 1. OKZRH) - prije čl. 41. st. 1. OKZRH).

Sud prvoga stupnja ispravno je utvrdio više olakotnih okolnosti te samo jednu otegotnu okolnost. Utvrđene olakotne okolnosti su po sudu prvoga stupnja ispravno ocijenjene kao osobite olakotne okolnosti, među kojima se posebno ističe ponašanje i osobine ošt. V.D., koji je očito bio vrlo naprasit i agresivan čovjek, ranije osuđivan zbog ubojstva, koji je, kako je to već navedeno, nakon izvršenja bludnih radnji nad mlt. kćeri optuženika često izazivao i vrijeđao optuženika i njegovu suprugu.

Osim toga sve utvrđene olakotne okolnosti i okolnosti uz koje je djelo počinjeno, su pravilno vrednovane po sudu prvoga stupnja, tako da kazna izrečena optuženiku je rezultat pravilno utvrđenih i vrednovanih svih okolnosti konkretnog slučaja i stoga će postići svoju svrhu.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 374. ZKP (prije čl. 384. ZKP) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. kolovoza 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)