Rev-1168/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1168/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz R. Z., koga zastupa punomoćnik N. K. odvjetnik iz R., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, odnosno sada Općinsko Državno odvjetništvo, građansko upravni odjel u R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 14. siječnja 1998. br. Gž 648/96-2, kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Rijeci od 25. rujna 1995. br. P 2722/93-18, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2005.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Međupresudom suda prvog stupnja je presuđeno:

„I. Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju kao posljedice štetnog događaja od 23. 02. 1992. godine u cijelosti.

II. Do pravomoćnosti ove presude zastat će se sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III. Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju presudu.“.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena međupresuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

Tužitelj u odgovoru na reviziju pobija navode revizije i predlaže da se reviziju tuženika odbije kao neosnovanu.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003., o reviziji tuženika odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 dalje ZPP).

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Tužitelj traži naknadu štete iz štetnog događaja od 23. veljače 1992. kada je P. Č., u namjeri da tužitelja liši života, u istog ispalio metak iz pištolja kalibra 7,65mm nanijevši mu pri tome tešku prostrijelnu ranu vrata koja ima za posljedicu paraplegiju kod tužitelja, te je za to kazneno djelo P. Č. pravomoćno osuđen presudom Vojnog suda u Rijeci od 3. srpnja 1992. br. K 47/92.

Nadalje je utvrđeno, da je P. Č. bio pripadnik Hrvatske vojske, te je u sastavu 118. brigade bio na Gospićkom ratištu, da je u vrijeme štetnog događaja bio na trodnevnom dopustu, te da je prilikom odlaska na dopust u vojarni G. ostavio automatsku pušku s kojom je bio zadužen, a da je sa sobom ponio pištolj sa dva okvira metaka i još dodatno 30 do 40 metaka, te da je upravo tim pištoljem i streljivom koje mu propustom tuženika nije oduzeto pri izlasku iz vojarne, dana 23. veljače 1992. teško tjelesno ozlijedio tužitelja.

Sudovi nižeg stupnja, imajući na umu navedena utvrđenja i da je ovlaštena osoba u vojarni G. propustila prilikom odlaska P. Č. na trodnevni dopust istome oduzeti naoružanje (pištolj sa streljivom), već mu je omogućila odlazak na odmor s tim naoružanjem, kojim je on i nanio tešku tjelesnu ozljedu tužitelju, pravilno zaključili, da postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju iz ovog štetnog događaja, koji se dogodio dana 23. veljače 1992. Naime, sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili, da vojnik P. Č. nije protupravno oduzeo pištolj tuženiku kao vlasniku opasne stvari i da stoga tuženik kao imalac – vlasnik opasne stvari odgovara za štetu nastalu upotrebom te stvari temeljem odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima, koji se primjenjuje u svezi s odredbom čl. 218. st. 2. tada važećeg Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 52/91) s obzirom da se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 175 Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da imalac opasne stvari ne odgovara za štetu koja od nje potječe, ako je imaocu oduzeta opasna stvar na propisan način.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili odgovornost tuženika za naknadu štete nastalu tužitelju kao posljedicu štetnog događaja od 23. veljače 1992.

Navodi revizije da šteta nije počinjena u svezi s obavljanjem vojne službe, ne mogu se prihvatiti budući da je propustom nadležne osobe tuženika vojniku omogućeno da iz vojarne iznese pištolj iako se znalo da vojnik ide na dopust.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. siječnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Dr.sc. Ivo Grbin, v.r.