Supreme Court dismisses appeal on marital property division due to unclear facts on contribution sources.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the defendant's appeal against lower court rulings confirming partial ownership of an apartment and ordering monetary compensation. The lower courts had deemed the property marital property based on the timing of the mortgage payment relative to the divorce, without clarifying the source of funds used for subsequent payments. The court found this factual basis insufficient and contradictory, noting the lower courts failed to determine whether the funds originated from joint labor or other sources under the Marriage and Family Relations Act. Consequently, the appeal was upheld, the judgments were annulled in part, and the case was remanded for a retrial to properly establish the contribution of each spouse.
Legislator headnote
AI generatedčl. 277. ZBPO; čl. 287. st. 1. ZBPO; čl. 395. st. 2. ZPP: Real estate acquired during marriage is marital property only if obtained through the joint labor of both spouses or derived from such joint assets; mere timing of acquisition or mortgage payments does not automatically establish joint ownership, requiring a clear factual determination of the source of funds and specific contributions.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1719/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. H. iz Z., zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P. H. iz V., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 30. prosinca 1996. godine broj Gž-9201/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. travnja 1995. godine broj P-439/94, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2001. godine,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 30. prosinca 1996. godine broj Gž-9201/95 i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. travnja 1995. godine broj P-439/94 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen pod toč. I. izreke i u tom dijelu predmet vraća Općinskom sudu u Velikoj Gorici na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke koji glasi: "Utvrđuje se da su tužiteljica G.H. iz Z., J. …, i tuženik P.H. iz V., Ul. M.T. …, stekli stan broj … u V.G., Ul. ... . ., … ulaz, … kat, površine od 79 m , a koja zgrada je sagrađena na č.k.br. 206/1 k.o. V.G., te tužiteljica bila suvlasnica u 2/5 dijela navedenog stana obzirom na cijelost, što joj je tuženik dužan priznati, te isplatiti tužiteljici iznos od 49.488,00 DEM u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske, na dan isplate, sa zakonskim kamatama tekućim od 11. prosinca 1990. godine, pa do isplate, temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.282,25, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja." Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se pod toč. II. izreke odbija.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. izreke i za taj dio prvostupanjska presuda je potvrđena.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijane presude prvog i drugog stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
U ovom sporu tužiteljica zahtjeva utvrđenje suvlasničkih dijelova u zajedničkoj imovini stranaka stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice i diobu te imovine isplatom pripadajućeg dijela.
Iz utvrđenja sudova proizlazi, da su stranke bile u braku od 1967. godine i da je bračna zajednica prestala 15. lipnja 1980. godine. Zatim je utvrđeno da je tuženik sam kupio temeljem predugovora stan u Velikoj Gorici kojeg je isplatio u tri rate i to:
- prvu ratu 12. svibnja 1980. godine u iznosu od 600.000 dinara putem kredita od Privredne banke Ploče za koji je položio depozit od 18.000,00 DEM,
- drugu ratu 12. rujna 1980. godine gotovinskom uplatom od 344.400 dinara i
- treću ratu je platio nakon sklopljenog konačnog kupoprodajnog ugovora za stan uplatom od 415.953,25 dinara dana 14. rujna 1981. godine.
Ove iznose sud je preračunao u DEM prema tečaju na dan uplate svakog iznosa i tako utvrdio ukupnu kupoprodajnu cijenu stana u protuvrijednosti od 99.513,00 DEM. Tuženik je taj stan prodao 1985. godine.
Niži sudovi smatraju, da samom činjenicom što je za kupnju stana prva rata plaćena kreditom 12. svibnja 1980. godine, dakle, prije 15. lipnja 1980. godine kada je prestala bračna zajednica, taj stan stoga predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova i priznaju tužiteljici 2/5 dijela, kao njen doprinos u stjecanju te imovine, što u novčanom iznosu daje 39.805,00 DEM.
Ovaj dio od 2/5 izražen u novcu s iznosom od 39.805,00 DEM niži sudovi uzimaju u cijelosti i kao dug tužiteljice prema zajedničkoj imovini, jer je tuženik za sporni stan koji predstavlja tu zajedničku imovinu isplatio sva potraživanja trećih, a koja su samo njega i teretila. Iz toga proizlazi da se udio tužiteljice u stjecanju te imovine - stana sastoji samo u tom dijelu duga kojeg je tuženik podmirio nakon prestanka bračne zajednice, a što je onda u suprotnosti s ostalim razlozima presude koji govore o njenom doprinosu radom u domaćinstvu, brizi oko podizanja djece i njezinim prihodima iz radnog odnosa za vrijeme trajanja bračne zajednice.
Niži sudovi u svojim odlukama nisu dali ni razloge o tome iz koje imovine je tuženik položio u banci depozit u iznosu od 18.000,00 DEM radi dobivanja kredita za isplatu prve rate kupoprodajne cijene stana od 600.000,00 dinara, te iz kojih sredstava je nakon prestanka bračne zajednice isplaćena druga i treća rata za stan, odnosno da li je taj novac stečen na način kako je određeno odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 - dalje ZBPO), tj. da li taj novac, odnosno u kom dijelu, potiče iz rada obaju bračnih drugova u bračnoj zajednici i iz čega to proizlazi.
Stoga tuženik opravdano ističe u reviziji da presude nižih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama i da su navedeni razlozi proturječni i nejasni.
U smislu odredbe čl. 277. ZBPO imovina bračnih drugova je zajednička, ako je stečena radom obaju bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili ako potječe iz te imovine, a njihov udio u zajedničkoj imovini određuje se prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO).
Prema tome okolnost da je neka nekretnina nabavljena za vrijeme trajanja bračne zajednice ne mora uvijek imati za posljedicu da ona prestavlja i zajedničku imovinu, već mora biti stečena radom obaju bračnih drugova ili novac za koji je kupljena treba potjecati iz bračne tečevine.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižih sudova, nisu potpuno utvrđene činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, pa se ni materijalno pravo za sada ne može pravilno primijeniti. Zbog toga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).
U nastavku suđenja prvostupanjski sud raspraviti će činjenično stanje u navedenom smislu i utvrditi da li su ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 277. i čl. 287. ZBPO o doprinosu bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i za svoju odluku dati valjane i jasne razloge.
U Zagrebu, 17. svibnja 2001. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.